Prvobitno izgrađene kule na suprotnim
obalama Neretve koje povezuju Stari most, nisu izgledale kako ih
danas vidimo. One su dograđivane i prepravljane, posebice ona na
desnoj obali. Ona na lijevoj obali je od nastanka služila kao
barutana, pa tako na njoj nema nikakvih otvora ni puškarnica, a
kameni zidovi su joj debeli tri metra. Iako je uobičajeni naziv ove
kule Tara, niti su ona, a ni ona na drugoj obali, Halebinka ili
Ćelovina, tako bile nazivane u starini. Kapetan Halebija, koji je
živio krajem 17. stoljeća, nije bio ni na kakav način povezan s
kulom, nikada je nije popravljao ni dograđivao, pa se ne zna odakle
kulu povezuju s njime. Isto tako, bosanski namjesnik Ćelić iz 1717.
g. nije ni u kakvom odnosu s kulom i stoga ova kula nije dobila po
njemu ime Ćelovina. Inače je oduvijek služila kao tamnica za
najteže zločince.
Pa otkud onda kuli na desnoj obali
Neretve naziv Ćelovina? Ćelovinom su je počeli nazivati tek nakon
dolaska Austrougarske, a ime je povezano s braćom Đorđem i Ristom
Čelić, mostarskim zidarima, koji su imali kuću u Suhodolini preko
puta Konaka. Naime, dolaskom austrougarskih vlasti u Konak, oni
prostorije za zatvorenike koriste u neke druge svrhe, a civilni
zatvor smještaju u kuću Čelića preko puta. U neuvjetnim
prostorijama ove kuće-zatvora, nije bilo ni dovoljno prostora, ni
mogućnosti provjetravanja, pa ni pogodnog mjesta za obavljanje
osnovne nužde zatvorenika, koja se vršila u kacu u samoj ćeliji,
tako da se po zlu glasu pročulo robijanje u kući Čelića. Otud
zatvor dobi ime Ćelovina, a kasnije ćelovina postade sinonim za
novootvoreni zatvor u Šantićevoj ulici, pa i za svaki drugi zatvor.
Tibor Vrančić
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen