Rampe u Mostaru i rampadžije
Uskotračna željeznička pruga prolazila je današnjim Bulevarom, posred Mostara. Na četiri mjesta u gradu pruga je presjecala ulice, pa su iz razloga bezbjednosti prolaznika i saobraćaja na tim mjestima bile izgrađene rampe ili brklje. Rampe su, gledano sa sjevera prema jugu, bile postavljene kod stare bolnice, nekada ulica Desete Hercegovačke brigade, kod današnjeg gradilišta Sportske dvorane (mostarskog Skadra na Bojani), na križanju s ulicom Stefaniee Allèe, kasnije Lenjinovo šetalište, kod Gimnazije, pa na raskršću s Liskom kod Krankase, ili Doma zdravlja, i četvrta kod nekadašnjeg Hrvoja, ili kina Partizan, ili kod Sinemaskopa, kako se zvalo to kino dok je tu radilo, na raskrišću s nekadašnjom ulicom Matije Gupca. Kako u Mostaru sve dobija svoje posebno ime i rampe su imale svoje narodne naziv:, ona najsjevernija, „gornja rampa”, ona kod Doma zdravlja „srednja” rampa i ona kod sinemaskopa „donja” rampa. I danas će još poneko reći da se nešto nalazi kod srednje rampe i slično.
Rampama su rukovali obučeni željeznički radnici, koji su se zvali rampadžije, a kasnije je rad rampi bio automatiziran, pa se njima upravljalo centralno, sa željezničke stranice. Rampe su vrlo često bivale spuštene, jer pored vozova, koji su ulazili i izlazili iz stanice, kolosjek, pogotovo onaj pored Bulevara, korišten je za ranžiranje teretnih vozova. Za pješake je kod Gimnazije bio napravljen podhodnik, tako da su pješaci mogli nesmetano prolaziti ispod pruge. Pošto sve do šezdesetih godina nije ni bilo tako velikog broja automobila u cestovnom saobraćaju sva ova gungula kroz grad nije puno smetala. Više je narodu smetao dim i poneki pisak lokomotive u gluho doba noći.
Priredio: Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen