Od ekstremnih suša do ekstremnih padavina i poplava, uz temperature oko 51 stepen Celzijusa.
Na području indijske savezne države Rajastan ovih dana sve je u znaku rekorda. Ali, ti rekordi ne donose nikome radosti. Da mogu, tamošnji stanovnici bi se najradije odrekli takve vrste rekorda. 51 stepen Celzijusa. Ovakve vrijednosti, čak i za Indijce, inače otporne na vrućinu, nova su granična iskustva. A to znači, stanovništvo njihove lepinje može peći direktno na zemljanom tlu.
Na jugu Azije već je bilo na stotine žrtava prevelike vrućine. Prije svega na zapadu, na sjeveru, i u centralnom dijelu subkontinenta. Država procjenjuje da je sušom obuhvaćeno oko 330 miliona stanovnika. Stanje bi se moglo barem malo poboljšati dolaskom monsuna tokom mjeseca juna. Ali, i kiše donose svoju opasnost. Poplave, praćene blatom, povući će za sobom nove žrtve. Jedna ekstremna pojava nastavlja se na drugu.
Pogled na Šri Lanku. Tamo trenutno haraju najteže poplave u zadnjih četvrt vieka. Voda je već izbacila na desetine leševa, a veliki broj stanovnika još važi za nestale. Krajem protekle nedelje, zemlju je pomeo ciklon Roanu, koji je nanio poplave, tako da je više od pola miliona ljudi u izbjeglištvu. Kako bi se spriječilo izbijanje epidemija, tamošnje vlasti su na teren poslale mobilne medicinske ekipe. Samo u glavnom gradu Colombu, od 650 hiljada stanovnika izbjeglo ih je preko 200 hiljada. Voda se za kratko vrijeme popela do metar i po visine. Čišćenje će se može preduzeti tek za nekoliko dana. U isto vrijeme, u planinama ove zemlje desila su se dva klizanja zemljišta. Lavina blata odnijela je nekoliko sela. 134 odraslih i 27 djece su prijavljeni kao nestali, a nadležni se ne nadaju da su preživjeli.
Roanu se preko Sri Lanke dokopao Bangladesha, ali je tamo već oslabio, i pretvorio se u tropsku kišu. Uz 24 poginulih, bilo je mnogo povrijeđenih, i hiljade oštećenih kuća. Najčšće žrtve su bili ribari i seljaci. Pola miliona ljudi se sklonilo na sigurno.
Indija je na Šri Lanku poslala dva vojna broda sa humanitarnom i medicinskom pomoći i šatorima.
Stari temperaturni rekord bio je 50,6 stepeni, a izmjeren je 1956. godine. Sada je izmereno pola stepena više. U mjestu Phalodi, su u jednoj bolnici ispali iz pogona svi klima uređaji. Posebnost ove zemlje je da dobar dio područja još nema električnu struju, tako da o nekom klimatiziranju ne može biti ni govora. Voda za piće se prevozi u cisternama, ponekad i na udaljenosti od 300 kilometara.
Većina Indijaca vodom se snabdijeva iz bunara, od koji je veliki broj tokom zadnjih poplava ostao zatrpan. Jedini spas su cisterne i sakupljanje kišnice. S nedostatkom vode bori se 10 od 29 saveznih država u Indiji, a nakon krize suše ove godine, u Indiji se govori o najtežoj krizi od nezavisnosti 1947. godine. Djelovanje krize na društvo se već osjeća: farmeri koji su ostali bez žetve, iseljavaju masovno u gradove. Stotine su izvršile samoubistvo, jer nisu vidjeli nikakvog izlaza.
Narod sa zebnjom gleda prema političarima. Vlada je pod pritiskom, pogotovo što su obećali da će se primanja u poljoprivredi udvostručiti do 2022. godine. Do tada su se trebali milioni i milioni uložiti u sisteme navodnjavanja i osiguranja, kako bi se farmeri spasili od propasti.
Poseban zadatak bi bio povezati svih 37 indijskih rijeka. Ta ideja se vrti od osamdesetih godina prošlog vijeka, a sada je ponovo u opticaju. Ali, za nju treba 168 milijardi dolara. Tom idejom bi se izgradilo 30 kanala, dužine 15 hiljada kilometara, uz 3 hiljade rezervoara.
Međutim, taj projekat se suočava sa mnogo otpora, ne samo zbog plavljenja dosta naselja i preselenja stanovnika, nego i zbog mogućih ekoloških posljedica.
Sigurno je samo jedno. Pitisak na državu raste sa svakom novom fazom suše. Jer, najteža stvar je, utoliti žeđ stotina miliona Indijaca.
(izvor:sdz)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen