Na EU listi invazivnih vrsta navodi se
66 biljnih i životinjskih vrsta, uključujući i mramorne rakove,
(Procambarus fallax f. Virginalis). Svi do sada poznati
mramorni rakovi su ženke. Ono što se u prvom momentu čini
preprekom u reprodukciji, upravo je suprotno. Mramorni rakovi ne
trebaju partnera za razmnoćavanje, oni se sami kloniraju, a broj im
se udvostručava u roku od nekoliko sedmica. To ima drastične
efekte: druge vrste se zbog njih raseljavaju.
Kao što joj i samo ime sugeriše,
Nilska guska (Alopochen aegyptiaca ) potiče iz područja oko
rijeke Nil, u Egiptu. Ali, ona se već godinama udomaćila i u
Njemačkoj, u srcu Evrope. Njihova prilagodljivost i brzo
razmnožavanje dovodi do brzog širenja. Česta je čak i u urbanim
sredinama.
Rakuni (Procyon lotor) izgledaju
simpatično, ali u šumama Evrope lagano postaju problematični.
Porijeklom su iz Sjeverne Amerike, a sada se veoma brzo množe i u
Evropi. Lovci, šumari i zaštitnici prirode vide ih kao veliki
prijetnju eko sistemu.
Slična pojava je i sa riječnim
rakovima (Orconectes limosus), koji su u Evropu stigli također
iz Sjeverne Amerike. Za razliku od mramornih rakova, kod ove vrste
postoje i mućjaci. Veći su od domaćih vrsta i stoga imaju prednost
u veoma oštroj konkurenciji. Osim toga, takozvani signalni rakovi
(Pacifastacus leniusculus) imuni su na kancerogenu kugu, koju
su sa sobom donijeli u Evropu.
Sjevernoamerička žaba, (Rana
catesbeiana) pod nazivom žaba-bik, veća je od domaćih vrsta u
Evropi i jede sve na šta naiđe. Za hranu su joj konkurencija svi
vodozemci, ako sami već nisu hrana za žabu-bika.
Od žabe-bika do dabra. Na slici je
nutrij (Myocastor coypus), koji se ne pokazuje sa svoje čokoladne
strane. Između 2006. i 2016. njihov broj se u Njemačkoj
udvostručio. Nanose štetu stanovnicima uz riječne obale, ali imaju
i jedan pozitivan efekat...
...oni progone, također useljene
bizamske štakore, (Ondatra zibethicus), na slici. Oni su
odgovorni za uništavanje plovnih puteva, a ova populacija može biti
obuzdana samo uz velike napore.
Amurski čabačok (Pseudorasbora
parva) naziva se i bezribica,
porijeklom je iz Azije, ali se veoma brzo proširio po Evropi, i
također je uvršten na ovaj spisak. Visok postotak reprodukcije i
dobra prilagodljivost njegov su recept za uspjeh.
U Evropu je kunopas (Nyctereutes
procyonoides), doveden, kako bi se koristilo njegovo krzno. Od
tada, pa sve do danas, njihov broj se stalno povećava Ptice koje
legu jaja, najugroženije od ove vrste. Zbog toga je u većem dijelu
Njemaačke, kao i Austriji, dozvoljen lov na ove životinje.
Kineska kraba (Eriocheir sinensis),
pravi je umjetnik za
preživljajanje u evropskim rijekama. Na jelovniku su joj jegulje,
pešun i druge ribe, kao i sive čaplje. Kancerozna kuga nanijela je
samo manje štete ovoj populaciji. Ribolovci ga također ne voli, jer
svojim škarama oštećuje mreže, i silk, a čak skida i mamce za
udica.
Sve do sada ovdje predstavljene
životinje već su se u Evropi etablirale onakvim kakve jesu. Sveti
Ibis, (Threskiornis aethiopicus),
koji dolazi iz Afrike, do sada je
u Evropi primjećivan je samo sporadično. Ipak, zbog onoga što se
zna o njemu, potrebno je odmah poduzimati potrebne mjere zaštite,
dok se još nije razmnožio. „Siroti“ sveti Ibis.
(web)
Smail Špago
(NovaSloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen