60 godina stripa Asterix

„Hura, Rimljani!“ Ovo je vjerovatno najpoznatija i najčešća rečenica koju je izgovorio Obelix u zadnjih 60 godina. Već toliko dugo mali ratnik Asterix i njegov veliki drug Obelix oduševljavaju ćitaoce. Ovih dana pojavilo se novo izdanje u povodu jubilarne godišnjice.

I odmah nešto neobično? Glavni lik ovog nastavka je žena. U novoj priči ženski lik igra glavnu ulogu. Adrenalin, kćerka galskog poglavara Vercingetorixa, bježi od Rimljana, i u malom selu stvara veliku zavrzlamu. Tinejdžerka je jedan od rijetkih ženskih likova koji se pojavljuju u seriji. Zašto je to tako?

Kada se Asterix prvi put pojavio u Francuskoj 1959. godine nije bilo ženskih junaka stripa. Žene u galskom selu su dizajnirane kao sporedna stvar muškaraca. Međutim, vremenom važnost žena postaje sve veća, i na kraju, to su žene koje nose pantalone. Već u natsvku „The Seer“ (1972) zaplet određuju žene iz sela. Kasnije, u nastavku „Asterix i Maestria“ (1991), žene preuzimaju kormilo u selu. Ipak, Asterix je ostao strip u kome muškarci stvaraju zaplet radnje.

Postavlja se pitanje: Da li se Asterix ikada zaljubio?

Izdavači tvrde: Asterix nikada nije bio zaljubljen, ali je u ovih 60 godina ipak nekoliko puta divljao za nekim ženskim likovima.

Kao i njegov prijatelj Obelix, Asterix se zaljubio u prekrasnu Falbalu, u nastavku „Asterix kao legionar“ (1964), koju je crtač Albert Uderzo osmislio kao znak poštovanja svojoj supruzi Adi. U nastavku „Asterix i Latraviata“, njih obojica su ushićeni ljepoticom iz naslova nastavka.

Zašto tvorci stripa nikada Asterixu nisu poklonili partnerku?

Biti partner, ili biti zaljubljen, ne odgovara lukavom, budnom i nezavisnom ratniku Asterixu. To bi ga previše ograničilo u njegovim avanturama i onom što poduzima. Uvijek su pored njega njegov drugar Obelix i vjerni pas Idefix, koji ga barem u avanturama stalno prate, a to više odgovara konceptu radnje stripa, kažu izdavači.

I sad se postavlja pitanje, zašto se baš u ovom jubilarnom izdanju pojavljuje ženska figura na naslovnici?

Nasljednik Uderzoa, od 35. nastavka (2013), crtač Didier Conrad, kaže kako su željeli da se u prvom redu više fokusiraju na ženske likove, jer osim Zechine, iz nastavka „Dar Cezara“ u seriji o Asterixu nema tinejdžera. Nakon ukupno 37 nastavaka trebalo je pronaći teme i likove koji su u dosadašnjim nastavcima tvorci vrlo malo tretirali. To je jedini način da se stvori prostor za nove ideje i unese malo svježine u radnju stripa.

E sad pitanje: A ko su tih nekoliko ženskih likova, koje su u poslijednjih 60 godina prošle stranicama stripa o Asterixu?

Gutemine: Ona je supruga poglavice Majestixa, i tajna šefica sela. Ona svom mužu prepušta sve poslove, ali mu često na autoritativan i odlučan način nameće svoju volju. Prvi put se pojavila u nastavku „Bitka poglavica“ (1966), ali tada još bez imena.

Falbala: Lijepa Falbala koja je svim Galima odmah legla na srce, prvi put se pojavila u nastavku „Asterix kao legionar“ (1967). Radi nje se Asterix i Obelix čak pridružuju rimskoj legiji. Ona je bila tipična zavodnica.

Maestria: Pojavila se u selu 1991. godine sa željom da emancipuje žene u selu. Ona tematizira, ali i izaziva sukob polova. Ona je u selo bila poslata od strane Rimljana, kako bi međusobno posvađala žene iz sela, sa ciljem da se selo podijeli. Crtač Uderzo je pokušao ulogu žene prilagoditi radnji svojih stripova.

Zechine: Lijepa kćerka gostioničara Orthopadixa, došla je u nastavak „Dar Cezara“ (1974). Po ocjeni Obelixa bila je lakša od „Menhira“. Bila je jedna od rijetkih tinejdžerki u nastavcima. Angažovana je od svojih roditelja za zavrne glavom Asterixu. Još jedan ženski lik, koji ima ulogu zavodnice.

Latraviata: Jedna lukava rimska glumica i komičarka, prerušena u Falabalu, infiltrirala se u selo kako bi povratila rimski mač i kacigu, u nastavku Asterix i Latraviata“ (2001). Ovi predmmeti su slučajno došle u ruke Asterixa i Obelixa, kao rođendanski pokloni. A pošto je prethodno Obelix bio zaljubljen u Falabalu, Latraviata je preuzela njenu ulogu.

I sada, najnovija – Adrenaline: ona je kćerka slavnog galskog poglavara Vercingetorixa. Bježeći od Rimljana, stiže u galsko selo. U novom nastavku prisutna je kao ni jedan ženski lik do sada. Njene samopouzdane odluke određuju zaplet radnje. Svojim tvrdoglavim, upitnim i dječačkim izgledom tjera Asterixa i Obelixa da je prate na svakom koraku. Radije nosi pantalone, umjesto haljina, i kaže da nema volje da se oblači kao djevojka. Voli slobodu i zabavne avanture.

Jedne takve, do sada nikad nije bilo u Asterixu!

(bild)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Sokolski dom

Početkom dvadesetog stoljeća, a posebno između dva svjetska rata, u cijeloj Europi, pa tako i u Mostaru, počinje se širiti sokolski duh te se osnivaju brojna sokolska društva koja su među mlade uvodili sve vidove sportova, gimnastike i rekreacije. Na samim su počecima skoro svi sportovi u Mostaru bili pod kapom sokolskih društava. Tako se i nogomet ispočetka igrao u „Hrvatskom sokolu” osnovanom 1905. g. koji je imao prostorije u Hrvojevom domu. Na lokaciji današnje zgrade Narodnog pozorišta bile su prostorije Srpske sokolske organizacije „Obilić” osnovane nakon samo godinu dana. Kasnije je ovaj Sokolski dom preseljen na Glavnu ulicu, na potezu između prvog mostarskog nebodera i robne kuće Razvitak. Godine 1909. osniva se i „Muslimanski soko.”

Između dva svjetska rata pojavila se i ideja o izgradnji jedne zgrade za potrebe svih sokolskih društava u Mostaru. Načinjen je i nacrt budućeg sokolskog doma pa mu je dato i ime – Sokolski dom Aleksa Šantić. Gdje je planirana gradnja (koja se nije realizirala) nismo uspjeli saznati.

Ostao je samo ovaj nacrt nastao 1930-ih, koji donosimo ovdje.

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Lanjski snijeg

Bilo je vremena kada se i u Kitzbühelu utopija činila mogućom: Simultano skijanje i odmor sa kupanjem u Tirolu. Ove je godine je bajkovita zima još za Uskršnje praznika ostavila toliko snijega da su se gosti do podne spuštali padinama Hahnenkamma, apopodne, uz potrebnu hrabrost, plivali u jezeru Schwarzsee. A iza „Stangl Wirta“ u Goingu, planinski greben Wilde Kaiser je blistao na suncu poput svježeg i blistavog osmjeha.

U Kitzbühelu se znaju dobro suprotstaviti anti utopiji. Ovo je već peti put ponovljeni marketinški gag, da ski lift počne sa radom već polovinom oktobra; kod Resterkogela, na samom rubu područja. I to, po najfinijem vremenu, u majicama kratkih rukava. Tamo su se kretale tonama teške mašine za pravljenje skijaških pista, sa velikom količinom prljavih izduvnih gasova dizel goriva, kako bi raspodijelili i poravnali sačuvani snijeg od prethodne sezone.

Bijela vrpca usred travom bujnih livada. Planinska idila?

PR puč je stigao u obliku grimiznog kvazi bumeranga i kontra mišljenja. Na društvenim mrežama je samo u jednom komentaru opisano skoro sve: "Ovdje u Kitzbühelu već je sniježilo, i to direktno i isključivo samo na skijaškoj stazi. Wow! "

Lokalna gorska željeznica AG i turistički stručnjaci vjerovatno nisu u skladu sa mišljenjima gđice Thunberg. Njihov reklamni sloga glasi: "Petkom na skijanje".

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Mračna sudbina

Ove sedmice u kina širom svijeta stigao je novi, šesti po redu film Terminator. Glavna uloga, kao i u svim prethodnim iz serije je Arnolf Schwarzenegger (72). O početku prikazivanja filma u Londonu svjedođi i reklama na dvospratnjaku. Čini se da Arnold u trenutku snimanja fotografije u prilogu nije to primjetio. Nakon osmjeha i pogleda u kameru, nastavio je svoju vožnju biciklom.

Iz opisa filma:

Prošlo je 35 godina od prikazivanja prvog Terminatora, a u najnovijem nastavku gledaćemo legende iz prvog filma. Serijal se vraća korijenima, ali ima i suvremenu senzibilnost baziranu na kolektivnoj anksioznosti oko umjetne inteligencije.
Prva dva filma o Terminatoru su se bavila tjeskobom i strahom od mašina iz budućnosti, koje su prihvaćane u njihovom konteksu fantazije.

Ideja ovog filma je predstaviti priču koja ima smisla u sadašnjosti. Puno toga čini se kao prognoza jer postaje realnost svijeta u kome živimo. Vjerovatno zbog toga i naslov šestog nastavka: Dark Fate, ili Mračna sudbina.

Ostalo, u kinima.

(Focus)

(NovaSloboda.ba)

Nagrađena fotografija: Sisar u letu

Ove godine je Kraljevsko društvo za biologiju iz Londona odabralo posebnu temu za svoj foto konkurs: Traženi su snimci životinja u pokretu.

Glavnu nagradu je odnio takmičar, koji je napravio snimak opossuma u letu, napravljen u Manausu, u Brazilu, čije tijelo u letu nevjerojatno liči skoku žabe.

Oposum je jedna vrlo rijetko kod nas pominjana i poznata životinja.

Obični oposum (lat. Didelphis marsupialis) je tobolčar iz reda štakora, koji živi od sjeveroistoka Meksika do Bolivije, uključujući i Male Antile. Najviše borave u šumama, ali mogu živjeti i u poljima i gradovima. Žive u tropskim i suptropskim šumama, na visinama do 2200 m. Koriste širok spektar gnijezda. Najčešće im je gnijezdo u šupljem stablu, međutim, kopaju ga i u svakom tamnom mjestu, ako ništa drugo nije pogodno. To ih često dovodi u sukob s ljudima.

Obični oposum je veličine kućne mačke. Krzno mu je žuto, ali ga prekriva duga crna dlaka. Dostiže dužinu 26-45 centimetara, a goli, glatki rep može biti dugačak i do 50 cm. Ima 50 zuba. Velike uši obično su crne, a lice mu je obično blijedo, boje breskve, sa crnim zaliscima i očima koje odražavaju crvenkastu svjetlost. Može težiti više od tri kilograma.

Kreću se uglavnom noću po tlu, a ponekad se penju i gnijezde na drveću. Izvan perioda parenja obično su usamljeni. Često se smatraju nametnicima. Pljačkaju kante za smeće, gnijezde se na mjestima koja nisu pogodna za to pa često bivaju hvatani, ili ubijeni.

Imaju široku sposobnost prilagođavanja na promjene okoline, a zubi im omogućuju prehranu različitom vrstom hrane. Mogu jesti insekte, male životinje, voće, povrće, ali i lešine. Njihova sposobnost probavljanja, omogućuje im da imaju širi spektar hrane od čovjeka.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Svijet i u svijetu svašta – Slike dana

Na takmičenju pod nazivom "Karapan Sapi Indonesia President Cup Trophy 2019”, u Indoneziji, jedan džokej je svoje bikove natjerao u bjesomučni bijeg, dok je on istovremeno balansirao na jednom neobičnom sredstvu za trke.

Povodom rođendana Vladimira Putina u Moskvi je otvoren prvi pop-uu butik. Na butiku je bio izložan veliki Putinov poster. U trgovini se inače može kupiti i neka neobična roba.

Indijske ratne snage su se pripremale za proslavu svoje 87. godišnjice, a piloti borbenih aviona su se za svečanost pripremali u Ghaziabadu.

Argentinski navijači su burno skandirali na ragbi utakmicu Svjetskog kupa između Engleske i Argentine. Za informaciju, Engleska je pobijedila sa 39:10,

Pripreme za hinduistički festival Diwali, koji se tradiocinalno održava 27. oktobra, u punom su jeku, a to se može suditi i po ovom proizvođačiu i prodavaču opeme za vatromet u Ahmedabadu.

Na slici se vidi muškarac koji nosi korpe sa robom u hram, u nepalskom Lalitpuru tokom Shikali svečanosti. Jedan način nošenja robe, koji je kod nas skoro zaboravljen

Kina ne može bez boja i šarenila. U gradu Zhengjiang, čak su i polja prekrivena ružičastom travom.

Jedan špicasti plug, na vozilu SIL prolazi kroz ružičastu maglu dima. Povod je bio sastanak istočnog bloka u Großhartmannsdorfu, tokom kojega su se motorna i komunalna vozila iz bivših socijalističkih zemalja mogla dovesti, izložiti i pokazati.

Jaka oluja uništila je nekoliko stabala i otkrila jednu štalu u Beestenu, u okrugu Emsland, u Njemačkoj. Očevidci su javljali da je to bio tornado, a potvrdio je i glasnogovornik vatrogasne službe.

(web)

(NovaSloboda.ba)

Neka nova tradicija

Na pravo plivanje baš i ne liči, ovo što rade ljudi sa psima u, i oko bazena. Skok u bazen i za pse je stvar navike.

Britanci su od prije nekoliko godina pčeli njegovati jednu novu tradiciju, a tradicija je sve ono što se ponavlja iz godine u godinu, u isto vrijeme, na istom mjestu.

Nova tradicija Britanaca zove se „Dog Swim Event“, Događaj plivanja pasa, a održava se na kraju sezone kupanja na otvorenim bazenima. Prije nego što se kupališta i bazeni zatvore, dozvoljeno je psima da uđu u bazen, kao što je prikazano na slici na bazenu „Sandford Parks Lido“ u Cheltenhamu, gdje se ovaj event održava po treći put.

Sve liči na prvo plivanje beba u bazenu, kada roditelji bivaju oduševljeni skokom mališana u vodu.

A dogodine: tranguze!

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Bretanja – fascinantni dio Francuske

Priroda i istorija

Priroda je adut u ovoj zapadnoj francuskoj regiji. Ali uz prekrasnu obalu, odmor u Bretanji ne zanemaruje ni kulturu: impresivni Menhir, srednjovjekovne tvrđave, crkve i dvorci, kao i slikoviti gradovi svjedoče više od 6.000 godina staroj istoriji.

Mnogo znamenitosti

Oni koji imaju dovoljno vremena otkriti će raznovrsni krajolik. Ovdje ćemo naznačiti samo nekoliko brojnih atrakcija, kojima se posjetioc može diviti u Bretanji.

Park prirode

Poluostrvo Crozon na sjeverozapadu Bretanje dio je prirodnog parka Amorique, jedinog prirodnog parka u regiji.

"Gusarsko gnijezdo"

Grad Saint-Malo, smješten na obali Côte d'Émeraude (Smaragdna obala), ponosan je na svoju istoriju. Bilo je to "gusarsko gnijezdo" i prkosna, i dobro utvrđena tvrđava. Sa stražarskih kula tvrđave posjetiocima se priuža pogled na grad, luku i obalu.

Vodena igra

Još jedna atrakcija je mjesto St.Malo, koje se nalazi se u zalivu, točnije u vodi: u doba plime. Vodostaj se tokom plime i osjeke mjenja za čitavih 12 metara. Ovaj zaliv spada mjesta sa najvećom razlikom plime u Evropi. U doba osjekee, na priobalna ostrva Grand Bé i Petit Bé, kao i Fort Nacional može se doći pješke.

Granitne skulpture

Trošne skulpture od ružičastog granita mogi se vidjeti dokle doseže pogled: Côte de Granit Rose je neusporedivi krajolik na obali između Paimpola i Trébeurdena. Oni su fascinantna svjedočanstva o 2,1 milijardi godina istorije Zemalje.

Glavni grad

Rennes je glavni grad Bretanje. Poznat je po srednjovjekovnim drvennim kućama i veličanstvenoj katedrali. Parc du Thabor uključuje i vrt s ružama, i velikim kafezima sa ptisama.

Nekadašnje sjedište vojvoda...

Kao fatamorgana ...

Ukupno 36 stanovnika bilježi zajednica na Sent Mont Michelu, u Waddenskom moru. Poznata je po svojoj Opatiji, koja se, gledano s kopna, poput fatamorgane uzdiže iz mora. Čak i hodočasnici na putu St. Jakoba, u svom programu imaju posjetu ovoj Opatiji.

Putovanje u prošlost

Na kraju puta, Saint-Goustan posjetioce vodi u prošlost svojim kaldrimisanim ulicama, kamenim mostom, drvenim kućama i omiljenom lučicm. To nije samo istorijski grad, već je uporište hodočasnika u Bretanji.

Gurmanski praznici

Za odmor u Francuskoj, naravno, kuhinja se nikada ne preskače: Također, u Bretaniji, postoje mnogi nevjerojatno ukusni specijaliteti iz mora, ali slatkiši, poput domaćih palačinki ...

(msn)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Velika pobjeda Rođenih

Premijer liga BiH, 14. kolo:

Čelik - Velež 0:2 (0:0)

Strijelci: 0:1 Zeljković (51), 0:2 (90)

Čelik: Pavlović, Ćubara, Vrhovac, Dedić, Salčinović, Grahovac, Pecelj, Blažević, Jamak, Mahmutović, Okić.

Velež: Bobić, Manev, Zvonić, Zeljković, Fajić, Brandao, Ferreyra, Hasanović, Vehabović, Kalezić, Urdinov.

Velež nastavlja sa dobrim igrama i rezultatima. Poslije pobjede u gradskom derbiju, Rođeni su, puni samopouzdanja, slavili večeras i u Zenici. Poveli su Mostarci u 51. minuti. Poslije kornera, najviši pred golom domaćina bio je Zvonić, koji je spustio loptu do Samira Zeljkovića, koji je iskoristio smušenost domaće odbrane i poslao loptu u mrežu iza leđa Pavlovića za veliko slavlje na terenu, ali i među velikim brojem navijača Veleža. Kada se očekivao kraj utakmice, Ćosić je lijepu akciju krunisao drugim golom za velika tri boda. Imali su igrači Veleža, od početka utakmice, više prilika da postignu gol, a najpovoljniju je propustio da realizuje Fajić u 33. minuti, kada je sa tri metra, umjesto mreže, pogodio stativu.

(sport)

Živjeti zdravo...

Sarajevski kardiovaskularni hirurg dr. Emir Solaković je u nekoliko rečenica objasnio zašto ljudi na Balkanu, u BiH, a posebno u Sarajevu i nemaju puno izgleda da budu zdravi.
Jedan od razloga su pušenje i način ishrane.

"Dođe kod mene stranac, prvo traži sobu da puši, jede pite, i to radi dva tri dana, pa se vrati u svoju zemlju, svoj sistem života i ishrane.
Mi teoretski nemamo šansu da nam narod bude zdrav.
Kako, kad na našem fakultetu samo dva sata učimo o zdravom življenju, pa studenti i ta dva sata pobjegnu jer im je dosadno. Dva sata!
Pacijent dođe kod doktora, a ovaj ne zna da mu priča o zdravoj ishrani.
Kad odete na Baščaršiju, nema šta nema, a nigdje ribe. Onda tri dana pred smrt pitaju kako da živim zdravo. Posipaj se pijeskom i navikavaj se na zemlju. To ti je jedini savjet", zaključuje dr Solaković.

P.S.
Sve receno …

(Deni/facebook)

... i zdrav umrijeti

Razgovor ljetošnji u Mostaru, kod dobrog prijetelja:

-Haj oprobaj lanjsku rakiju, ko grom!

-Hvala, ne trošim alkohol!

-Šta je reć, to i ti hoćeš da umreš zdrav

(spagos)

U čast Mahatma Gandhija

Oko 30 hiljada vjernika Hindusa drži uljane svjetiljke u tami indijske države Gujarat u znak obilježavanja 150. godine rođenja Mahatma Gandhija.

Miroljubivog borca za mir protiv britanske kolonijalne vlasti mnogi Indijanci poštuju kao sveca. Čak se i premijer Narendra Modi predstavio kao njegov sljedbenik, iako je osuđivao Gandhijev resentiman protiv muslimana, čiji se broj pod Modijem povećao.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Umro najstariji čovjek na svijetu

Ko je mogao računati s tim, da će, samo sedam dana nakon objavljivanja vijesti o proslavi 114. rođendana Gustava Gernetha, najstarijeg čovjeka na svijetu, stići vijest da je napustio ovaj svijet.

Preživio je dva svjetska rata, nikad nije provodio ni jednu dijetu, Gustav Gerneth iz Havelberga u Njemačkoj, vjerovatno najstariji čovjek na svijetu, mirno je zaspao u svom domu, samo sedam dana nakon proslave rođendana. To je potvrdila njegova porodica novinama “Magdeburger Volksstimme”. Umro je u svojoj kući, što je i bila njegova želja, napisano je u novinama.

Sve do 110. godine sam je savladavao sve poslove u svakodnevnom životu u kući i oko kuće. Sam sebi je kuhao hranu, izbacivao smeće, a kasnije mu je u tome pomagala njegova unuka. Donedavno su ga zanimali aktuelni dnevni događaji, te je rado slušao unuku dok mu je čitala novosti iz novina. Uživao je gledajući fudbalske utakmice na tv.

Gerneth je rođen 15. oktobra 1905. godine u Šćećinu. Preživio je dva svjetska rata i rusko zarobljeništvo. Bio je završeni mašinbravar i mašinista. U vojsci je radio kao mehaničar aviona. Za vrijeme DDRa, pedesetih godina, održavao je gasne lampe javne rasvjete u gradu Havelbergu. U penziju je otišao 1972. godine. Kroz ruke su mu prošle bezbrojne valute. Oženio se 1930. godine. Njegova supruga je umrla prije 31 godinu. Sa njom je dobio i odgojio tri sina, koji su u međuvremenu već umrli.

2015. godine, na 110. rođendan, upisao se u zlatnu knjigu grada Havelberga, čime je potvrđena njegova velika vezanost za ovaj grad. Do prije nekoliko godina je sa svoga prozora svakodnevno posmatrao radove na izgradnji katedrale. Kada su radovi tamo pošli naopako, lično je na to upozorio gradonačelnika.

Prošle sedmice je gradonačelnik Havelberga Bernd Poloski posjetio i lično čestitao Gustavu njegov rođendan. U najužem krugu svoje porodice Gerneth je poželio da dočeka i slijedeći rođendan. Povodom vijesti o smrti Gernetha, gradonačelnik je rekao: “Upravo zato što je njegov rođendan bio tek prije nekoliko dana, njegova smrt nas je sve dirnula. A bila je privilegija, doživjeti ga tako urednog, na njegov počasni dan”.

(mdr)

(spagos)

Na ovu vijest jedan moj svakodnevni “mitstreiter” (kolega) mi reče:

-Nikad ne bih poželio doživjeti 114. rođendan!

-Zašto?

- Pa samo sedam dana iza toga moraš umrijeti!?

PS. Njemačka riječ “mitstreiter” dolazi od riječi “streiten mit”, prepirati se, što se koristi kao naziv za onoga sa kim si svakodnevno na kafi, prepireš se, ili raspravljaš oko svake stvari. U našem jeziku, drug, kolega, jaran...

(spagos)

Mali bijeg

Berlin 1963. godine. Zid između istočnog i zapadnog dijela grada stoji već dvije godine. Režim DDR je to uradio vrlo ozbiljno. Po zidu je postavljena bodljikava žica i izdato naređenje da se puca na svakoga ko pokuša preći. Režim je navodno, na taj način štitio građane od imperijalizma. A u suštini, država radnika i seljaka je na taj način blokirala vlastite građane. Bio je to ljudski zločin u ime socijalizma.

U početku su neki građani ipak uspijevali da se provuku kroz kanalizaciju i iskopane tunele. Međutim, režim je bio spreman na sve. Svaka takva rupa je začepljena.

Automehaničar Klaus Jacobi, iz zapadnog Berlina, došao je na ideju kako da svog prijetelja Manfreda prošvercuje preko graničnog prelaza.

Za to je odabrao vozilo BMW Isetta, dugo 2,30 metara, široko 1,40 metara, sa 13 KS, i brzinom do 85 km/h. Ustvari, bio je to „motor sa pomoćnim sjedištem“, kako su ismijavali ovo vozilo u ono doba. Bilo je vrlo malo prostora da druga osoba normalno sjedne, a pogotovo malo prostora za nekog slijepog putnika. Ali, barem je postojala nada da bi se tako nešto moglo izvesti.

Kako bi napravio mjesto za svog prijatelja, Jacobi je uklonio grijanje i rezervoar za gorivo. Tako je nastala šupljina, pozadi iza sjedišta.

Avanturistički bijeg je uspio. Do 1964. godine na isti način je prošvercovao još 9 ljudi iz DDR-a. Težnja za slobodom prevazilazila je sve granice.

U povodu30. godišnjice pada zida u Berlinu, filmom kojeg su napravili Jung de Matt i Next Alster, obilježena je istorija bijega. Za snimanje filma pod naslovom „The Small Escape“, Mali bijeg, autori su u Budimpešti, na pogodnoj lokaciji napravili pravi Check Piont, kontrolnu tačku, zajedno sa zidom, rampom i linijom smrti, kakve su prije više od tri decenije postojale u Berlinu

Od početka oktobra, film sa gornjim naslovom može se pogledati na You tube kanalu.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Iz stare štampe: Slabo grijanje na željezničkoj stanici, 1907. g.

U časopisu Musavat, broj 1 iz 1907. godine objavljen je slijedeći tekst:

“Što se ne loži? U ovo zadnje vrijeme zakašnjava željeznica kod nas skoro svaki dan po sahat pa do dva. Pošto putnici ne znaju kad će željeznica zakasniti, te prema tome moraju u odregjeno vrijeme doći na stanicu, to bi trebala uprava željezničkih stanica narediti da se loži u peći po čekaonicama, jer je na ovoj zimi vrlo neugodno sjediti u sobi gdje se neprestano vrata otvaraju sahat ili više. Često se puta dogodi da bude i nejake djece, pa bi jedna mala nazima mogla nejako dijete života stati. Mi se nadamo da će se ovom skromnom zahtijevu putnika udovoljiti, jer je sasvim opravdan”.

Fotografija: Stara željeznička stanica, 1910. godine (cidom)

Priredili: Tibor Vrančić/Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Sve za spas Zemlje

Ne, američka glumica Rosario Dawson (40) nije se prekvalifikovala za gataru. Kugla koju na crno-bijeloj slici drži u ruci, za koja je dobila je više od 34000 lajkova na njenoj Instagram stranici, simbolizira našu planetu Zemlju.

Fotografiju je napravio fotograf Justin Wu, za kampanju UN-a o klimatskim promjenama #WorldIsinOurHands ("Svijet je u našim rukama").

Ostale poznate ličnosti, koje su učestvovale u kampanji su Susan Sarandon, Joaquin Phoenix, Rainn Wilson, a sve su pozirale u dobrotvorne svrhe, u pop-up foto studiju postavljenom za vrijeme filmskog festivala u Torontu. One su fotografije objavile na svojim profilima na društvenim mrežama i napisale, kako na ovaj način pokušavaju dati svoj doprinos u zaštiti okoline, sasvim jednostavnim akcijama u svakodnevnom životu.

Dawson poziva na reciklažu otpada, kako bi ga što "manje odlazilo na deponije smetljišta".

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Parada moći

Koreografi nisu prepuštali ni jedan detalj slučajnosti: Tokom svečanog marša povodom 70. gidišnjice Narodne Republike Kine. Čak su i civili u njihovom maršu oblikovali svojevrsnu raketu sa bojevom glavom, kao što pokazuje fotografija u prilogu.

Marš je uslijedio nakon najveće vojne parade od osnivanja države u kojoj je učestvovalo 15 000 vojnika, 580 komada različitog naoružanja i 160 borbenih aviona. Bio je to pokazatelj snage, demonstracija najnovijeg arsenala strave.

Tu spadaju Dongfeng41, nuklearno spremna interkontinentalna raketa koja leti do 15.000 kilometara i po prvi put može dostići čitave teritoriju Sjedinjenih Država.

"Ništa ne može zaustaviti Kinu da napreduje", izjavio je šef države Xi Jinping. On je tokom parade mahao ne samo slikama osnivača države Maoa, nego čak i vlastitim.

Posljednjih godina Xi je pokrenuo modernizaciju vojske. A kako čini, sa tim neće uskoro prestati. Peking je ignorisao zahtjeve da se pridruži ugovoru za ograničavanje raketa srednjeg dometa. Njen potencijal naoružanja gotovo da je jedva podložan kontroli.

(focus)

(NovaSloboda.ba)

Moraš biti mlad da bi činio velike stvari

(Kolumna koja slijedi objavljena je u dnevnom listu „Bild, autor Louis Hagen, prevod)

"Ako su mladi u nešto uvjereni, onda to izvire u svijet“ , kaže kolumnista Bilda Louis Hagen.

Šta je zaista važno? Ono šta nas dotiče danas - a neće nestati ni sutra? To su stvari koje nas pokreću od kada ljudi postoje: sreća, ljubav, porodica, partnerstvo, vrijeme, stres, usamljenost, oproštaj, tuga. Kolumnista Louis Hagen potražio je odgovore na vječna pitanja čovječanstva među pjesnicima, misliocima i istraživačima. Otkrili smo neke odgovore koji su nevjerojatno jednostavni - ali mogu obogatiti naše živote.

Ove sedmice objavljeno je najveće njemačko istraživanje o mladima - 18. Shell studija o mladima. Prije svega, tu se radilo o zaštiti okoline, klimatskoj politici, populizmu i pitanjima izbjeglica. Ali vrlo fino, takoreći između redova, u studiji je stajalo i nešto drugo. Nešto što je teško odrediti brojevima: mladi ljudi vole svoje porodice kao što to možda nikad ranije nisu činili.

Devet od deset ispitanika se smatra kao "dobre" ili "najbolje" sa svojim roditeljima. 74 posto mladih odgajalo bi svoju djecu isto onako kao što su i oni odgajani.

Pomalo čudno: Generacija Z - rođena 1997. - puni naslove medija širom svijeta, jer se javno protivi svijetu odraslih.

Ako su mladi u nešto uvjereni, oni o tome ne razgovaraju samo, već vrište širom svijeta. Čini se da skromnost nije ono što ih krasi. Ono o čemu mnogi mladi ljudi razmišljaju, to smatraju jedinom valjanom istinom.

Je li tu stvarno išta loše?

Strah od mladosti

Zašto toliko ljudi uvijek negativno razmišlja kada je riječ o mlađoj generaciji?

Nauka je čak našla i ime za to. Američki sociolog David Finkelhor taj strah naziva "Juvenoia", što predstavlja strah starijih pred mladima, a riječ je simbioza od riječi maloljetnik i paranoja.

Ali čak je i Goethe znao reći: „Moraš biti mlad da bi činio velike stvari“.

Nijedna generacija nije postizala bolje konačne ocjene od sadašnjih. Često za to ne dobiju nikakvo priznanje. Da li je zaista istina da nastavnici danas daju bolje ocjene, nego njihove kolege ranije? Ili, ne zavisi li to od toga, što su studenti danas često više odlučniji i motiviraniji od svojih prethodnika?

Istina je: Danas se jednostavno od njih očekuje mnogo više nego ranije. Mjesta na studijima prvo se dodjeljuju najboljima. Često nema mjesta za one koji su manje dobri. Mladi ljudi znaju da radni vijek neće provesti kao njihovi roditelji, bake i djedovi: živjeti u istom mjestu godinama, raditi u jednoj firmi, napredovati naviše, bez mijenjanja posla svake dvije godine.

U digitalnom svijetu događa se suprotno: danas svako može vrlo brzo sve postići. Ali svako može isto tako vrlo brzo i zakazati. To plaši mnoge mlade ljude. Oni traže mjesto sigurnosti, jer je vani sve tako nemirno. A takvo mjesto je upravo porodica.

Mi stariji moramo razumjeti, zašto toliko mladih ostaje tako dugo s roditeljima. To ima veze sa vanjskom nesigurnošću. Ali prije svega to ima veze sa osjećajima.

Lijepa misao napisana na internetu, autor je nepoznat: "U porodici se ne morate dokazivati da biste bili voljeni. Porodica vas voli onakvim kakvi jeste".

(prevod:Smail Špago)

Očima orla

Letjeti kao ptica! Vjekovnu čežnju čovjeka neće umanjiti ovakvi snimci: Bijeli orao leti preko Alpa.

Mala kamera učvršćena na njegovom tijelu bilježi njegov let. A slike sa tog leta dokumentuju nestajanje ledenjaka u Alpama.

Švajcarska fondacija „Eagle Wings“, "Krila orla“, želi senzibilizirati ljude za tihu dramu koja se odvija daleko u planinama. Velika većina, od oko 4000 velikih i malih alpskih ledenjaka, topi se i dalje, kao rezultat klimatskih promjena.

Istraživači procjenjuju da će do 2050. godine nestati više od polovine njihovog vječitog leda.

Za opomenu.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Mali majstor

Zaboravimo na čas na čitavo posrnuće Brexita i njihovog čudnog plavokosog premijera.

Umjesto toga, sjetimo se one cool Britanije, ponosne industrijske nacije koja je donijela toliko toga ljepog - posebno na četiri točka.

Ovaj mladi vintage prijatelj zove se Walter. Trogodišnjak provjerava motor automobila na pedale njegove sestre, u Goodwoodu na jugu Engleske. Ona će ovaj Austin J40 provozati tokom historijske parade automobila "Goodwood Revival".

Automobil je star, ali se odlično uklapa u ovo vrijeme.

Radi bez izduvnih gasova.

(stern)

(NovaSloboda.ba)