HAPPY New Year...

...neki ovo happy citaju bukvalno kao "hapaj"...

Sretna vam Nova 2015. godina...

...samo promjena dresa...
...prljavstina je ostala...
...face iste...samo majice ciste...

 

Na granici sjećanja: Stare fotografije pričaju – Rondo i Šetalište

Ne, nemojte se čuditi, što ove dvije fotografije ne predstavljaju isti motiv – nije greška, nešto drugo je zajedničko što ih povezuje.

Na prvoj lako raspoznajemo Rondo, čak je i prijašnji naziv lokaliteta na ovoj razglednici naznačen. Da, ovo je mjesto prije dolaska Austrougarske nazivano Guvnom (gumnom). Tek nakon proširenja plana gradnje Mostara, 1897. godine, na ovom mjestu se gradi veliko raskršće ulica raspoređenih u obliku šestokrake zvijezde, koje kasnije povezuje kružni tok, a koga Mostarci prozivaju Rondo (od la rond – kolo). Na slici je vidljiva prekrasna vila koju je iste te 1897. godine izgradio Eduard Fessler u neobaroknom stilu. Već dobro narasle platane uokviruju šetalište Stephanie Alée (Štefanijino šetalište) – tako nazvano u čast mlade supruge sina jedinca cara Franje Josipa. Iz pravca šetališta nailazi jedan par, ona je na leđa uprtila neki veliki zavežljaj, a on u naramku jedne ruke nosi neki manji teret. S desne strane slike uočavamo krak Liska ulice.

Ali, nas zanimaju ova dva elegantna gospodina u dugim kaputima, sa šeširima na glavi, a jedan od njih nosi i modni dodatak – štap. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, koja je snimljena na početku Štefanijinog šetališta (ispred Gimnazije) i gdje nalazimo upravo istu ovu dvojicu gospode, s istim kaputima, šeširima i istim štapom. Pretpostavljamo da je slika snimljena istoga dana (ali ne mora biti nužno tačno), ali nepoznate godine, u svakom slučaju prije 1912. godine, jer se na desnoj strani druge slike vidi stup ulične rasvjete na gaz. S lijeve strane se vidi zgrada Gimnazije, a u produžetku i kuća Mujage Komadine (kasnije Dom omladine), koja je izgrađena 1898. godine. Desno se vidi i stambena kuća, kasnije poznatija kao Tokića pekara.

Kraj naših „manekena-pozera“ na klupi sjedi žena s djevojčicom u šeširu, možda da odmori malo od šetnje. Krajnje lijevo je bradato vojno (ili policijsko) lice sa štapom u ruci, koji nešto dobacuje dvojici gospode, a krajnje desno naslonjen na drvo stoji muškarac – pretpostavljamo prvi začetnik muškog dijela mostarskog korza. U daljini prema Rondou se nazire još šetača, koji bezbrižno šetaju, jer promet je u ono doba bio veoma rijedak.

Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
novasloboda.ba

Pogled preko luka na Luku

Nekako ima dosta povezanosti između ove dvije slike. Dva mosta, udaljena prostorno oko1.500 km, a po vremenu gradnje oko 450 godina. Ovaj noviji, izvio se sa lukom preko ulaska u luku Mülheim, na rijeci Rajni u Kelnu, ima malo neobičan naziv, Katzenbukelbrücke, Mačiji hrbat. Ovaj drugi, naš, samo kratko, Stari. Ispod njegovog luka vidi se luk Lučkog mosta i objekti na Luci u Mostaru.

Dok je na prvoj slici prikazana prava riječna luka sa brodovima, Hafen, kako joj kažu, na drugoj slici se vidi naselje, ili mahala Luka koja nije dobila ima ni po kakvoj luci za brodove.

Ime Luka potiče od starog naziva zemljšta, tla, ili područja u blizini vode. Takvo mjesto prije se zvalo Luka, pa je naziv Luka, ili Luke, iz toga razloga poznat u mnogim mjestima u BiH.

U svakom slučaju, preko luka, ili ispod luka mosta, pa bio on ovdje ili negdje drugo, pruža se lijep pogled ka Luci.

(spagos)

Zlatanovi biseri: Biti drugi je isto kao biti zadnji!

Ovih dana Zlatan Ibrahimović (33) se ponovo pobrinuo za naslove u medijima, novim izljevom arogancije.

Šta bi fudbal današnjice bio bez Zlatana. Pored odličnih igara na terenu, on se redovno brine i za dozu uzbuđenja van terena. Genijalno, kao i njegov gol koji je dao Englezima, a koji mu to nikad neće zaboraviti, po običaju, povremeno izbaci neki njegov žestok komentar. Nezaboravna je ostala njegova kritika upućena Pepu Guardioli, dok mu je bio trener u Barceloni: „Filozofiranje Guardiole u kabini je nešto, kao sranje za napredne.”

A sada je kralj Zlatan pokazao i kakve su njegove ambicije.

Švedske novine „Dagens Nyheter” uvrstile su ga na listu 150 najvažnijih Šveđana svih vremena, na drugo mjesto, iza teniske legende Björna Borga (između ostalog, petostrukog pobjednika Wimbledona). Zlatanov komentar na to je bio: „Hvala, ali biti drugi je isto kao i biti zadnji”.

Trenutno je Zlatan sa njegovim PSG-om (38 bodova) na trećoj poziciji francuske Ligue1, iza Olympique Marseillea (41) i Olympique Lyona (39).

Kako piše „Le Parisien”, Zlatan se pobrinuo za senzaciju i prilikom useljenja u novi stan u Parizu, kada se istovremeno uselio u tri stana u jednoj zgradi, za koje plaća „tričavih” 30 hiljada eura mjesečno. Napomena, njegov godišnji netto prihod iznosi 14,5 miliona eura. Prilikom prelaska iz Milana u Paris, 2012. godine, dok je tražio pogodan smještaj, Zlatan je rekao: „Dok tražim stan, trenutno živimo u hotelu. Ako ne nađem ništa odgovarajuće, kupiću čitav hotel!“

Njegov moto je: „Suzdržanost, to je nešto za nekog drugog“.

Smail Špago
novasloboda.ba

Kraljevski pingvini: Rame uz rame protiv zime

Kad je njemački istraživač Reinhold Forster 1775. godine došao na Južnu Georgiju napisao je: „Sama pomisao da ću ovdje ostati godinu dana, ispunjava mi dušu sa užasom i sumnjom“.

Kraljevski pingvini na Antarktiku ne moraju tu živjeti samo jednu godinu, nego čitav život, zbijeni jedan do drugog, doduše, prirodno ogrnuti debelim krznima.

U međuvremenu, postoje i ljudi, koji na ostrvu Južna Georgija žive, takođe, više od godinu dana, i to čak dobrovoljno.

Brodograditelj i fotograf Thies Matzen i njegova supruga, arhitektica Kicki Ericson nedavno su došli ovdje na 26 mjeseci, kako bi proveli dvije zime uzastopno, u komadu, uz pomoć njihove 60 godina stare drvene lađe Wanderer III.

Fotografije i tekstove, napravljene tokom njihovog boravka na ostrvu, objavili su u foto galeriji Antarktička divljina Južne Georgije. Sve su to vrhunski snimci nepreglednih broježuljkastih, bijelih pejsaža i debelo obučenih životinja, kojima su strana razmišljanja o užasu i sumnji.

Smail Špago
novasloboda.ba

Nova godina

-Gdje ćete za Novu godinu?

-Pa mislili smo ići u Tursku, ali nećemo!

-A gdje ste bili lani?

-Lani smo mislili ići u Španiju, ali isto nismo!

Na odmoru

Dva prijatelja

-Gdje si bio na odmoru

-Pa, želio sam pokušati jahati na valovima!

-I kako je bilo?

-Bilo je sve OK, ali nikako nisam mogao natjerati konja da uđe u vodu!

Na sudu

Sudije pita optuženog

-Gdje ste bili u vrijeme dešavanja delikta?

-U kinu!

-Da, i pretpostavljam, bili ste sami?

-Ne gospodine sudija, kino je bilo puno!

-Možete li mi reći barem ime barem nekoga?

-Naravno, Kevin Kostner!

U 38. godini života rodila 14. dijete

Dobrodošla u život, mala Emma! Oko broja prijatelja za igru, ne moraš se brinuti. Na tebe već čaka tvojih 13 braće i sestara!

U Wipperfurtu, domaćica Lina Berger (38) donijela je na svijet njeno 14. dijete.

„Ovo što nam je bog poklonio, nešto je posebno”, izjavila je sretna majka, po religiji baptistkinja.

Njeno prvo dijete rodila je kad joj je bilo dvadeset godina. Od tada je sve išlo u pravcu stvaranja jedne XXL familije. U međuvremenu, Bergenovi žive u jednoj 260 kvadrata velikoj kući. U dvorištu s,e pored velikog broja djece, kreće osam ovaca, šest gusaka i brojne kokoške, a nalaze se i košnice pčela. Da bi negdje prošetali zajedno, moraju se voziti sa dva kombija. U kupovinu idu najmanje tri puta sedmično, i za nabavku im je potrebno minimalno 200 eura.

„Ako kupujemo kropmpir, onda nam nema šta ispod 60 kilograma. Osim toga, svaki dan nam treba barem 60 kifla, od toga 30 samo za školsku užinu. Dva-tri puta sedmično pravimo palačinke i za to nam treba 20 jaja i 3 kg brašna. Za predstojeće praznike na stolu će se naći dvije pečene guske, 10 kila kropmpira, 5 kila povrća i salate. Svako dijete dobiće poklon u vrijednosti 100 eura, odjeću, cipele, a samo najmanji dobiće igračke”, kaže mama Lina.

Pitanje je kako ovako velika familija sastavlja kraj s krajem. Samo otac Andreas (38) radi, i ima prosječnu platu jednog tehničara. Naravno, za ovako veliki broj djece na raspolaganu im stoji dječiji dodatak
(izvor:Bild)

Priredio: Smail Špago

Trbuh Mostara

mostarska trznica

mostarska Tepa

 

By Zdenko Boskovic

TRBUH MOSTARA

NEKAD DAVNO SAM PROCITAO KNJIGU "TRBUH PARIZA" I TADA USTANOVIO KOLIKO JE ISTINE U PREPOZNAVANJU JEDNOG GRADA KROZ MJESTA GDJE SE SVIJET ISKUPLJA,GDJE SE LJUDI SUSRECU,NEPOZNATI UPOZNAJU I RAZGOVARAJU,NEPOZNATI ,POSTAJU JEDNO DRUGOM POZNATI,NJIHOVE BRIGE I RADOSTI POSTAJU I TVOJE,....NA TIM MJESTIMA SETALISTIMA, ZELJEZNICKIM I AUTOBUSKIM STANICAMA,TRGOVIMA, PARKOVIMA, JAVNIM ZGRADAMA, STADIONIMA, GROBLJIMA, KAFANAMA STVARA SE I VIDI DUSA GRADA....TA MJESTA I CINE GRAD GRADOM....
MOZDA JE TO RAZLOG STO KAD PRVO STO URADIM U MOSTARU POSJETIM TA MJESTA,DA OSJETIM PULS I OMIRISEM GRAD, SRETNEM NEKOG POZNATOG,DRAGOG,DA OSJETIM KAKO MI MOSTAR DAMARA....
KAD JE DEDO OTISAO PO DRUGI PUT U PENZIJU,PRVI PUT NA RUDNIKU A ONDA KAD SU " DOZ" UKINULI,ON JE PRODAVO NA TEPI , VISE TUDJEG NEG SVOGA,AL NJEMU JE BILO DA SE "VRTI MEDJ LJUDIMA","DA MRDASOBOM,DA SE NE USJEDI"","DA UBIJE DAN","DA NIJE SVOJOJ MARIJI VAZDAN NA OCIMA,JER NIJE NAVIKLA"..IMAO HILJADU I JWEDAN RAZLOG ,A I TEPA MU ZAMIRISALA,PA JE JE SE NIJE MOGO OKANIT I KAD JE LOSE ISLO KAD SE NIJE NI ISPLATILO...
UGLAVOM BUDIO JE DEDO MENE OKO CETRI, PET ZOROM DA JA IDEM SA NJIM NA TEPU.I NIJE MIBILO TESKO VEC DRAGO JER ETO I JA MOGU S NIM,DA I JA PRODAJE.....IMAO JE TEZGU ODMAH PREKO PUTA MESARE NA DESNOJ STRANI TEPE..PRODAVCI SE ZNAJU,ZNAJU IH I KUPCI I PO IMENU I ODAKLE SU,JEL ROBA RODOCKA,ILICKA,BJELOPOLJSKA,JASENICKA,SA BUNE IL IZ BACEVICA, JEL KRTOLA GLAMOCKA ILI JESENICKA JEL SIR GORANACKI NEVESINJSKI IL SJENICKI,JEL KARPUZA IZ RUME ALBANIJE IL IZ MALOG POLJA .TU SAM SE ZARAZIO SVIJETOM ,ULICOM,MOSTAROM...
KASNIJE KAD SU OD NASE OMILJENE PILANE NAPRAVILI TRZNICU NA AVENIJI...SVIJET SE MNOGI PRESELIO SA TEPE NA TRZNICU...A TRZNICA NIJE NIKAD BILA KO TEPA..NI PO CEMO,A NAJVISE PO SMEKU...
TEPA JE TEPA...KAD SE U RANO JUTRO DOK OBILAZIS TEZGE MJESA MIRIS PETELJKI KAVADA I PAPRIKA,CEPIRANE KARPUZA I RASKRIZANOG PIPUNA,SA SVJEZIM DAHOM KADULJE SA NERETVE I MLADIM SIROM,BUREKOM I UPRZENIM LUKOM,CEVAPIMA,....JANJETINA ZAMIRISE SRDELOM,NOZDRVE RASIRI SVJEZ HLJEB I KIFLA SA SOLI I SEZAMOM,PA NABACI I IZ KAFANE LOZA I PIVA.......I JEO I PIO A DA NISTA NISI OKUSIO..
I SVIJET S KOJIM SE GURAKAS I MOMILAZIS DISE MIRISE SVOJIM DAHOM PARFEMOM,KOLONJSKOM,ZNOJEM...BASKA SVIJET,SVAK BASKA A NA TEPI SVI SKUPA..
SVIJET SAREN I NAVIKA U SVAKOG DRUGACIJA NEKO KUPUJE DJUTURE I ZA CIJENU NE PITA,DRUGI ZAPITKUJE OKLE JE ,KOLKO JE,PIPKAJU PREVRCU I NA DEKE KUPUJU...NEK PLACAJU TABIREC SICU PO DNU SLAJBEKA ,A DRUGI MASNOM PRESAVIJENOM GUTOM IZ UNUTRASNJEG DZEPA...
A SVI GOVORE IL SA SOBOM KONTAJU IL SA DRUGIM..NUDI SE, ZJACI, CJENKA,PREPIRE,UBJEDJUJE, CUJES IZMEDJU REDOVA DOBRU PROVALU NASMIJES SE IL NAGLAS IL U SEBI I TJERAS DALJE DO PUNOG CEKERA,PO SPISKU IZ ZADNJEG DZEPA...
I NEKAKO TI ZAO STO MORAS SA TEPE POC,AL RUCAK CEKA NA ZERZEVAT....SA JEDNOM TRBUHA NA DRUGI...ZGUZA NA GUZ DO KUCE...

ETO TOLIKO ZA OVO JUTRO...,NIJE MOSTAR PARIZ NISAM NI JA EMIL ZOLA,AL JE NASA TEPA ZASLUZILA OVO SLOVO...

ZDENKO BOSKOVIC DEC 2014

Mala foto retrospektiva: Tepa je bila, a biće je i opet

Za veliki dio stanovnika Mostara i okoline, Tepa je nekada bila i cilj, i razlog, i smisao dolaska na nju. Zelena pijaca, ali i mjesto okupljanja i sastajanja. Na Tepu je dolazio i onaj ko ovdje nije imao posla. Da vidi nekog poznatog, na Tepi, i oko Tepe, da bude viđen, da se kafeniše sa prijateljem. Stari grad tu počinje zvanično, a osjećao se već od Musale, a bogami i od Hita. Ali, takva Tepa se nalazi samo još u memoriji.

„Tepa je jedna riječ intimnog mostarskog riječnika”, kako nam to piše Ibrahim Kajan u njegovom tekstu „Stara mostarska tepa“, a riječ vuče korijen iz turskog jezika, na kome ima značenje, „brežuljak ili uzvisina sa zaravnatim vrhom, a u mostarskoj verziji ima samo jedno značenje – staru mostarsku pijacu”.

Tepa je godinama bila mjesto okupljanja ljudi, jednih koji prodaju, drugih koji kupuju, svi govore u isto vrijeme, a svi se čuju i razumiju jedni druge.

„Bilo je uzvika, kratkih rečenica koje poput stihova kazuju da ‘jabuke govore’, da su pipuni ‘iz dženneta pristigli’, a za zelene karpuze su tvrdili da imaju ‘medeno srce slađe od meda’ – u što su mnogi vjerovali i pa su ih bez puno krzmanja s osmijehom kupovali i nosili svojim kućama po cijelom Mostaru”, opisuje Kajan.

Na Tepu se nekada navraćalo skoro svakodnevno. Bilo je više razloga za to. Nekada je Fejića ulica bila žila kucavica grada Mostara, sa skoro svim važnijim institucijama, a i prodajni centar grada Mostara, računajući i glavnu ulicu.

Na Tepi i oko Tepe svakodnevno se nalazilo dosta prijatelja i poznanika, Tepa je bila mjesto svakodnevnog sastajanja i razmjene mišljanja, uz kafu, bilo u Ribarnici, ili u nekoj od drugih kafana, kojih nikad nije nedostajalo oko Tepe. Bilo je to ono što bi se danas nazivalo „chat” ili „witter”, ali se tada moralo podignuti iz stolice, ili sa sećije, i izaći iz tople prostorije, i protegnuti noge. Do Tepe i nazad. Pa bio ga u Mahali, na Tekiji, na Aveniji, ili na Balinovcu.

A da je to bio običaj duboko ukorijenjen i usađen u sve stanovnike grada Mostara, najbolje pokazuje podatak da će svaki Mostarac, kojih danas ima na svim stranama svijeta, kad u tom nekom novom obitavalištu pođe na pijacu, reći samo jedno „Odoh na Tepu”.

A u stvari, mostarska Tepa je već poodavno prestala biti ono što je nekada bila.

Sad, kad je stara Tepa, ili ono što je u godinama poslije rata preostalo od nje, pometena i počinje izgradnja novog objekta, šta bi se drugo moglo poželjeti, nego da se Tepi vrati barem malo onog starog sjaja i šmeka. Starijim generacijama po želji, i na radost.

Zadnjih godina, nažalost, pored Tepe se najčešće prolazilo bez namjere navraćanja. Osim u rijetkim slučajevima, tek da se prođe Tepom, da želja mine, da se vidi čegaa to ima na Tepi, da se eventualno nešto kupi, ili samo sa namjerom da se napravi koji fotos sa Tepe, u pravcu Starog mosta, ili Neretve.

Tepi fali života. Fali joj životnih sokova. Kao nekad. Na Tepu i Tepi se moraju vratiti ljudi.
Nadamo se da će nova Tepa donijeti nešto od toga.
(fotosi: Globus, MM revija, arhiva)

Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

novasloboda.ba
 

Mostarska Tepa odlazi u istoriju

Ustvari, Tepa je već poodavno prestala biti ono što je nekada bila. Za veliki dio stanovnika Mostara i okoline, Tepa je nekada bila i cilj, i razlog, i smisao dolaska na nju. Zelena pijaca, ali i mjesto okupljanja i sastajanja.

Na Tepu  je dolazio i onaj ko ovdje nije imao posla. Da vidi nekog poznatog, oko Tepe, da bude viđen, da se kafeniše sa prijateljem. Stari grad tu počinje zvanično, a osjećao se već od Musale, a bogami i od Hita. Ali, takva Tepa se nalazi samo još u memoriji.

 

O Mostarskoj tepi u tekstu “Stara mostarska tepa”, Ibrahim Kajan je napisao:

 

“Da, Tepa je jedna! Razumijevamo je vlastitom imenicom i pišemo velikim početnim slovom. Riječ je intimnog mostarskog rječnika i pripada onim rijetkim koje te prate od najranijeg djetinjstva. Mada tepa u svojoj izvornoj značenjskoj jezgri prenešenom iz turskog jezika upućuje  na brežuljak ili uzvisinu sa zaravnatim vrhom, u „mostarskoj jeziku“ ona označuje samo jedno – staru mostarsku staru pijacu. Rasprostire se između zgrade Arhiva Hercegovine na Trgu 1 maja na sjevernoj strani i zidova bivše medrese Koski Mehmed-pašine džamije na južnoj. Na zapadnoj joj je strani Neretva, a na istočnoj glavni joj ulaz dodiruje kraj Fejićeve ulice”.

“Nikada prije, do tog prvog odlaska s majkom na tepu, nisam vidio toliko ljudi na jednom mjestu, kao u onom jutru pijačne životi od raznorodnog svijeta koje je prodavalo i onoga koje je kupovalo! Ni jedna usta nisu bila zatvorena, svačije su usnice bile u pokretu, nešto su govorile, smijale se kikotom ili grohotom - riječi su letjele na sve strane svijeta! Bilo je uzvika, kratkih rečenica koje poput stihova kazuju da „jabuke govore“, da su pipuni „iz dženneta pristigli“, a za  zelene karpuze su tvrdili da  imaju „medeno srce slađe od meda“ – u što su mnogi vjerovali i pa su ih bez puno krzmanja s osmijehom kupovali i nosili svojim kućama po cijelom Mostaru”.

 

Na Tepu sam nekada navraćao skoro svakodnevno. Bilo je više razloga za to. Dugo godina sam radio u blizini, a svaki izlazak na pauzu, značio je odlazak na Tepu. Drugo, na Tepi i oko tepe svakodnevno se nalazilo dosta prijatelja i poznanika pa nam je Tepa bila i mjesto svakodnevnog sastajanja i razmjene mišljanja, uz kafu, bilo u Ribarnici, ili u nekoj od drugih kafana, kojih nikad nije nedostajalo oko Tepe. Bilo je to ono što bi se danas nazivalo “chat” ili “twitter”, ali se tada moralo podignuti iz stolice, ili sa sećije, i izaći iz tople prostorije, i protegnuti noge. Do Tepe i nazad. Pa bio ga u Mahali, na Tekiji, na Aveniji, ili na Balinovcu.

Prije jedno dvaedesetak godina o tome sam pisao u tekstu “Mostar između devet i deset”.

 

“Tepa. Gužva. Miris jela iz restorana Tepa, iz Ribarnice, iz buregdžinica. Senka i Caki otvorili novu radnju. Kahva dobra, a i jelovnik. Zila, dvojica braće Sandžakljia, Senadina tetka, svi prodaju na štandovima ispred Tepe. Satovi kod Beće harmonikaša.

U Ribarnici sjede Salko, Huso, Bajro, Tonća, Braco, Mile i Ejup. Raja sa Tepe. Šta je ovo, je li zbor radnika. Bez kafe i loze ne možeš proci. E da je bila samo jedna. Uvjek raspoloženi. A tu bi opet došao i onaj ko ovdje nije imao posla. Da se vidi poznat, oko Tepe, da budeš viđen, da se kafeniše sa prijateljem.

Babo Halil i Hasan, dajidža Bećo iz pčelara. Tetak Idriz prodaje zelen. Najsvježija jaja su kod tetke Mine. Ilićke kavade kod Matije i Ivana. Ženi od rahmetli Halila je preko osamdeset, a svaki dan dođe na Tepu i prodaje zelen. I zna i vidi. Zimi su na Tepi bivale dobre jabuke, a ljeti karpuze kod Makedonaca. Znao sam ih nekoliko. Bivali su godinama ljeti u Mostaru. Sir iz kace kod Ilijasa iz Novog Pazara. Suho meso, prsut, sir iz mijeha, iz Podveležja, Stolačka plaha, sir iz Nevesinja, kajmak iz Gacka. Znalo se je odakle je šta najbolje.

 

Januar 1996.

 

juli 1996.

 

Medrese. Izmedju Tepe i Koski Mehmed pašine džamije. Obnovljene. Prije rata pod upravom Tepe. Kulturno znanstvene ustanove i kancelarije. Atelje “Guče” Vladović i supruga mu Emina, i kcerka Đul-Emina. Ćamil, Melanija i Bela u Turističkom, a Marija u Matici iseljenika. A u samom ćošku Mustafa Balić, u Savezu energetičara. Otkud energetičari pred džamijom, u medresi? To je bila nauka. Sa Mustafom se morala popiti kafa, ili pojesti ćevapi iz Enine čevabdžinice. Hajrudin “Učo” dočekuje Švabe, Talijane, Čehe, i ljeti i zimi. Penzionerske dane je tu najljepše provoditi. Uvijek živo i prometno. Mjenjaju se grupe turista. Ovdje je bilo najinteresantnije popeti se na munaru. Vidiš Mostar jednim pogledom, od Hamzinog Cima i Ilića, Podhuma, Zahuma, Mahale, Luke pa dalje do Rodoča i Ortiješa, ako nema sumaglice. Pa Brankovac, pravoslavna crkva,  i sve do Zalika i Raštana. Rudnik u daljini, a ispred soliteri na Aveniji i bjelina Centra dva i Cernice i opet do katoličke crkve. A odmah ispred, preko Neretve, hotel Ruža i Simfonijski. Onda Stari most. A dole zelena Neretva. Ponekom se zavrti u glavi od ovoga. Stari grad tu počinje zvanično, a osjeća se već od Musale, a bogami i od Hita i od Đačkog doma.

Uvjek nešto kontam, je li Himzina “lijepi li su mostarski dućani” nastala ovdje i odavde, ili negdje drugo.”

 

 

 

A šta bi se drugo moglo poželjeti, nego da se obnovom Tepe vrati barem malo onog starog sjaja i šmeka. Starijim generacijama po želji, i na radost. Inače, Tepa će ostati onakvom, kakva je zadnjih godina. Pored Tepe se sada prolazi bez namjere navraćanja. Osim u rijetkim slučajevima, tek da se prođe Tepom, da želja mine, da se, eventualno, nešto kupi, ili sa namjerom da se napravi koji fotos sa Tepe, u pravcu Starog mosta, ili Neretve. Tepi fali života. Fali joj životnih sokova. Kao nekad. Na Tepu i Tepi se moraju vratiti ljudi.

 

Sačekaćemo da vidimo, da li će nova Tepa donijeti išta od toga.

 

Smail Špago

Izgled nove Tepe u Mostaru

pogled s Neretve...

 

Bila jednom jedna Tepa, sad je više nema!

Tepa, stara pijaca nadomak Starog mosta, jedan od simbola Mostara, danas je, i zvanično, otišla u istoriju. Nestala je, uz pomoć teških mašina, s lica zemlje.

Ljepotica, kakve na daleko ljepše nije bilo, otišla je u prošlost, gdje su, već od ranije, mnogi drugi objekti, po kojima je grad Šantića i Emine bio prepoznatljiv.

Neće više biti, u rano proljeće, u ljeto i jesen, mirisa ranog povrća, trešanja, kavada, krušaka, šljiva, paprika, smokava, bresaka, kajsija, slatkog grođa, karpuza i bostana.

Neće više biti onih velikih gužvi i masovne kupovine raznoraznih zerzevata. Neće biti ni one, toliko odomaćene rečenice, „vidimo se na Tepi“. Domaćice, prije rata, dan nisu mogle zamisliti bez odlaska na Tepu.

Od danas, sve je to jedna slika, koja će ostati samo u sjećanju mostaroljubaca. Na njenom mjestu, niknuće novo zdanje.

Ali, Tepu ništa neće moći izbrisati iz albuma uspomena za sva vremena. Za nezaborav i vječnost!.

Novasloboda.ba

Zoo Myanmar: Poljubac smrti

Show predstava u zoološkom vrtu u Myanmaru. Gledajući sliku, čovjeka prožimaju trnci. Zatvorenih očiju jedna žena približava se kobri i daje joj poljubac.

Ovo je jedna po život opasna tradicija u ZOO vrtu u Myanmaru. Plasačica po imenu Soe Soe Win klanja se pred kraljevskom kobrom i ljubi je. Zmija naravno, jednim ugrizom može usmrtiti plesačicu. Međutim, i pored opasnosti, show se ponavlja već nekoliko godina i, za sada, prolazi bez posljedica.
(izvor:bild)

Priredio: Smail Špago

Turneja Četiri skakaonice po 63. put

 

Oberstdorf

Novogodišnja turneja skijaških skokova počinje u subotu 27. decembra kvalifikacijama i takmičenjem u nedelju, na skakaonici u Oberstdorfu. Početak turneje je ove godine pomjeren za nekoliko dana ranije, nego inače, po želji organizatora, kako bi tokom vikenda skokovima prisustvovao veći broj gledalaca.

Nakon toga, Turneja se nastavlja skokovima po planu:
31. decembra 2014. i 1. januara 2015. skokovima u Garmisch Partenkirchenu, zatim 3. i 4. januara u Insbrucku i konačno 5. i 6. januara u Bischofshofenu.

Ovogodišnja Turneja je već 63. po redu. Izrazitog favorita nema, ali je u dosadašnjem dijelu ovogodišnjeg takmičenja u skokovima Čeh Roman Koudelka već zabilježio tri pobjede. U uži krug favorita svakako spadaju Norvežanin Anders Fannemel, Nijemac Severin Freund, Austrijanac Michael Haybock, Švajcarac Simon Aman, Slovenac Peter Prevc. Tu svakako spadaju i imena kao što su Austrijanac Georg Schlierenzauer i Japanac Noriaki Kasai.

Fond nagrada Turneje iznosi 315 hiljada švajcaraskih franaka (261 hiljada eura), za kompletnog pobjednika nagrada iznosi 20 hiljada franaka, dok pobjednici kvalifikacija dobijaju po 2 hiljade franaka.

Smail Špago

Tipično Mostarski - devet mjeseci poslije

Na stranici Mostarski liskaluci umjesto Sulje i Muje, ili Muje i Hase, ili Pere i Đole, trend su Salko i Šaćir pa evo jednog primjenjenog, prilagođenog...

Devet mjeseci poslije

 

Salko i Šaćir i krenuli na skijanje. Vozili se nekoliko sati i uhvatila ih jaka oluja.
Sklonili se na neku farmu i zamolili zgodnu gospođu koja im je otvorila vrata da kod nje prenoće.
- Da, vidim da je vrijeme grozno, ali ja sam udovica pa bi ljudi mogli svašta pričati ako vas pustim da prenoćite u kući. - reče ona.
- Ne brinite! - brzo ce Salko, - Mi ćemo prespavati u štali, a čim se vrijeme popravi, odlazimo!
Žena pristane i njih dvojica prespavaše u štali. Ujutro se vrijeme popravilo i oni krenuše na put.
Ostatak vikenda proveli su uživajući u skijanju.

Oko devet meseci kasnije, Šaćir je iznenada dobio pismo od nekog advokata.
Trebalo mu je neko vreme da shvati da se radi o advokatu one zgodne gospođe s farme.

Ode on kod Salke i pita ga:
- Čuj, sjećaš li se one zgodne udovice kod koje smo prespavali kad nas je prije skijanja uhvatila oluja?
- Da, sjećam se. - odgovori Salko.
- Jesi li ti možda u toku noći ustao i posjetio gospođu?
- Pa, jesam. - reče Salko i zacrveni se, jer ga je Šaćir provalio. - Moram priznati da jesam.
- I, jesi li se možda predstavio mojim imenom umesto da joj kažeš svoje?

Salko je preblijedio.
- Da, jesam. Izvini, žao mi je. Zašto pitaš?
- Nista, nedavno je umrla i sve mi ostavila. - reče Šaćir.

 

...i naravno, ono što je tipično mostarski je dodatak iza čitave ove simpatične priče:

-E jebat ga...da je zanijela zapala bi mene djeca da ih i hranim, kakve sam ja kurate srece...

Tepa, jedan od simbola Mostara, odlazi u istoriju

Danas je rušenjem otvorenog platoa sa tezgama, započela druga faza renoviranja Tepe, jedne od najstarijih pijaca u BiH, pa i šire, koja će se obavljati u fazama. Viješvjekovni simbol grada na Neretvi odlazi u istoriju.

Prva faza obuhvata uređenje zelene tržnice. Krov će biti urađen iz mnogo povezanih dijelova u različitim nivoima Biće postavljeni mobilni stolovie kako bi Tepa imala svrhu u poslijepodnevnim satima. To obuhvata organizovanje sajmova, predstava, ali i drugih turističkih sadržaja na kojima će biti dosta mjesta za trgovce koji će ovdje prodavati voće, povrće, cvijeće, sokove, ali i ostale domaće hercegovačke proizvode.

Vanjski prodajni prostor će, prema ovom idejnom projektu, imati tri međusobno povezana funkcionalna područja: natkriveni prodajni prostor sa prodajnim stolovima – tezgama, natkriveni prodajni prostor sa zatvorenim kioscima – dućanima i nenatkriveni komunikativni prostor sa drvoredom i klupama. Površina prostora koji je u obuhvatu idejnog projekta je 1500,17 kvadratnih metara.

Osim vlastitog učešća preduzeća „Tržnice-Pijace“ d.o.o. dio sredstava obezbijediće se kroz UN-ovu organizaciju IFAD, koja se bavi investiranjem u poljoprivrednu proizvodnju zemalja u razvoju, a ostala sredstava prikupljaće se „u hodu“.

Vrijednost projekta kreće se između 750.000-900.000 KM.

(Novasloboda.ba)