Prije sto godina, proizvođači su tačno znali šta hoće i šta će široke narodne mase tako rado kupovati i nositi. U prvom momentu se razmišljalo o sportskim dubokim patikama izrađenim od tkanine koja se koristila za jedra brodova, sa đonom od vulkaniziranog kaučuka. Takav proizvod se na tržištu pojavio 1916. godine.
Proizvođač guma Goodyear na tržište je izbacio patike pod nazivom „Sneacker“, izvedenim iz riječi „to sneak, šunjati se, što bi imalo i značenje, biti lagan, a slijedila je patika Converse pod nazivom „All Star“.
Sto godina kasnije, proizvode se patike skoro neizmijenjenog izgleda.
Retro patike danas su tehnički zastarjeli modeli, ali su optički ostale bezvremenske, jer ih industrija obuće prilagođava svakoj novoj generaciji.
Brooklynski muzej u New Yorku je prošle godine priredio izložbu „The rise of sneaker cultur” (Uspon kulture patika), a trenutno se izložba može pogledati i u Hamburgu, u Muzeju za umjetnost i trgovinu. Na izložbi se može vidjeti kako su patike vremenom osvajale svijet, i danas postoje modeli za čitavu familiju. Osim toga, na izložbi je moguće vidjeti i modele čija se cijena kreće i do 800 eura.
Patike su vremenom postale kultne stvari, što ide toliko daleko da neki čak posjeduju vlastitu kolekciju starih iznošenih patika, što se u jednom tekstu definiše kao „Patike su ručna torba čovjeka”.
Ko nosi patike, danas se može personifikovati sa aktuelnom dinamikom u društvu, kao neko ko ima osjećaj da stalno trči kontra prijetećeg neuspjeha, i zbog toga nosi obuću s kojom postaje fleksibilan i u svakom trenutku spreman na spasonosni skok, ili bijeg. U prvom redu, tu se misli i na udobnost, a vrijedi i pravilo da su nosioci patika ugodni tipovi, ali i premekani za jedan pravi par kožnih cipela. A u stvari, možda je to sasvim drugačije, jer možda je u međuvremenu život postao tako krut, i vjeruje se da se jedino još u patikama, koje su eto napunile puni vijek, čovjek jedino može osjećati udobno.
A nije daleko od istine tvrdnja da se čitav život, na neki način provodi u patikama.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen