Prošlo je više od 100 godina od putovanja Mrs. E.R. Whitwel kroz Bosnu i Hercegovinu. Ona je na put krenula sa slikarskim kistom i štafelajom, putovala od mjesta do mjesta i svoje utiske prebacivala na platno.
Daleke 1908. godine putovala je kroz Bosnu i Hercegovinu, a godinu dana poslije objavila je knjigu „Through Bosnia and Herzegovina with a Paint Brush” (Kroz Bosnu i Hercegovinu sa slikarskim kistom). U Mostaru je boravila tri dana aprila 1908. godine.
Izuzetno lijepim i biranim riječima opisala je svoj boravak u hotelu Neretva. Skice i zabilješke koje je Mrs. E.R.Withwel objavila u ovoj knjizi su, kako ona kaže, „njene lične reminiscencije s jednog vrlo zanimljivog i ugodnog putovanja i odmora u ovoj zemlji, van uobičajenih staza”.
Gospođa Whitwell (1853 -1929.), pod pravim imenom Mary Janet Leatham, bila je supruga Edwarda Robsona Whitwella, koji je bio vlasnik jednog rudnika, a kasnije izvršni direktor i podpredsjednik Hordern rudnika na sjeveroistoku Engleske. Gospođa Whitwell putovala je njihovom porodičnom jahtom i pisala knjigu o svojim putovanjima. 1907. godine boravila je sama deset dana na Korzici i objavila knjigu s crtežima s tog putovanja, a sljedeće godine je pošla na putovanje sa svojim prijateljima i ostala šest sedmica. Na tom putovanju, posjetila je Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. U Mostar je doputovala vozom iz Dubrovnika, 4. aprila 1908. godine.
Ovdje ćemo navesti samo najzanimljivije dijelove koji se odnose na Mostar, a cjelokupna knjiga se može pročitati i downloadirati na stranici www.cidom.org
Iz Dubrovnika smo krenuli praćeni jakim pljuskom, kiša je počela padati dan ranije i nastavila je padati čitavo vrijeme puta do Mostara. Kad smo stigli u Mostar, oko 19,30, bilo je vrlo lijepo. Putovanje traje osam sati. Voz se penje uz planinu, od kraškog, hrapavog, sivog kamena, Na vrhu puše jak vjetar, pogled sa obe strane visoravni je više nego lijep. Voz se zaustavlja na mnogo malih stanica, putnici na tim stanicama izlaze iz voza, kupuju piće u bifeima. Na nekim stanicama, voz je stajao i čitavih deset minuta bez nekog velikog razloga, a putnici su izlazili iz voza i hrlili put bifea.
Hercegovina se od 1878. godine nalazi pod titularnom vlasti Turskog sultana, a pod administrativnom upravom Austrougarske. Omeđena je na sjeveru i istoku sa Bosnom, na jugu sa Crnom Gorom, na zapadu sa Dalmacijom, a Jadran dodiruje jedino u Sutorini. Ljudi žive pretežno u selima, postoji samo pet gradova, a glavni grad je Mostar.
U Mostaru, na rijeci Neretvi, nalazi se lijepi Stari most, koji povezuje dva dijela grada. U dolini rijeke Neretve rastu masline, murve, smokve, uzgaja se bostan, grožđe, riža i kukuruz. Na planinama, koje prelaze visinu 2.000 metara, rastu šume bukve i bora. Najveće planine nalaze se na granici sa Crnom Gorom. Uzgajaju se ovce i koze, a od vune se prave dugi debeli bijeli ogrtači, koji se mogu vidjeti izloženi na vratima mnogih kuća u selima pokraj pruge, usput sve do Mostara. Ovuda prolazi cesta iz Sarajeva u Bosni, kroz Hercegovinu, pa sve do Jadrana. Ove krajeve posjetili smo u aprilu, to je rani period godine i ponekad malo pohladno, a ostalima bih preporučila da ovamo ne dolaze, barem prije juna.
U Mostaru smo odsjeli u prilično udobnom hotelu Neretva, uz koji se nalazi i prelijep restoran. Tu možete poručiti šta god želite, a primijetili smo da se ovdje kuha mnogo bolje nego u Dubrovniku. Čak i dvije žene, kao što smo bile nas dvije, mogu bez problema putovati ovim putem ako govore italijanski ili njemački, a u hotelima svi govore engleski.
Ja sam unajmila vodiča i nosača, koji nosi moj materijal za slikanje i čuva me od gužve. Zove se Karabajić. Sve je to praktično, ali nije i nužno.
Sljedećeg dana pošli smo u grad. Svuda okolo bilo je puno blata. Kiša je padala u intervalima, ali smo, ipak, uspjeli vidjeti stari grad, s mnoštvom malih dućana, koji imaju izloženu robu. Nije bilo ništa posebno što bi nas dovelo u iskušenje da nešto kupimo, iako je bilo vrlo zanimljivo gledati sve to. Vidjeli smo mnogo džamija s malim minaretima. Bilo je suviše mokro da bih nešto slikala, zato sam se okrenula gledanju pejzaža. Imala sam namjeru uzeti kočiju i provozati se poslije ručka, ali je udario takav pljusak, da sam odustala. Čak smo se u jednom momentu pitali, hoće li ikad prestati padati. Poštanske marke u Hercegovini su fascinantne, vrijednost im je od četvrt penija pa naviše, a prilično su velike i zauzimaju dobar dio omotnice pisma.
U Mostaru smo bili impresionirani ženskom nezgrapnom odjećom sa širokim ogrtačem, sašivenim od nekog crnog materijala, cijeli gornji dio tijela i glava bili su pod feredžom, a žene su se gegale kao patke, kad ih gledate otpozadi.
Ovdje sam naslikala jedan moj pogled prema Starom Mostu.
Poslije podne sam napravila izlet kolima u Blagaj. Od Mostara je Blagaj udaljen osam milja. Bila sam sretna da je prestala kiša i mogla sam nacrtati izvor Bune, jedne od najljepših rijeka u ovoj zemlji, koja se na čudnovat način probija kroz planinu i ovdje izvire. Mlinica i džamija (tekija, op.a.) su se uklopile u moju sliku, kao i duboka plava voda sa svim svojim šarmom. Bilo mi je žao što je vrijeme u Mostaru bilo tako loše.
Sljedećeg dana pojavilo se sunce i prije našeg polaska vozom za Sarajevo napravile smo kolima još jednu posjetu gradu, ali sada drugim ulicama. Sve je bilo tako slikovito. Mnoštvo malih dućana sa raznom robom. Žene iz boljeg staleža nosile su za nas interesantnu feredžu, sa jednim nastavkom na glavi, poput poklopca na motoru, tako da joj niko ne može vidjeti lice, a one same gledale su, kao negdje iz dubine. Boje ovog pokrivača bile su ili crne ili tamno plave. Mnoge žene nosile su duge gaće (dimije, op.a.) ispod ogrtača i podizale ih visoko, da ih ne bi zaprljale blatom nakon kiše.
Priredili: Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
(novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen