Čovjek može Claude Moneta baz
pretjerivanja nazvati jednim od najpoznatijih “bježača” iz
škole, u istoriji umjetnosti. Kakva je bila nastava crtanja u
opštinskoj srednjoj školi u Le Havreu kada se moglo lutati liticama
uz more i slušati plavu simfoniju oblaka i talasa. Neke strasti
Claude Moneta, što se tiče slikarstva, pojavljuju se vrlo rano:
poznata, često prikrivena, a opet divlja priroda koja se sastoji od
vode, mora, vrtova i polja - kao i sunčeva svjetlost, u kojoj se sve
to kupa. Ali trebale su proäi godine da Monet naslika taj sanjivi
put do plaže u Pourvilleu 1882. godine, kada je trebao pronaći
vlastiti stil u skučenim financijskim uslovima i bez komercijalnog
uspjeha.
Izraz "impresionizam", s
kojim danas povezujemo Moneta kao njegovog pionira, bio je oštar sud
kritičara o Monetovoj slici "Impresija - izlazak sunca"
1874. godine.
"Jedna obična tapeta u svom
izvornom obliku složenija je od ovog morskog pejzaža", rekao
je Louis Leroy o ovoj slici, djelu "impresioniste". Pojam,
tvrdoglav kao sumnja, ljepljiv kao predrasuda, ironično je napao, i
na kraju uvod jedne epohe slikarstva, kakvu svijet do tada nije
vidio.
Put ka finansijskoj slobodi bio je
trnovit za Moneta. Sudbina ga je teüko pogodila kada je njegova prva
supruga Camille, sa samo 32 godine, umrla od posljedica komplikacija
zbog pobačaja. Tri godine nakon njene smrti, kada je Monet veä imao
otvorenu vezu s Alice Hoschedé, ženom vlasnicom robne kuće i
majkom šestero djece, trgovac umjetninama Paul Durand-Ruel Monet
omogućio mu je slikarske izlete na obale Normandije. Na liticama
Pourvillea stvorene su slike u nijansama i tonovima plavog, često
olujnog mora, oblačnih puteva na nebu i pješčanih staza kroz
pšenična polja ili uz strmo nagnute obale. Bijela plaža se
obećavajuće smiruje na kraju puita. Sada, otac od osmoro djece
(dvoje od Camille i šest od njegove partnerice) na vrućem ljetnom
pijesku sve bržim tempom teži prema moru.
Zapravo, Monet je čeznuo da Alice
pokaže ove nove poglede. Plime, čamci, alati ribara, pa čak i
barake carinika su mu bile stalno pred očima. Kad je ljeti došla u
Pourville, on je naslikao njene dvije kćeri, kao dio ovog živopisnog
krajolika.
Ta čežnja za prostranošću,
doživljavanje prirode i stapanje sa bezgraničnošću označavali su
iznad svega Monetove krajolike. "More, oko mora i zbog onih koji
to sanjaju", ove riječi Julesa Supervielle odjekuju kod
posmatrača, očima jednog šetača uz more, na puti kroz pšenična
polja, onako kako ih je Monet slikao.
"Za ljude koji žive na ostrvima,
na obali, i žive od mora, to je samo životni prostor, za druge je
to puno više: mit, tajna, izazov", napisao je prije Frank
Schätzing, najavljujući na taj način Noć o moru, na radiju. Mi
kao posmtrači, takođe spadamo pod ovo obećanje.
Hvala, Claude Monet.
Claude Monet,“Strandweg zwischen
Weizenfeldern nach Pourville“ (1882)
Claude Monet, "Path in the Wheat
Fields at Pourville" (1882). Oil on canvas
Claude Monet, "Put u pšeničnim
poljima kod Pourvillea" (1882). Ulje na platnu
(sdz)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen