U Mostaru nekad bješe „Lira»

U Mostaru nekad bješe „Lira»

 

Posvećeno damama iz Lire...Denijevo prisjećanje na neko davno vrijeme iz Mostara

 

Cita, Ana, Ketika, Štefica ...

 

 

(fotos iz časopisa Most)

 

Cita, Ana, Ketika, Štefica ... zapamtio sam im samo imena ... sad mi pade na pamet da u stvari nisam nikad ni znao njihova prezimena, ni odakle su, zavijene bile nekim svojim tajnama ??? Bavile su se najstarijim zanatom na svijetu. Za svakog umjetnika bile bi dokone gospodje, oni malo moderniji bi ih zvali prostitutkama... običan narod nazivao ih je kurvama a mi djeca sa Carine zvali smo ih jednostavno teta Štefka, teta Ana, teta Cita, okupljale su se u Liri, poznatoj kafani na vrhu Carine, okupljale su se ne bi li tamo išarmirali kakvog putnika namjernika i zaradili koji dinar za život. A život ko život, poigrao se sa njima i onako bio surov za neke od ovih žena. Sjećam se da sam neke od njih ponekad znao vidjeti totalno oduzete, pijane, usamljene i napuštene, napuštene od sviju, odbačene i neprihvaćene ....Cita je bila najljepša od njih, duga crna kosa, hodala je pravo, ko neki foto-model, hodala je pravo kao da je htjela da kaže: imam i ja svoj ponos, svi su je znali na Carini, ma i u Mostaru ... Bože kad se samo sjetim koliko nam je puta cigara dala ... mi onako klinci beza para, nije se imalo, nemaš ni za cigara ( doslovice). A tek teta Štefa, najstarija od svih, neke od nas je gotivila pa nas je zato vazda pitala da li nam para treba ... možeš zamisliti !!! Dao sam joj bio jednom nekakvu kapu ... Bilo joj toliko drago da je počela plakati ...

Jednog dana odluci Opština Mostar da se malo sredi Željeznicka stanica a i oko Stanice ... tako dodje i Lira na red , pa su se "naše dame" preselile u Penzionera u srednjoj (Balordinoj), to vam je onaj prostor pored Pauka ili preko puta Riza, poslije bio kafić Black Label ... tu su se okupljale i čekale musterije, ubijala se dosada u picu i cigarama, znale su se i posvadjati izmedju sebe, pa čak i za vratove ... A mi, mi smo se znali šupati sa njima, ako kazem da se nisu ljutile, nećete mi vjerovati, ponekad nam "spomenu" nekoga od familije i to je bilo sve ...

 Ako bi me slučajno neko upitao pa gdje su sad, ostao bi bez odgovora, nekih više medju živima nema, nestale su kao što je mnogo štošta nestalo, nema više ni Lire, nema više ni naših "dama". Zašto i o njima pisati, šta su to one zaslužile, jednostavno, bile su dio naše sredine, dio Carine ... ovaj tekst je samo jedno malo podsjećanje na njih. Onako...da se ne zaborave!!! (Deni/facebook)

 

 

( fotos: ono što je još ostalo od Lire)

 

Imao sam tu čast da sviram sa svojih 17 godina.Tu sam prvi dinar zaradio i donio ga kući. Svirao sam prvo sa Perom kantom, koji je bio bubnjar a zvali su ga kanta jer je imao loše bubnjeve. Kasnije sam svirao isto u Liri sa rahmetli Mamirom,Enom Morićem i sa pjevačicom Mirsadom. Mirsada je pjevala pjesmu U stambolu na Bosforu ali nije znala jednu strofu pa se za vrijeme fošpila obratila Mamiru da joj on kaže a on onako ozbiljno na brzaka: Iz nosa joj slina kanu pa na vruću štrucu panu pa se rastopi. Mirsada otpjeva to muk u kafani pogleda u Mamira i shvati šta je otpjevala.Uze palice sa bubnjeva pa ga po kafani poče gonjati. Bilo je lijepih stvari i dobro je što Denijel se prisjetio Lire da bi se i mi sjećali nečega lijepog (Memsud/facebook)

 

 

Lijepo je sjetiti se naše prošlosti,naših dama koje smo poznavali, neko iz vidjenja,a neko,kako je to rahmetli Feha Alunivić znao reći, uz upotrebu srednjeg prsta, 'Duže se poznajemo", a kad sam već kod Fehe , njegovu Plavu Lagunu, koja je bila u neposrednoj blizini Lire, je svakonoćno koristila Zdravka, jedna od naših dama, a makro joj bio Miljajem, dok ga nisu izboli neki Bosanci noževima, rahmet mu duši. Ako je i jedna od nabrojenih dama medju živima, želim joj mirnu i toplu starost.(Goran/facebook)

 

 

(fotos: dolazak u Mostar sa sjevera, tamo desno iza drveća, nekad bješe ta Lira...)

 

Danas se to radi na sasvim drugi način. Druga vremena, drugi običaji, ali zanat ostaje isti.

Kažu pričao nakakav, kako nema posla, pa da bi zaradio štogod, odluči da otvori javnu kuću.

Zaposliću dvije tri Ukrajinke, pričao je to svome jaranu. A jaran mu odgovori: Jesi li lud, zapošljavaš strankinje, a dvije sestre ti sjede kući nezaposlene.

A ako je ovo najstariji zanat na svijetu, pitali su onda, a koji je drugi po redu najstariji zanat? Špijunaža! Aktuelno sa situacijom oko prisluškivanja telefona i interneta.

 

Toliko slika Mostara kruži internetom, a još nigdje se ne pojavi neka slika kafane “Lira”. A obilježila je pola stoljeća historije Mostara.

Dopuna teme, nakon nekoliko dana...stigla je jedna slika, koja prikazuje objekat Lire i okolinu...