Svaka generacija pamti Korzo iz svog perioda, ali gradsko korzo ili promenada ili šetalište, od mosta na Musali do Rondoa, bilo je žila kucavica grada, najmanje 100 godina, od 1892. do 1992. Nakon toga, Korzo gubi svoj značaj i za grad i za ljude u njemu. Ostalo je samo u glavama onih koji su ga nekad redovno pohodili. Jedno sjećanje na godine uoči rata:
Idući odozgo lijevom stranom, na vrhu je bilo Jagnje, pa prolaz, pa Petica, pa zlatarna Celje, pa zdravljak, pa Astra cipele, pa Lovac, pa Benco sajdžija, pa drogerija, pa Foto Optik, pa Apoteka...
Ispod Šantićeve na istoj strani bila je čitavom dužinom Revija s jednim ulazom iz Šantićeve i donjim izlazom odmah do prolaza, a ispod je bio hotel Bristol, s terasom do mosta. Na mjestu Revije nekada je bila Omladinska knjižara, ispod kiosk i slastičarna, pa onda stari hotel Bristol.
Od Titovog mosta, naviše bila je prvo slastičarna, pa prodavnica Jugoplastika, zatim fotografska radnja, pa knjižara Veselin Masleša, pa sokak, prolaz prema Aleksi. Iznad sokaka bila je hemijska čistiona Stella, na mjestu gdje je prije bio granap, a kasnije i Duty Free Shop, slijedila je trafika, pa prodavnica elektroopreme, advokat, pa prodavnica metraže i vunice i na vrhu Zdravljak.
Od Cernice naviše bio je objekt s kupolom, u kojem je bila prodavnica obuće i kožne galanterije, u ovom prostoru je nekada bio zdravljak, dalje naviše bio je ulaz i ograda od Lakišića džamije, a iznad je bio red kioska, Lutrija, dva kioska za novine, a u produžetku cvjećara. Ispod zgrade naviše bile su prodavnice, počevši od Borova, po kome se i čitava zgrada ponekad nazivala Borovo. Dalje je bila prodavnica Jugoplatike i prodavnice odijela ALHOS, Alija Hodžić Sarajevo i prodavnica tekstila pod imenom Krozo, do prolaza između ove zgrade i banke koja je bila na samoj ćoši, na vrhu. Prije banke u prizemlju ovog objekta je dugo vremena bio prvi Ekspres restoran u Mostaru.
Sve ovo je baš na samoj granici sjećanja...
Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen