Sunčani juni 1976. godine. Pun Kantarevac .Oko 5.000 ljudi došlo da bodri rukometaše Veleža u istorijskoj kvalifikacionoj utakmici za ulazak u Prvu rukometnu ligu Jugoslavije protiv rukometaša Celja. Navijanje kakvo je do tada, možda, viđeno samo na utakmici Veleža protiv Derbi kauntija, kada su Rođeni bacili na koljena „ovnove“. Od početka, u 11 sati, pa do kraja, drhtale su tribine hrama malih sportova u Mostaru, a kada je utakmica završena rezultatom 16:11, neviđeno slavlje preselilo se sa Kantarevca na ulice, mahale i kafane. Slavilo se do zore. Činilo se da je san postao java. Na žalost, mjesec dana kasnije, u revanšu u Celju, domaćin je slavio sa 22:15 i Prva rukometna ,liga Jugoslavija ostala je nedosanjani san mostarskih rukometaša.
Trener Veleža tada je bio Suad Repak, tehniko liska nad liskama Ratko-Pika Suton, u stručnom štabu Neđa Andrić, Zdravko-Džonta Ivković, Mario Stanić. Igrali Petar-Pepi Čuljak, Nenad-Neša Pašajlić. Suad Repak. Dragan Čolović, Žarko Ivković. Filip-Pile Garmaz, Slobodan Zadro, Osman-Osa Kljako, Mišo Milutinović, Mustafa-Muja Kara, Ivan-Banana Kvesić. Blagoje Rebić, Milenko Avdalović, Ante-Ćunda Krešić, Ljubo Bešlić.
Danas, 40 godina kasnije, kišovito vrijeme, raskopan i prazan Kantarevac. Ideju Slobodan Zadre da se okupe, prihvatili su svi i svi su došli, osim Repka (živi u SAD) i Mustafe-Muje Kare (živi u Australiji). U međuvremenu, nažalost, umrli su Pika Suton, Neđa Andrić Jole Musa (bio član Uprave) i nedavno Mišo Milutinović. Izostao je i Osa Kljako.
Mnogi se nisu vidjeli još od početka rata. Dosta su se puno promijenili. Umjesto dugih kosa, sada su to probeharali i proćelavi „mladići“. Zagrljaj, ljubljenje, poneka suza. Vraćanje u prošlost, davno prohujalo vrijeme, sjećanja sjetna i draga…
A da sve protekne kako i dolikuje ovim rukometnim čarobnjacijma, pobrinuio se i Sportski savez Grada Mostara, čiji je predsjednik Hasan Šišić svim igračima, te Džonti Ivkoviću, jednom od trenera Mehi Kari i saveznom sudiji Džabiru Delaliću uručio zlatne medalje, uz riječi da ih Mostar nikad nije i neće zaboraviti, jer su bili pravi ambasadori grada na Neretvi.
Sa Kantarevca, rukometni velemajstori otišli su na Gradsko groblje u Sutini i na Pravoslavno groblje Bjelušine da se poklone, odaju počast i polože cvijeće na grobove Pike Sutona, Neđe Andrića i Jole Muse.
Dašak prijeratnog Mostara danas je, makar i nakratko, zapljusnuo Kantarevac i vratio nas u vrijeme nezaborava, kad se nije pitalo ko si i koje vjere, kad se slavilo i navijalo iz dubine duše…
Fazlija Hebibović
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen