Fotograf Tom Jacobi na svojim fotografijama prikazuje arhaične prirodne motive Zemlje u prirodnoj, sivoj boji i svaki motiv nam se prikazuje u sasvim novoj viziji. Motivi prirode na fotografijama u boji su stvar svakodnevnice.
Na većini slika preovladavaju motivi prilikom izlaska, ili zalaska sunca. Svjetlost pada toplo i ukoso, tako da se neke stvari kontinuirano čine pokazuju kao plastične. I ono što je u tome najteže, stvari izgldaju prilično isto, ako ne i pomalo dosadno.
Tako gledano, fotograf Tom Jacobi je svjetlosni prekidač namjestio malo naniže, skoro do isključenja boja. On je neke slike pravio sasvim rano, tako da je najranija svjetlost dana, a ponekad i posljednja dnevna svjetlost, slike činila upravo takvim, bezbojnim. Ponekad se ne da tačno razlučiti, da li je to svijetlo plava svjetlost nekog ledenog brijega, lil, ustvari žuta svijetlost nekih stijena. Najvećim dijelom, radi se o sivoj boji, kao sjenka. Inspiraciju za ovo , kako kaže Jacobi, dala mu je jedno putovanje na Antartik, čije ledene mase najčešće ne svijetle u plavoj boji, nego zbog stalno oblačnog vremena, u sivoj boji.
Nakon toga, otisnuo se po arhaičnim predjelima zemaljske kugle, od Namibije, preko Islanda do nacionalnih parkova Amerike. Njegove fotografije su veoma često sastavljene od grafičkih dtuktura stijena, vode i leda, tako da one djeluju kao da uopšte nisu sa ovog svijeta, ili kao pozadina za neku kompjutersku igru, ili kulise nekog fantazy filma.
Iako su viđene na stotine puta, na ovaj način predstavljene slike Bryce kanjona ili Deadvila u Namibiji dobijaju sasvim drugačiji izgled.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen