U Mostaru postoji jedna mala ulica koja spaja početak Potkujundžiluka, odnosno Malu tepu s Glavnom ulicom, a koja svojim nazivom i kod „pravih“ Mostaraca izaziva dvoumljenje.
Naime, neki je nazivaju „Kurluk“, a neki „Kulluk“. Šta je ispravno?
Osmanlije su na tom uskom prostoru izgradili tri kule. Prva kula, koja je imala dva sprata i most na podizanje, nalazila se u podnožju Suhodoline, a ispod sebe je propuštala vode Dronje, potoka koji bi tekao Suhodolinom za vrijeme jakih padavina. Druga kula je bila smještena na ulazu u Potkujundžiluk iz smjera Male tepe. Ispod sebe je imala prolaz s kapijom, koja bi se pred noć zatvarala, priječeći tako prolaz u Potkujundžiluk i dalje na Stari most.
Ova kula nije imala stražarsku posadu. Ove dvije kule su bile povezane bedemom visokim oko tri metra, koji je činio dio utvrde koja je opasavala grad. S vanjske strane ovog bedema između dvije kule, nalazila se treća kula koja je služila za smještaj vojnika-stražara, a u turskim dokumentima se navodila kao „kulluk“.
Značenje ove riječi je mjesto gdje je smještena četa (buljuk) vojnika koji su čuvali grad od vanjskog napada. Riječ kulluk se piše s dvostrukim slovom L, što je jezična odrednica za pojačani naglasak i koja je pored arapskog i turskog jezika poznata i u nekim germanskim i romanskim jezicima. Stoga je pravilan naziv sokaka koji je dobio ime prema trećoj kuli kulluk, a ne kurluk – što nema nikakva značenja.
Prve dvije kule su srušene ubrzo nakon dolaska austrougarske vojske u Mostar. Treća kula – kulluk je adaptirana nakon 1878. godine, tako da je na gornjem spratu bila kafana, a u prizemlju stolarska radnja. Još i danas služi kao ugostiteljski objekat.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen