Pauza na igranci

Ovoga se može sjetiti samo onaj, ko je u nekadašnja vremena srijedom, subotom i nedeljom išao na igranke u Abrašević.

 

 

                                                                    Abrašević ljetos...

 

U Abraševiću igranka, a bife kod Pave, pun ko šibica za vrijeme pauze. Muzika je onoga vremena nakon sahatak, dva svirke pravila pauzu, u kojoj su djevojke išle do toaleta, da poprave frizuru šminku, a momci u bife do Pave, da s noga popiju jednu. Piva se hladila u v elikoj bačvi vode. Kako su flaše bile u vodi, popadale one naljepnice. A Sarajevsko, Nikšićko, Skol, sve iste boce. Kako ko ulazi Pavo pita koju, ovaj odgovara Skol, a Pavo lovi naljepnicu i stavlja na mokru bocu. Evo ti je veli. I tako redom. Nikome nije smetalo. Pavo i Marica legende!

 

                                                                  Abrašević, iza rata...

 

 

I još jedan biser od Pave:

Za šankom, za vrijeme pauze na igranki, naručio momak lozu. Pavo ga odmjeri od glave do pete, daje mu lozu, u  onoj maloj čaši od 0,5, a momak pita:

- Može li voda uz lozu?

- Sve ti je tu, reče Pavo i još jednom ga odmjeri.

 

 

                                        ...i za one koji ne znaju gdje se to sve dešavalo...

Komentar raje iz ondašnjeg folklora:

Mi, iz folklora, Maricu smo zvali Maca.

A gdje je ovdje kiselina sa saransakom ???

Uštipci sa sirom iz mijeha, sa Goranaca !!

Dzigarica !!

 

Evo sve to dodajemo, da se ne bi zaboravilo.

 

...uz malu pomoć Tibora i Brace...

jos jedan komentar od SemK:

Radnicko kulturno-umjetnicko drustvo (RKUD) Abrasevic je po mnogo cemu predstavljao specijalno mjesto za mnoge Mostarce u to doba. Igranke su bile mjesto masovnijeg okupljanja, ali u Abrasevicu je bilo svega od folklora, ucenja sviranja na raznim instrumentima pa do teatra. Smajo ovdje pomenu moje nekadasnje komsije iz ulice Mladena Balorde. Maca (ovaj nadimak se izgovara kratko) I Pavo su stanovali odmah na pocetku ulice preko puta nekadasnjeg RIZ-a. Ja sam se druzio sa njihovim sinom C’irom. Kad smo se Mirjana I ja kao studenti zabavljali,  cesto smo svracali u ljetno doba u bastu Abrasevica. Najcesce smo porucivali izvanrednu Macinu dzigaricu. Kad bi Pavo dosao do naseg stola samo bi u bradu promrsio: “ Ti si komsija Macina simpatija, pa ce ona doci da te posluzi”. Onda bi Maca dosla iz kuhinje I rekla:” Malo sacekajte dok se jos tava bolje ugrije. Ove prve porcije dzigarice dajemo ovima sto ne dolaze cesto”. Basta je cesto bila puna, a opet su se skoro svi u njoj poznavali. SK