Život kao poza

Brzi automobili, prekrasni ljudi, duge pješčane plaže: Miami Beach izgleda kao kulisa neke odlične predstave. Nekoliko kilometara dalje, otkriva svoj sasvim drugačiji svijet.

Između koliba i nebodera: Jedan spasilac južnu plažu Miami Beacha drži čvrsto na oku. Kada se spušta sumrak, neboderi i marina počinju sijati vlastitim svijetlom. Šarena užurbanost: U parku Lummus na Ocean Drive muškarci treniraju svoje mišiće. Restorani na Lincoln Roadu. A vila Casa Casuarina nekada je pripadala modnom dizajneru Gianni Versaceu.

Sve je ovdje poput ispijanja koktela, o kojem pričaju prijatelji. Breskva, dinja, šampanjac, i svaki minut vam je prijatelj. I djevojka. Odjeća, kupaće gaćice ili bikini, a onda dolazite na pomisao, kako bi se u japankama i havajskoj košulji, ovdje moglo živjeti preko čitave godine. Ili? Ok, to je u mislima nakon dvije čaše koktela, a onda, može još jedna, a tako se brže ide dalje, prije nego što uhvati vrtoglavica. Nakon toga mala pauza i opet ponovo isto. Ovdje je baš nekako slično tome. Ko ne poznaje Miami Beach, ne poznaje ni Floridu.

Onda vozite dugim putem ostrva Key, do njegovog kraja, kako je to nekada činio ovdašnji stanovnik Ernest Hemingway, gledao izlazak sunca. Ili u močvarama Everglades, i posmatrati krokodile. Ili jednom kroz Landfinger Floride, na drugu stranu, do ostrva Myers i Sanibel.

Još kratko o Miami Beachu. Ime mu potiče od indijanskog naziva „Mayaimi“ što znači „velika voda“. A ustvari, čitavo mjesto je jedna velika pustinjska dina, povezana mostovima sa kopnom. Prva kuća je ovdje sagrađena 1876. godine, a to je bio nužni smještaj za brodolomce. Prvi hotel je otvoren 1915. godine, a kao mjesto za kupanje, otkriveno je prilikom nastanka novog Miamija. I tako je ostalo do danas. Samo što je od jednog hotela nastao čitav niz visokoetažnih hotela i stambenih zgrada. Sam grad ima oko 92 hiljade stanovnika, od kojih većina radi u turizmu.

Dakle, eto nas brzo, kako bi ipak zauzmeli svoju vlastitu pozu.

(stern)

(NovaSloboda.ba)