Sretno u Novu 2019. godinu

Kad se godine smjenjuju, nekao uvjek imam osjećaj da se preskoči neki prag, prepreka, ili ograda...hop, i u jednoj sekundi, ode godina koju još pamtimo samo po broju...za malo stariju raju nije problem što dolazi Nova godina, nego je problem, što ih je sve manje preostalo...zato naprijed!

Sve najbolje, a prije svega dobrog zdravlja, jer kad se nakupe neke godine, to je ipak najvažnije.

Lijepi pozdravi

Smail Špago

Ryoyu Kobayashi pobjednik skakaonice u Oberstdorfu

Ryoyu Kobayashi je slavio na prvoj od četiri skakaonicu u okviru 67. Novogodišnje turneje Četiri skakaonice.

Japanac je u Oberstdorfu pobijedio skokovima od 138,5 i 126,5 metara čime je osvojio 282,3 boda.
Drugo mjesto zauzeo je Nijemac Markus Eisenbichler (133 i 129 metara, 281,9 bodova), q treće mjesto je pripalo Austrijancu Stefanu Kraftu (131 i 134,5 metra, 280,5 bodova).
Naredna stanica turneje je Garmisch-Partenkirchen. Kvalifikacije su na rasporedu u ponedeljak 31. decembra, a takmičenje 1. januara.

(sport)

Opasan posao

Iskre prskaju u tami, a u sred njih čovjek u srebrnom odijelu, sa ogromnom maskom na licu.

Da li je u pitanju novogodišnja veče? Ili, scena iz sljedeće epizode filma „Star Wars“?

Ni jedno ni drugo.

Nalazimo se ispred visoke peći broj 2 u Thyssen Krupp željezari u Schwelgernu, Duisburg, Njemačka, gdje jedan uposleni upravo uzima uzorak tečnog željeza na probu. Nakon hlađenja u vodi, komad željeza bude prelomljen jednim udarcem čekića, a na osnovu mjesta preloma određuje se kvalitet metala.

Opasan posao, jer tečni metal ima temperaturu od oko 1.500 stepeni Celzijusa.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Sa stranica časopisa "Bujština": Knjige o duši jedinstvenog grada na Neretvi

U pretprazničnom broju časopisa Bujština, koji izlazi u Istri, objavljen je tekst pod naslovom “Knjige o duši jedinstvenog grada na Neretvi” autora M. Gavrana, u kojem se osvrnuo na rad sugrađanina Tibora Vrančića, kolekcionara, arhiviste, pisca i izdavača, Mostrarca sa adresom u Umagu.

U prilogu ovog teksta nalazi kopija objavljenog priloga i fotografija Umaga jutros, 30. decembra 2018. koju je autor Tibor Vrančić naslovio sa “Borba sunca u magle”.

"Borba sunca i magle" Umag 30122018, Tibor Vrančić

(spagos)

Taj čudesni svijet – Slike dana

Kako se suši meso u Kini, prikazano je na slici u prilogu. U gradu Jinhua sušenje se vrši na suncu, što je tradicionalna metoda sušenja još od prije 2000 godina. Suho meso iz Jinhua važi kao par exellence u Kini.

Prilikom protesta „žutih prsluka“ u Francuskoj, demostranti su protiv policijskih snagaa koristili boju. Naravno, žutu. Protesti su vođeni protiv politike predsjednika Macrona.

Kad pomislimo da je u našim gradovima i previše otpada, treba pogledati sliku iz grada Xiangyanga u kineskoj provinciji Hubei, gdje se na jednoj slobodnoj površini gomilaju točkovi od bicikla za iznajmljivanje. Bicikla se iznajme i na kraju puta jednostavno bace u stranu.

U Zürichu, Švicarska, svake godine se održi parada djeda mrazova, ljubitelja skutera Vespa. Ove godine ponovo ih se pojavilo oko 30, vozeći se ulicama ovog grada.

A u Pjongjangu, Sjeverna Koreja, prolaznici prolaze ispod osvijetljenih portreta dvojice bivših lidera ove zemlje, Kim Il Sunga i Kim Jonga II.

U kineskoj provinciji Hubei jedna radnica odlaže ljute papričice, chilli, da se suše na suncu. U okrugu Yuitan farmeri na oko 800 hektara zemljišta kultivišu isključivo chilli. A to je površina od oko 1.100 fudbalskih igrališta.

Kad se na Trgu Elvisa Presleya u Friedbergu u Njemačkoj na semaforu upali zeleno svjetlo za pješake, pojavi se legenda Elvi kako pleše. „King of Rock and Rolla“ je od oktobra 1958. do marta 1960. godine služio vojsku u ovom njemačkom gradu. A grad mu se na ovakav način odužuje.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Haos zbog nevremena širom svijeta: Snijeg, kiša i talas vrućine na smjeni godina

Australija se znoji, jake kiše padaju na Filipinima, na sjeveru Indije snijeg, a vlada u Japanu upozorava na moguće prirodne katastrofe.

Na smjeni godina, ekstremne vremenske prilike zabrinjavaju ljude u pojedinim regionima svijeta. Posljedice takvih prilika su haos u saobraćeju i brojni nesretni slučajevi, a zastupljeno je sve, od snijega do ekstremnih vrućina.

U Australiji je postavljen rekord u visini temperature iznad 40 stepeni, a prema navodima australijske meteorološke službe tako će ostati i u naredna tri mjeseca. U prosjeku su temperature između 10 i 14 stepeni veće od uobičajenih za ovo doba godine. Razlog visoki pritisak vazduha iznad Tasmanskog mora između Australije i Novog Zlanda. Do sada je 2017. godina bila treća najtoplija godina od početka mjerenja, a izvještaj za 2018. godinu slijedi u januaru.

U SAD ljudi doživljavaju jake sniježne padavine na srednjem zapadu, kao i jake kišne padavine na jugu i na istoku. U Srednjoj i Južnoj Dakoti samo za jedan vikend palo je oko 30 centimetara novog snijega. U državama Louisiana i Mississippi palo je 280 milimetara kiše po kvadratnom metru, a u istočnim dijelovima Mississippija došlo je do poplava. Život je izgubilo najmanje šest osoba.

Na istočnim Filipinioma najmanje 26 osoba je izgubilo život zbog klizišta zemlje i poplava nastalih nakon jakih kiša. Preko 22 hiljade ljudi je ostalo bez krova nad glavom, a još se traga za nestalim. Mnoge je nevrijeme i klizanje zemljišta zateklo na spavanju. Kako najavljuju, istočne i centralne provincije moraju se pripremiti za kišne padavine koje slijede. Filipine, inače, godišnje zadesi preko 20 najjačih tornada koji uzrokuju ovakve pojave.

U Indiji je vojska spasila 2.500 osoba zavijanih nakon snježnih padavina. Na putu u blizini planinskog masiva Nathula snijegom je zavijano preko 400 automobila. Spašeni su smješteni u kasarne, a odatle će biti prebačeni Gangtok, glavni grad indijske države Sikkim. Prema prognozi, slično vrijeme u sjevernoj i središnjoj Indiji će potrajati i dalje.

U Japanu meteorolozi upozoravaju na moguće snježne padavine i smetnje u saobraćaju na smjeni godina. U regionu Hokuriku očekuje se 80 centimetara, a u Tohuku na sjeveru Japana oko 70 centimetara novog snijega. Zbog toga je japanska vlada izdala posebno upozorenje stanovništvu na povećanu pažnju zbog mogućih prirodnih katastrofa.

(web)

(NovaSloboda.ba)

Film "Leptir" iz 1973. remake 2017.

Leptir 2017.

Papillon 1973.

Na osnovu bestsellerskih autobiografskih knjiga Papillon i Banco, film prati epsku priču o Henriju "Papillonu" Charrièreu (Steve McQueen... ne, pardon... Charlie Hunnam), obijaču sefova iz pariškog podzemlja koji bude krivo optužen za ubistvo i osuđen na doživotnu kaznu u zloglasnoj kaznenoj koloniji na Devil's Islandu. Odlučan da ponovno vrati svoju slobodu, Papillon skuje nevjerovatan savez s krivotvoriteljem Louisom Degaom kojeg glumi Dustin Hoffman... opet pardon... Rami Malek, koji u zamjenu za zaštitu, pristaje financirati Papillonov bijeg.

Redatelj je Michael Noer, a scenarist je Aaron Guzikoswski (Zatočene). Izvorni Leptir objavljen je 1973. godine i režirao ga je Franklin J. Schaffner po autobiografiji Henrija Charrierea iz 1970.

Naslov, francuska riječ za leptir, odnosi se na Charriereovu tetovažu, po kojoj je dobio nadimak.

Film "Leptir" je tokom 2016. sniman u Srbiji, Crnoj Gori i na Malti, a njemu igraju i popularni glumci s ovih prostora Nina Seničar, Goran Navojec, Dragan Mićanović i Olja Hrustić.

(fim)

Pažnja: Najgori prenosnici bakterija u svakodnevnom životu

Ko zna gdje se sve sakrivaju opasni virusi ni bakterije, iz kuće bi trebao izlaziti samo sa rukavicama na rukama. Na kojim mjestima se sakrivaju naročito odvratne bakterije i virusi? Jedan pogled u galeriju u prilogu.

Ne mora se ići samo u javni toalet da bi se stupilo u kontakt sa uzročnicima raznih bolesti. Ponekad je dovoljan i rad u kancelariji: Promjenjiva radna mjesta olakšavaju svakodnevni rad u birou, ali je to, istovremeno, opasno po zdravlje. Posebno tu spadaju tastature kompjutera, koje su pravi magnet za bakterije. Kao pomoć služi svakodnevna dezinfekcija, ili vlastita tastatura.

Sljedeća opasna tačka, posebno u kancelariji, su telefonska slušalica i mobiteli. Nije ni čudo, pošto se kod korištenja s njima dolazi u neposredni kontakt, a ti uređaji rijetko, ili nikad, ne bivaju dezinfikovani.

Sljedeći izvor bakterija su slušalice. Ušna mast i znoj su odlični prenosnici bakterija. Dakle, pravilo: Što dalje od slušalica, pa makar i od najboljih kolega i prijatelja.

Jedna studija Univerziteta  Arizona o bakterijama u biroima otkrila je da čak 20 posto testiranih šoljica za kafu i čaša sadrže fekalne klice. Zato je vrlo važno da se čaše pravilno operu u mašinama za posuđe, da se tamo i osuše, kako omiljena šoljica za kafu ne bi postala mali neprijatelj.

Ali, mikrobi i bakterije ne vrebaju samo u kancelariji. Na putu do tamo dolazi se vrlo brzo sa njima u kontakt. Šteka na vratima, držač na ogradi stepeništa, sasvim su dovoljni za uspostavu kontakta.

Svudje gdje se nalazi puno ljudi, klima uređaji i uski prostori, sve su to omiljena mjesta za bakterije. Najbolje je, ako je moguće, ne držati se za držače u autobusima, tramvajima, ili u vozu, nego potražiti neko slobodno sjedište.

Ko još razmišlja o iznajmljenim automobilima, ili dijeljenju automobila sa najbližim, kod tako velikog broja bakterija u javnom prevozu. Ali, volani u vozilima su istinska legla za bakterije. Prema studiji Univerziteta Queen Mary u Londonu, volani automobila sadrže devet puta više bakterija nego sjedišta javnih toaleta. Stoga, najbolje je poći vlastitim biciklom, ili jednostavno pješke…

Najbolje oružje protiv bolesti je kretanje. Ali, pažnja: U fitnes studijima, na spravama za trening vrebaju mnogi izazivači bolesti. Dezinfekcija je alfa i omega. Najbolje je sam očistiti spravu prije upotrebe.

Međutim, ne samo u fitnes sudiju, nego i na sportskim kursevima nalazi se mnoštvo virusa i bakterija, kao na primjer, na tuđoj prostirci za yogu. Da bi se izbjegla infekcija, isplati se kupiti vlasititu prostirku.

Svejedno, radi li se o automatu za novac, parking ili za kartu, velika količina bakterija nalazi se na dugmadima za posluživanje. Takvi uređaji su svakodnevno u dodiru sa velikim brojem ljudi.

Što se tiče dugmadi, liftovi su veliki prenosnici bakterija. Ne samo radi dugmadi, nego i zbog vazduha u uskom prostoru, mnoštva ljudi koji ih cjelodnevno koriste, loše ventilacije. I zato, veoma je lijepo kad vas u liftu neko upita: Do koga sprata, i pritisne dugme umjesto vas.

Pa, nazdravlje i pripazite se.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Dozvoljena nosivost

Ako se samo nakratko prisjetimo šta sve stoji u saobraćajnoj dozvoli jednog putničkog automobila, sigurno nam neće pasti na pame da tamo stoji nešto u vezi sa nosivosti krova jedne limuzine.

Ako se radi o državi Kongo, onda se taj podatak mjeri sa hrabrošću vozača, a ni u kom slučaju sa sposobnostima jednog ovakvog automobila.

Trgovac sa slike je u gradu Matadi jedan prastari Peugeot 504 pretovario sa drvetom, biljkama i vrećama punim drvenog uglja. Sve to je trebao prevesti u Kinshasu, glavni grad Konga, udaljen ni manje ni više nego 330 kilometara.

Da li je stigao do cilja, nije poznato. Ali, sudeći po samouvjerenosti tokom tovarenja, sigurno je da mu nije ni prvi ni zadnji put da na put kreće sa ovakvim tovarom.

(stern)

(NovaSloboda.ba)

Svijet i u svijetu svašta – Slike dana

U Tokiju, glavnom gradu Japana, dva perača prozora su se obukli u kostime psa i divlje svinje. Na taj način oni pokazuju kako se Godina psa bliži kraju, a bliži se Godina divlje svinje, po japanskom kalendaru.

Kuda sa plastičnim otpadom? Jedan mladi Pakistanac u gradu Lahoreu, na svojoj dvokolici vučenu konjem, vozi čitavo brdo plastičnog otpada. Razlog prevoza nepoznat?

U Doveru, Velika Britanija jedan Banksy mural pokazuje čovjeka kako čekićem uklanja zvijezdice sa zastave EU. U naizgled beznadežnoj političkoj situaciji, britanska premijerka May pokušavala je proteklih dana kod EU zemalja izboriti nove koncesije Brexita. Bezuspješno.

Slika podsjećanja na teroristički akt u Strazburu, Francuska. Policijski auto, neposredno nakon napada na prolaznike, stoji pred ulazom na božićni sajam. Atentator je, u međuvremenu, pronađen i tokom akcije hvatanja ubijen.

U Liverpoolu nova fudbalska groznica. Prolaznik na uglu ulica Jordan Street i Jamaica Street, šeta ispod ogromnnog murala sa likom Jurgena Kloppa, trenera FC Liverpoola, koga je uradio street-art umjetnik Akse.

Neobična nesreća desila se u mjestu Werl, u Njemačkoj. Vatrogasci stoje pored mase čokolade, koja je na ulicu istekla iz obližnje fabrike čokolade. Nakon kvara na jednomspremniku, čokolada je iz prostorija firme iscurila na ulicu. Kako kažu, radilo se o jednoj tone čokolade. Vatrogasci i specijalna firma imali su posla satima dok i najsitniji delići čokolade nisu odstranjeni sa saobraćajnice.

A u Mexicu međunarodni „Clown Day“. Dva clowna su uhvaćena na retrovizoru  jednog motora, dok su se kretali ulicama Guadalajare.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)

Fotografija „Earthrise“ napravljena prije 50 godina

Jedna od najvažnijih fotografija u historiji čovječanstva napravljena je prvi put prije 50 godina.

Prije tačno 50 godina, 24. decembra 1968. godine, napravljena je jedna od najvažnijih fotografija u historiji čovječanstva.

Na Badnjak 1969. godine posada Apolla 8 koju su činili Frank Borman, James Lovell i William Anders je imala privilegiju prvi put vidjeti Zemlju iz perspektive do tada nepojmljive ljudskom rodu.
Borman, Lovell i Anders su postali prvi ljudi koji su napustili Zemljinu nisku orbitu, te su deset puta obišli Mjesec i uspješno se vratili na našu planetu.
Njihov primarni zadatak bilo je fotografisanje potencijalnih mjesta na koje bi buduće Apollo posade mogle sletjeti na Mjesec, a ono što su prilikom četvrtog obilaska vidjeli ostat će jedan od najupečatljivijih prizora u historiji čovječanstva.
Borman, komandir misije, je upravio letjelicu tako da je prozor bio okrenut ka Zemlji.
"O, moj Bože!", uzviknuo je Anders.
"Pogledate ovo! Zemlja izlazi! Ovo je prelijepo!", uzviknuo je Anders.
Ono što je vidio bio je "izlazak Zemlje" ("Earthrise"), do tada nepojmljiv prizor.
Svima nam je poznato kako Mjesec "izlazi", odnosno prizor koji vidimo kada Sunce obasjava jedan dio Zemljinog prirodnog satelita, te kažemo da vidimo "mladi Mjesec". S druge perspektive, one sa Mjeseca, također Zemlja "izlazi".

Fotografija koja je objavljena nakon povratka posade na Zemlju 27. decembra obišla je čitav svijet, a čovječanstvo je prvi put stvarno mogli shvatiti koliko je naša planeta krhka, mala i, na kraju krajeva, beznačajna u beskrajnosti svemira, te da smo zaista privilegovani što živimo na njoj.

(klix.ba)

Putovanje kroz vrijeme: Nekad i sad sa iste pozicije – Stara stanica

Mostar nekad i sad, fotografije sa iste pozicije u vremenskom razmaku od nekoliko decenija, do punog vijeka. Fotografija nikad nije dosta, kao i pogleda u blisku ili dalju prošlost, onoliko daleku, koliko to dozvoljavaju fotografije napravljene nekada u našem gradu, od strane znanih i neznanih fotografa.

Danas uporedni pogled na staru stanicu iz 1960.tih. i 2014. godine.

O zgradi stare željezničke stanice u Mostaru nema posebnih tekstova. Ostala je poznata po tome što je s jedne strane ulice imala čekaonicu s blagajnama, a s druge izlaz na perone, koji su bili u istom nivou kao i kolosjeci. Odmah do prvog kolosjeka bio je lijepo uređen restoran, ili željeznička resturacija. Na spratu iznad bili su stanovi, u kojima je stanovalo željezničko osoblje. Od godine izgradnje, koja bi se trebala poklapati s dolaskom prvog Ćire u Mostar, iz pravca Metkovića, 13. juna 1885. godine, šest godina kasnije počeli su voziti prvi vozovi na sjever do Sarajeva. Prije toga, godinu po godinu, u pravcu sjevera bile su završavane dionice pruge dolinom Neretve do Konjica, a kasnije i najteži dio pruge, uz Bradinu i kroz tunel na Ivan planini. Nakon Drugog svjetskog rata, uz željezničku stanicu bila je polazna autobuska stanica za međugradske i prigradske autobuse, tako da je do 1966. godine, do ukidanja Ćire, lokalitet željezničke stranice bio centar Mostara. Izgradnjom nove željezničke stanice, istovremeno je izgrađena i nova autobuska stanica, tako da se potpuno izgubio značaj lokaliteta stare željezničke stanice. Zadnji Ćiro je kroz Mostar protutnjao 5. novembra 1966. godine. Od tada je zgrada stare stanice prepuštena sama sebi. Dugo vremena, nakon što je prošao zadnji Ćiro, radio je još restoran po imenu Ćiro, ne baš prevelike reputacije, ali s prilično dobrom kuhinjom.

U godinama rata 1992. – 1995. zgrada je potpuno devastirana i danas egzistira kao ruglo u najužem centru grada Mostara.

Zgrada stanice, koja je, inače, među Mostarcima poznata kao stara stanica, živjela je svoj život tačno 81 godinu. Nakon toga je životarila još 26 godina, do rata, a zadnjih 23 godine je umrla, a još nije sahranjena. Da je onako kako nije, zgrada stare stanice ove godine bi obilježavala jubilej 130 godinu.

Što se tiče stare autobuske stanice, u sjećanju su ostali dvospratni autobusi, koji su Mostarom vozili od polovine pedesetih, pa do početka sedamdesetih. Bili su atrakcija prilikom đačkih izleta na Bunu, Blagaj i Bijelo Polje, a u gradu su vozili gradsku liniju Rudnik – Rodoč, do Sokola. Za polazište prigradskih autobusa bio je smješten kiosk Žitoprometa s uvijek svježim kiflama, perecima i hljebom. Preko puta se nalazio restoran hotela Hercegovina, a odmah do restorana zdravljak, kako su se u ono vrijeme nazivale prodavnice mesnih i mliječnih proizvoda.

Sve ovo se još nalazi samo u glavama onih koji su to doživjeli.

Ni dvospratne autobuse, niti staru stanicu, ne pamte generacije rođene iza 1965. godine

Priredili: Smail Špago, Tibor Vrančić, Ismail Braco Čampara

(Novasloboda.ba)

Demokratija na japanski način

Nije li Japan bio zemlja sa vlastitim jezikom ljubaznosti? Može biti.

Ali, ako se radi o važnim unutrašnjopolitičkim pitanjima, poštovanje i pristojnost stoje u pozadini: U parlamentu u Tokiju članovi vladajućih i opozicionih partije hrvu se oko mikrofona ispred Shinichi Yokoyame, predsjednika komiteta za pravosuđe.

Uprkos protivljenju opozicije, vlada je donijela novi vizni režim, koji će hiljadama radnika iz inostranstva omogućiti zapošljavnje u ovoj zemlji. Nepromišljeno. Tako je opozicija kritikovala odluku, strahujući od novih paralelnih društava.

(spiegel)

(NovaSloboda.ba)

Večeras "Krvava bajka"

Festival antifašističkog filma u svom trećem izdanju nastavlja se i večeras. Na Memorijalnoj sceni 2532, sa početkom u 17 sati, biće prikazan jugoslovenski film iz 1969. godine “Krvava bajka”.reditelja Branimira Tori Jankovića.

Kratko primirje prekida se nakon sukoba partizana i okupatora nadomak grada u kome strada nekoliko neprijateljskih vojnika, čiji oficiri kao odmazdu odlučuju streljati 100 građana na svakog poginulog vojnika. Početak je to lova na ljude i borbe za goli život.

U okupiranom Kragujevcu, stanovništvo živi u velikom strahu nakon prvih ratnih žrtava. Hiljade radnika odbilo je sarađivati s okupatorom, nakon čega su građani suočeni sa progonima, surovom represijom, nestašicom hrane i maltretiranjem. Ni djeci nije puno bolje, ali se oni uspijevaju nekako organizovati i doći do novaca. Pod vođstvom Malog Piljaka, čiste cipele okupatorskim vonicima ispred vojarne.

Partizanski odred djeluje u blizini grada i u okršaju gine desetina neprijateljskih vojnika.

Naređenje je kratko: za svakog Njemca streljati 100 građana. Toga dana, grupa malih čistača cipela odbila je očistiti prljave njemačke čizme. I njih odvode na streljanje. Kragujevac je postao grad crnih zastava i crnih marama, a posmrtna zvona zvone, jer se drži opijelo za 7.000 streljanih.

(NovaSloboda.ba)

Halvin miris

(tekst koji slijedi objavljen je na portalu ljubušaci.com 24.12.2018. godine, autor je Admir Muhić, a tekst je prethodno objavljen na portalu bošnjaci.net 14.11.2012. godine)

Napomena admina: Običaj kod naših majki i nena bio je da se halva pravi na današnji dan, 24.12.

U to ime objava ovog teksta.

Ženo moja, napravi halvu danas dok mi ne dođemo, neka miruhne malo, – ovakvu poruku SMS-om sam poslao ženi, svojoj ženi koja sada kahvu pije sa svojom mamom, inače mojom punicom. Znam da će napraviti, ona ili punica. U to sam uvjeren. Danas mi samo halva može šećer podići, a nije mi opao nego želim da meleci uđu malo u kuću moju pa da halvu miruhnu, hidžretsku, onu slatku. Vele insani stari, među kojima je i mama moja iako stara nije, da kad se halva mijesi na platama zagrijanim dođu meleci i sve mirišu halvin miris. To se u kući mojoj u Lugovima kod Busovače redovno mirisalo uoči petka. Samo, nije mi jasno bilo ni tada ni sada, kako će meleci mirisati halvu kad ljudska čula i svojstva oni nemaju, ali helem nejse. Mama moja veli da mirišu i ja joj vjerujem još uvijek. Bezbeli mirišu.

Nije to danas ni zbog punice, jučer je došla, koliko zbog Nove godine hidžretske. Po punici ja sam već jučer počeo brojati dane, jučer je bio prvi prvi Nove puničine godine. Volio bih da žena i ona zajedno naprave halvu pa da miruhne, da mi meleci u zijaret dođu po predaji moje mame, uđu u kuću i mirišu. Ako ne budu oni htjeli ja zasigurno hoću. A znam da će i moja mama daleko od mene danas halvu ispeći, a ja ću je kod svoje kuće mirisati kao nekada dok sam bio maksum. Tada je i na avliju miris dopirao, mmmmmm, ma mirisalo je i selo od mamine halve. Ovi danas kolači mi baš i ne mirišu. Šlag i kreme razne mirisa haman i nemaju. Halva miriše i njen miris nešto najavljuje, il’ je mubarek dan, il’ je sutra petak, il’ nam musafiri dolaze ili se babo s terena vraća kojeg smo mi djeca željno iščekivali. To je radost bila, uz mirise halve mamine. Volim slatko i slastice, al’ halva mi kao prvo nos pročepi, vrati me u djetinjstvo, adete stare urami u slike uokvirene, detalji mi dolete, osmijeh pa i suzu mi izmame. Danas, recimo šampita, samo mi maramicu izmami jer se ubrljam pa me žena odmah rezili, eto ti na bradi, na nosu, ovdje, ondje. Ma daj ženo, pusti me, vidiš da jedem, ne učim ezan.

U nekim mjestima halva se udruženo peče pa za cijelo selo se pravi. Zamisli, tada cijelo selo miriše. Mmmmmmm! Jedino od halve slađa mi je žena moja. Nekako, ona je halva moja, slatka i mirisna, sočna i nasmiješena. Zapravo, ona je moja halva.
Danas u svijetu na akšam-namazu bit će veselo nego uobičajeno. Zadnji je dan Stare godine, a sutra je već prvi Muharrem 1434. hidžretske godine. Nije li to razlog da se halva miriše? I ne samo miriše već i proba. Neka halva mirisom svojim nagovijesti dolazak Nove hidžretske godine. Ako neko danas halve nema da počasti sebe i druge onda neka druge počasti i obraduje čestitkom barem. Čestitka se ne kuha niti prži već samo napiše SRETNA I HAJIRLI NOVA 1434. HIDŽRETSKA GODINA i pošalje se dragim osobama. Ako ništa drugo i to će osmijeh izmamiti onome kome je čestitka upućena i taj će nam čestitku uzvratiti.

Hidžra u narodu nije toliko poznata kao bajrami, ali ako joj posvetimo pažnju i značaj vratit ćemo joj mjesto u životima našim. Posvetimo tom historijskom vremenu jadan svoj momenat, zamislimo se malo. Da hidžre nije bilo ništa danas ovako ne bi bilo. Ona je prekretnica u muslimanskim životima, nije samo datum u kalendaru već daleko više od toga. Danas smo hidžra i ti i ja, i on i ona, i mi i vi, i oni i svi skupa. Mi smo živa hidžra, hodajuća hidžra. Hidžrom odbacujemo loše, a gizdamo se dobrim, mijenjamo sebe na dobro, svoju djecu… Posebno djecu obradujmo darovima hidžretskim pa barem to i šećerka bila.

Muslimani u cijelom svijetu su radosni u iščekivanju Nove godine, posebno Bošnjaci koji umiju najmirisniju halvu pripremiti. Mislim, ne umiju to Bošnjaci, to Bošnjaci najljepše od svih na svijetu mirišu i pojedu, ali Bošnjakinje umiju najbolju halvu pripremiti, ispeći, jer halva se peče, a ne kuha, preciznije prži. Sjećam se tenđere u kojoj sam mijesio halvu. Bila je stara haman k’o i sav svijet, al’ ipak je mirisala k’o da je jučer ispod čekiča izašla. A koliko je halve isprženo u njoj, uhhh, to ni ona sama ne zna. Sjećam se brašna koje je boju svoju mijenjalo dok se prži i šećera kako se s brašnom grli i zejtina koji bi cvrčao. To je ambijent halve i oko nje, to je životna priča, emanet, slatkiš, historija, država, rodbina, miris, adet, hedija, veselje, radost, osmijeh… Sve je to halva, a ponajmanje je kolač jer, halva nije kolač, halva je halva. Halva se jede k’o halva i miriše k’o halva i prži se k’o halva. Halva je halva.
Zato Bošnjakinjo, isprži halvu svoju danas, obraduj čojka svoga, namiriši halvinim mirisom kuću svoju, djeci svojoj zalogaje podijeli rukom svojom, svekrvu iznenadi svoju jednim sahanom halve, efendiju svoga počasti, konu svoju razveseli, mahalu namiriši i domovina nek’ miriše halvom tvojom jer, godina Nova 1434. po hidžri nam večeras dolazi. Zovimo je mirisom halve.

Bosnjaci.net, piše Admir Muhić, objavljeno 14.11.2012

(ljubušaci.com)

Taj čudesni svijet – Slike dana

U mjestu Altenau, u Niedersachsenu, u Njemačkoj više hiljada balvana leže na jednom državnom šumskom skladištu. Skoro 140 godina stare jele su početkom godine oborene tokom olujnog vjetra Frederike i sada čekaju na prodaju zbog prenatrpanog tržišta drveta. Zimsko vrijeme i vještačko prskanje drveta sve su pretvorili u jedan zimski pejsaž.

Pogled na Guantang most u Liuzhou u Kini, koji premoštava rijeku Liujiang na jugu Kine. Most dug 457 metara pušten je prethodnih dana u saobraćaj.

Još malo Kine. Dvojica radnika obavljaju rutinsku kontrolu na liftu u Wulingyuanu, šumskom području u Zhangjiajieu u provinciji Hunan. Lift Bailong visok je 335 metara i nalazi se na jednoj ogromnoj litici okružen spektakularnim formacijama stijena. Ovaj lift važi kao najviši vanjski lift na svijetu.

U Honolulu Bayu na Hawaiima, surf profesionalac Paige Hareb se bori sa visokim talasima. Zima donosi visoke talase na ovo ostrvo u Pacifiku. A tada je vrijeme da se tu, na Oahu i mauiju sastane svjetska elita u surfanju.

I jedna slika sa Marsa: InSight-Mars-Lander se sigurno spustio na planetu Mars, a na prvoj poslatoj slici vide se njegovi instrumenti i pejsaž u pozadini. Lander je opremljen seizmometrom i sondom za toplotni tok. Uzimanjem uzoraka ispitivaće se geološki razvoj Marsa.

Na jugu ostrva Steward, na Novom Zelandu, nasukalo se i uginulo ukupno 145 bjelogrlih delfina. Ovdje se često dešava da se ovi delfini nasukaju na obalu, ali se radi o pojedinačnim slučajevima. U posljednje vrijeme izvještaji o masovnom nasukivanju postaju sve češći. Sada se istražuju razlozi ove pojave.

Zima već čvrsto u zagrljaju drži Mongoliju i pustinju Gobi. Sa ledenim temperaturama sa sjevera dolazi i vjetar koji iz pustinje sa sobom nosi milione tona pijeska, a kako je prikazano na slici u prilogu, stvorio je jednu prijeteću pozadinu ispred kineskog grada Zhangje. Preko sto metara visoki oblaci valjali su se preko ove kineske metropole, u kojoj živi preko milion stanovnika.

(web)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)