Merda d’artista
Merda d’artista (na svim našim jezicima prevedno: umjetnička fekalija) je jedan poznati projekat italijanskog koncept umjetnika Piera Manzonija.
Daleke 1961. godine Manzoni je u 90 konzervi zapakovao i hermetički zatvorio po 30 grama vlastitih fekalija. Konzerve su dobile numeraciju od 001 do 090, sa naljepnicom na više jezika na kojoj stoji: Merda d’artista. Konzerve su dimenzija 4,8 x 6,5 centimetara, natpis je na talijanskom, francuskom, engleskom i njemačkom jeziku:
Artist's Shit
Contents 30 gr net
Freshly preserved
Produced and tinned
in May 1961
Umjetnik je konzerve odmah prodao, svaku po cijeni u vrijednosti od tadašnje cijene za 30 grama zlata. Gram zlata za gram fekalija?
Akcija je tada privukla dosta pažnje i postala poznata, kao radikalni iskorak iz umjetničke tradicije, a za mnoge je bila znak degeneracije i dekadencije moderne umjetnosti.
Sve konzerve su rasprodate i nalaze se po raznim galerijama širom svijeta. Naravno, danas imaju mnogo veću cijenu, nego onda, kad ih je Manzoni pakovao. Prije 5 godina, na jednoj Sotheby aukciji, jedna konzerva je postigla rekordnu cijenu od oko 132 hiljada eura.
Jedan Manzonijev saradnik iz onog vremena, ustvrdio je da konzerve nisu ispunjene fekalijama nego malterom, ali njegova tadašnja djevojka je demantovala takvu tvrdnju izjavom da je ona lično pomagala umjetniku da napuni konzerve materijalom koji je naznačen na pakovanju. U jednoj galeriji u svijetu su potvrdili da iz konzerve dopire smrad, a sredinom devedesetih godina bio čak pokrenut i postupak na sudu, kada je Umjetnički muzej iz Rendersa, Danska podigao tužbu protiv jednog kolekcionara, zbog curenja mase iz konzerve.
Umjetnost u svakom pogledu. Iako su eksponati napravljeni prije više od pedeset godina, smrde još i danas, i to, po veoma visokoj cijeni.
Priredio: Smail Špago
Artist's Shit
Contents 30 gr net
Freshly preserved
Produced and tinned
in May 1961
Umjetnik je konzerve odmah prodao, svaku po cijeni u vrijednosti od tadašnje cijene za 30 grama zlata. Gram zlata za gram fekalija?
Akcija je tada privukla dosta pažnje i postala poznata, kao radikalni iskorak iz umjetničke tradicije, a za mnoge je bila znak degeneracije i dekadencije moderne umjetnosti.
Sve konzerve su rasprodate i nalaze se po raznim galerijama širom svijeta. Naravno, danas imaju mnogo veću cijenu, nego onda, kad ih je Manzoni pakovao. Prije 5 godina, na jednoj Sotheby aukciji, jedna konzerva je postigla rekordnu cijenu od oko 132 hiljada eura.
Jedan Manzonijev saradnik iz onog vremena, ustvrdio je da konzerve nisu ispunjene fekalijama nego malterom, ali njegova tadašnja djevojka je demantovala takvu tvrdnju izjavom da je ona lično pomagala umjetniku da napuni konzerve materijalom koji je naznačen na pakovanju. U jednoj galeriji u svijetu su potvrdili da iz konzerve dopire smrad, a sredinom devedesetih godina bio čak pokrenut i postupak na sudu, kada je Umjetnički muzej iz Rendersa, Danska podigao tužbu protiv jednog kolekcionara, zbog curenja mase iz konzerve.
Umjetnost u svakom pogledu. Iako su eksponati napravljeni prije više od pedeset godina, smrde još i danas, i to, po veoma visokoj cijeni.
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen