„Mahale“ se vratile Mostaru

Nakon 23 godine jedna od najvećih tradicija Mostara i Veleža doživjela je svoje novo buđenje. Mostarske „Mahale“, to nezvanično prvenstvo Mostara za pionire, vratilo se na fudbalsku scenu grada na Neretvi.

Lovro Kordić kao najbolji igrač, Adis Puce kao najbolji strijelac, Belmin Čajdin kao najbolji golman vjerovatno nisu ni svjesni koliko veliku i važnu titulu su dobili u životu. Turnir je to na kojem su svoje prve fudbalske korake napravili Dušan Bajević, Franjo Vladić, Enver Marić, Semir Tuce, Meho Kodro, Vladimir Skočajić, Blaž Slišković..... imena koja je zapamtio cijeli svijet.

Mahale su oduvijek bile posebne. To je ono prvo što dijete osjeti kao draž takmičenja. Prvu slast pobjede kada igrate za svoju raju ili ste tužni jer ste igrali dobro, ali je greška saigrača presudila u korist suparnika, onaj osjećaj kada želite „prošvercati“ nekog u ekipu koji je stariji godinu dana. Kao što napisa ovih dana jedan zagriženi navijač Veleža, prisjećajući se jednog velikog poraza svoje mahalske ekipe, „ne smiješ izaći na ulicu par dana, jer te je stid“. E to su Mahale, ono prvo što osjetite i još igrate na Veležovom stadionu. Kako god, to je uvijek teren na kojem igraju momci koje gledate tokom godine, uz čije pobjede se radujete, poraze tugujete. Možda su se vremena promjenila, pa sada imate i škole malog fudbala, sada se igra play stationa, football manager je mnogo popularniji od „lopte“, ali u protekla dva dana oko 120 dječaka pokazalo je da fudbal u Mostaru i Hercegovini nije nestao.

Mahale su i radost, ono što vam privuče mamu i tatu na tribine, a toga je danas u finalu bilo. Komšinica vas pita da li ste pobjedili. Onaj osjećaj kada trčite u zagrljaj saigračima jer ste prošli na penale.

A danas je kiša padala tokom finalne utakmice i to nikome nije smetalo. Kako će smetati, kada je najveća draž igrati po kiši. Ko bi vas „otjerao sa terena“ ?          Napomenut ćemo ako je to kome i bitno, takav nakaradni pogled na svijet, ali jučer i danas igrala su djeca iz svih dijelova grada. Zašto da ne igraju ? Sport je nešto najljepše, a „Mahale“ su uvijek bile prvo sportsko takmičenje u kojem doživite slast uspjeha.

Danas je Velež vratio jedno od svojih najvažnijih obilježja. Sezona koja je pred nama može donijeti i rezultatske uspjehe, očekivane i priželjkivane iskorake, poraze koje ne želite, ali ona je već sada počela jednom velikom, ogromnom pobjedom. Počela je sa onim što je oduvijek bio simbol Veleža, baš kao i njegov grb.

Mahale su se vratile, a sljedeće godine još će biti masovnije. Duh fudbalskog Mostara, duh Veleža nikad ne prestaje postojati, zato i jesu „Rođeni“.

(fkvelez.ba)