Sa stranice Cidom: Rondo i šetalište

Ne, nemojte se čuditi, što ove dvije fotografije ne predstavljaju isti motiv – nije greška, nešto drugo je zajedničko što ih povezuje. Na prvoj lako raspoznajemo Rondo, čak je i prijašnji naziv lokaliteta na ovoj razglednici naznačen. Da, ovo je mjesto prije dolaska Austrougarske nazivano Guvnom (gumnom). Tek nakon proširenja plana gradnje Mostara, 1897. g. na ovom mjestu se gradi veliko raskršće ulica raspoređenih u obliku šestokrake zvijezde, koje kasnije povezuje kružni tok, a kojeg Mostarci prozivaju Rondo (od la rond – kolo). Na slici je vidljiva prekrasna vila koju je iste te 1897. g. izgradio Eduard Fessler u neobaroknom stilu. Već dobrano narasle platane uokviruju šetalište Stephanie Alée (Štefanijino šetalište) – tako nazvano u čast mlade supruge sina jedinca cara Franje Josipa. Iz pravca šetališta nailazi jedan par, ona je na leđa uprtila neki veliki zavežljaj, a on u naramku jedne ruke nosi neki manji teret. S desne strane slike uočavamo krak Liska ulice.

No, nas zanimaju ova dva elegantna gospodina u dugim kaputima, sa šeširima na glavi, a jedan od njih nosi i modni dodatak – štap. Oni su ujedno i poveznica s drugom slikom, koja je snimljena na početku Štefanijinog šetališta i gdje nalazimo upravo istu ovu dvojicu gospode, s istim kaputima, šeširima i istim štapom. Jesu li ovo dvojica unajmljenih manekena, fotografovi prijatelji ili slučajni prolaznici - nećemo nikada saznati. Pretpostavljam da je slika snimljena istoga dana (no ne mora biti nužno točno), ali neznane godine, u svakom slučaju prije 1912. g., jer se na desnoj strani druge slike vidi stup ulične rasvjete na gaz. S lijeve strane se vidi zgrada Gimnazije, a u produžetku i kuća Mujage Komadine (kasnije Dom omladine), koja je izgrađena 1898. g. Desno se vidi i stambena kuća kasnije poznatija kao Tokića pekara. Kraj naših „manekena-pozera“ na klupi sjedi žena s djevojčicom u šeširu, možda da odmori malo od šetnje. Krajnje lijevo je bradato vojno (ili policijsko) lice sa štapom u ruci, koji nešto dobacuje dvojici gospode, a krajnje desno naslonjen na drvo stoji muškarac – pretpostavljam prvi začetnik muškog dijela mostarskog korza. U daljini prema Rondou se nazire još šetača koji bezbrižno šeću, jer promet je u ono doba bio veoma rijedak.

Tibor Vrančić