Spavaj cvijete mali - drugi dio

na starom mostu, oko ponoći, sinoć...

Skokovi 2014. na TV večeras u 20:00

od 20:00 na TV1 Mreži

Skokovi 2014.

Tradicionalni 448. skokovi sa Starog mosta u Mostaru biće održani danas, s početkom u 16 sati, saopšteno je iz Kluba skakača u vodu „Mostari“.

Danas će, zbog priprema za takmičenje, od 15 sati biti zatvoren Stari most za pješake, a svi koji budu željeli posmtarati skokove, moći će to uraditi uz kupljene ulaznice, kazao je portparol Kluba skakača Saša Oručević.
Žiri u sastavu Emir Balić, Mirsad Deda Pašić, Samir Zukanović, Alica Jakirović i Enver Novaković ocjenjivat će prijavljene takmičare u kategorijama skokova na glavu i skokova na noge.
Balić smatra da će mostarski skakači imati jaku konkurenciju skakača iz cijelog regiona, posebno iz Kragujevca (Srbija) gdje se skokovi u vodu na sličan način njeguju, kao i u Mostaru.
„Nadam se da ćemo imati 25 skakača na glavu“, rekao je Balić.
U mostarskom klubu nisu mogli precizirati koliko će se ukupno takmičara natjecati, jer prijave primaju i danas na dan održavanja skokova. Takmičare će prethodno pregledati ljekarske ekipe i dati konačan sud da li su zdravstveno sposobni za izvođenje vrlo zahtjevnih skokova.
I ove godine tradicionalne skokove pratit će niz drugih kulturnih sadržaja i turističkih atrakcija.
Jedna od njih je i “Vispakova” velika džezva, koja je ušla u Guinnessovu knjigu rekorda kao najveća džezva na svijetu, koja će obilježiti desetu godišnjicu tog priznanja.
U kasnim večernjim satima, oko 22 sata, na luku Starog mosta skakači će upriličiti tradicionalnu bakljadu.

Čeka se novi rekord: Samo nebo je granica

Skok u vis

U skoku u vis, atletskoj disciplini, ovih dana se odvija jedno žestoko takmičenje kakvog do sada još nikad nije bilo. Jedna čitava generacija atletičara radi na tome da obore svjetski rekord u skoku u vis od 2,45 metara, star već 21 godinu.
                  
Kada će letvica postavljena na 2,46 metara biti preskočena, pitanje je dana.

Svjetski rekorder u skoku u vis Javier Sotomayor, bivši Kubanac, rekord je postavio 23. jula 1993. godine u Salamanci u Španiji. Rekordni skok obavljen je u hali, a svjetski rekord na otvorenom od 2,43 metra drži isti atletiačar.

Nakon 21 godine nedodirljivosti, skakači u vis su se po prvi primakli toj magičnoj visini. Derek Drouin u aprilu ove godine najavio da će se nešto važno dešavati u ovoj disciplini, preskočivši 2,40 m na takmičenju u Des Moinesu. Sijedili su skokovi u maju, od 2,41m Barshima u Rimu, zatim Uchowa u Dohi, kojim je pobijedio na tom takmičenju. U junu su na mitingu u New Yorku visinu od 2,42 m preskočila dvojica skakača, Mutaz Essa Barshim iz Katara zauzeo drugo mjesto, a prvo mjesto skokom iste visine zauzeo je Ukrajinac Bohdan Bondarenko.

Vječita rang lista najboljih skokova u vis, prvih jedanaest u svijetu i datumi skokova:

1.   2,45 m Javier Sotomayor, Kuba, Salamanca, 27. juli 1993
2.   2,42 m Patrik Sjöberg, Švedska, Stockholm, 30. juni 1987
3.   2,42 m Bohdan Bondarenko, Ukrajina, New York, 14. juni 2014
4.   2,42 m Mutaz Essa Barshim, Katar, New York, 14. juni 2014
5.   2,41 m Igor Paklin, Kirgistan, Kōbe, 4. september 1985
6.   2,41 m Iwan Uchow, Rusija, Doha, 9. maj 2014
7.   2,40 m Rudolf Powarnizyn, Ukrajina, Donezk 11.avgust 1985
8.   2,40 m Sorin Matei, Rumunija, Bratislava, 20. juni 1990
9.   2,40 m Charles Austin, SAD, Zürich, 7. avgust 1991
10. 2,40 m Wjatscheslaw Woronin, Rusija, London, 5. avgust 2000
11. 2,40 m Derek Drouin, Kanada, Des Moines, 25. april 2014

Naredni dani, i tradicionalni atletski mitinzi i prvenstva potkraj ljeta, pokazeće koliko je ova generacija atletičara spremna oboriti da obori taj record, star skoro četvrt vijeka.

Smail Špago

 http://novasloboda.ba/

Sto godina semafora

Prvi električni semafor na svijetu pušten je u pogon 5. augusta 1914. godine u Clevelandu, SAD. U Londonu je još 1868. godine, bio postavljan semafor sa pogonom na plin, ali je, nakon tri sedmice pogona, eksplodirao, pa je njegov rad do daljnjeg bio obustavljen.
 Skoro pedeset godina kasnije, u Clevelandu, savezna država Ohio, postavljen je prvi električni semafor na svijetu. Ovim semaforom bili su riješeni tehnički problemi koji su postajali na plinskim semaforima. Prvi električni semafor imao je samo zeleno i crveno svijetlo, a žuto je došlo tek nekoliko godina kasnije. Od polovine prošloga Rijeka, na semaforima u New Yorku se se pojavili i natpisi tipa: „Walk” i „Don’t walk”. Lik pješaka, koji stoji, ili ide, pojavio se 1961. godine u DDRu, a početkom dvadesetog prvog vijeka na semaforu se pojavio i prvi ženski lik.
 Deset godina kasnije, nakon prvog semafora u Clevelandu, postavljen je prvi semafor na Potsdamer Platzu u Berlinu, a na istom mjestu, od 1997. godine,stoji jedna kopija tadašnjeg semafora. U međuvremenu, samo u Njemačkoj, trenutno se u pogonu nalazi oko 1,5 milion semafora, u velikom broju slučajeva, opremljeni sa najsavremenijim LED lampama.
 Korištenjem LED dioda, gradske službe u velikim gradovima, samo na račun potrošnje struje godišnje mogu uštedjeti i do milion eura.
Svaki vozač provede u životu pune dvije sedmice čekajući da se upali zeleno na raznim semaforima. Zabilježeno je da je onaj prvi postavljeni semafor u istoriji, u Londonu, ubio jednog policajca. Postavljen na Londonskom Parliament Square kod Westminster palate, nakon svega tri sedmice eksplodirao, povrijedio jednoga policajca u blizini, koji je kasnije preminuo.
 Električni semafori, kasnije postavljani, mogli su ispasti iz pogona, ali nisu mogli eksplodirati. Semafori, kakve mi danas poznajemo, stari su 100 godina. Danas su najčešće povezani sa saobraćajnim centralama u gradovima, a pomoću zelenog vala moguće je ubrzati gradski saobraćaj. Međutim, i pored mogućnosti koje daje kompjuterizacija u savremenim uslovima, svakom gradu na svijetu to još nije pošlo za rukom.
 Osnovna stvar sa svim semaforima je: Zaustaviti se na crveno. Na vertikalno postavljenim semaforima crveno je uvijek gornje, kako bi i oni koji imaju problema sa razlikovanjem boja znali kada se moraju zaustaviti.
 Semafore prati i jedna prilično bizarna priča oko crvenog, zelenog i žutog svjetla. Navodno, u Kini, tokom kulturne revolucije šezdesetih gomina, bilo je pokušaja da se farbe na semaforima izmijene, jer, po njihovim mjerilima, crvena boja iz ideoloških razloga nije bila baš najpodesnija kao znak za zaustavljanje, pa je nekoliko tadašnjih „revolucionara” dalo prijedlog da se boje na semaforima podese obrnuto, to jest da se zaustavlja na zeleno, a prolazi na crveno. Naravno, takvu odluku čak ni režim Mao Ce Tunga nikad nije usvojio.
 Semafori sutrašnjice će moći govoriti sa učesnicima u saobraćaju, a uskoro će u većim gradovima biti moguće, putem smartfona, dobiti informaciju i prilagoditi se vožnji kroz šumu semafora, pa čak putem mobitela zahtijevati da se upali zeleno na semaforu.
 I naravno: tom prilikom simpatični glasić će cvrkutati: „Pripremite se, slijedi zeleno!”

Smail Špago

 http://novasloboda.ba/

Spavaj cvijete mali - Surova stvarnost???

Spavaj cvjete mali...

Na ćepenku jednog dućana u Priječkoj čaršiji rano jutros, šetajući starom jezgrom Mostara, naišli smo na prizor, koji nikog ne bi trebao ostaviti ravnodušnim.
Dječak i djevojčica, možda brat i sestra, bez krova nad glavom, pripijeni jedno uz drugo, spavali su čvrstim snom na najlonu, koji im je služio kao madrac.
I dok se naši vrli političari ubiše od suvislih priča o „borbi“ za čovjeka, jutrošnji prizor, koji nagoni suze i bol u duši, najbolji je dokaz njihove dušebrižnosti.
A. Š.
(Novasloboda.ba).

Kako je rušen i obnovljen Stari

Dan kad su obale Neretve ponovo spojene

Kako je rušen i obnovljen Stari

Preneseno sa: tacno.net

Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana obnove porušenog Starog mosta.

Na današnji dan, 23. jula 2004. godine, obale Neretve ponovno su spojene. Uz pjesmu ”Izronio je Stari za one što ga vole”, vatrometom iznad obnovljenog Starog mosta uvečer 23. jula u Mostaru je završena ceremonija njegova otvaranja na kojoj se najčešće isticalo kako je taj kulturnopovijesni spomenik, uvršten na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine, simbol pomirenja u Mostaru i Bosni i Hercegovini.

“Mi ne želimo da most samo spaja dvije strane rijeke, što mostovi inače čine… Mi želimo da povežemo ljude u Mostaru, koji je nakon sukoba ostao jedan od najrazorenijih gradova u Evropi”, govorili su tih dana Mostarci.

Onaj ko nije živio u Mostaru, teško može razumjeti zašto Mostarci Stari most smatraju čak članom svojih porodica i zašto mu tepaju, nazivajući ga kratko: ”Stari”. Otud i važnost 23. jula kao dana  obnove porušenog Starog mosta.

Stari most srušen je 9. novembra 1993. godine, tačno u 10 sati i 16 minuta. Čuveni luk nad Neretvom, djelo mimara Hajrudina, učenika čuvenog Mimara Sinana, srušeno je u hladnu rijeku nakon što je u više navrata pogođen tenkovskim projektilima Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Most je, prema riječima svjedoka, projektilima gađan tokom cijelog dana 8. novembra, da bi dan kasnije bio i potpuno urušen. Taj barbarski čin snimljen je kamerama, a snimak je brzo obišao cijeli svijet. Prvi predsjednik Predsjedništva BiH rahmetli Alija Izetbegović izjavio je kako je nakon rušenja Starog mosta “na trenutak zamrzio ljudski rod”.

Inače, most su još 1992. godine gađali pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) kojima je u to vrijeme zapovijedao general Momčilo Perišić.

I mada je Raspravno vijeće Haškog suda (ICTY) 29. maja ove godine u prvostepenoj presudi Jadranku Prliću i ostalima iz čelništva tzv. ”Herceg-Bosne”’, koji su za udruženi zločinački poduhvat  u međunarodnom sukobu osuđeni na 111 godina zatvora, zaključilo da je Stari most bio legitiman vojni cilj, to ne umanjuje zločin onih koji su uništili biser svjetske baštine poslije više od četiri stoljeća postojanja.

Nešto više od deset godina nakon rušenja, jula 2004. godine, Mostar je ponovo bio središte svijeta, ali ovaj put kao pozitivna vijest. Tog 23. jula u Mostaru su bili svi. Od princa Charlesa i visokih zvaničnika Evrpske unije (EU), Ujedinjenih naroda (UN) i evropskih zemalja, do najviših lidera Bosne i Hercegovine i zemalja regiona.

Tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Sulejman Tihić kazao je kako se obnovom Starog mosta ”slavi pobjeda mira i suživota u Mostaru i BiH”. Po Tihićevim riječima, Stari most je ”simbol zajedničkog življenja i temelj BiH gdje se susreću civilizacije Istoka i Zapada”.

Tadašnji visoki predstavnik Evropske unije (EU) u BiH Paddy Ashdown je rekao je kako obnova Starog mosta znači pobjedu nade nad nesrećom. Razaranje Starog mosta, nastavio je Ashdown, uvjerilo je cijeli svijet o veličini zla koja se dogodila u BiH.

“Sustavno granatiranje Starog mosta simbolizira razaranje ljudske kvalitete i multietničnosti po kojoj je BiH bila poznata. Ovim mostom možemo dokazati pobjedu nad granicama”, rekao je Ashdown.

Na samoj ceremoniji osam skakača Kluba skakača ”Mostari” je s bakljama u rukama izvelo prve skokove s 28 metara visokog obnovljenog luka mosta u Neretvu, što je posebice burno pozdravljeno. Baklje su im predali skakački veterani, legendarni Emir Balić i Mirsad Deda Pašić, simbolizirajući tako uvjerenje da će mladi graditi novi i bolji svijet.

Tokom večeri, uz vatromet koji je osvijetlio mostarsko nebo, izveden je kulturno-zabavni program koji je, između ostaloga, uključio folklorne grupe, dječje horove, vojne orkestre iz Turske i Austrije, te njemački pjevački zbor. Nastupio je i Dino Merlin koji je izveo i čuvenu ”Mostarsku”. Simbolično, pjevala se i pjesma ”Samo da rata ne bude”.

Od 23. jula do danas Stari most je posjetilo na stotine hiljada turista. Nažalost, to nije popravilo sliku Mostara koji je i danas duboko nacionalno podijeljen, a gradu prijeti kolaps. Stari most nije imao priliku obaviti svoju svevremenu ulogu – mosta koji spaja ljude i kulture.

Sedmogodišnja obnova

Obnova Starog mosta trajala je sedam godina, a njegova izgradnja koštala je 13,5 miliona dolara. Novac za izgradnju prikupljen je kreditom Svjetske banke, kao i donacijama Turske, Italije, Holandije i Hrvatske. Glavni izvođač radova na mostu bila je turska firma ”ER-BU” iz Ankare, specijalizirana za obnovu starih kamenih mostova.

Grad Mostar je za obnovu kompleksa Starog mosta uzeo zajam od Svjetske banke u iznosu od 4 miliona dolara. Uz Svjetsku banku, posebnu ulogu u obnovi Starog mosta odigrali su donatori. Italija je donirala tri miliona dolara, Honadija dva miliona dolara, Turska i Banka za obnovu i razvoj Vijeća Europe po miliona milijun dolara te Hrvatska 600.000 dolara. Francuska je donirala tehničku opremu i pripremu izrade projektne dokumentacije obnove mosta.

Fondacija za kulturu Aga Kan na čelu sa svjetski poznatim arhitektom Amirom Pašićem je, također, bila uključena u projekt u cilju “unapređivanja klime za pomirenje naroda u Bosni i Hercegovini, kroz priznavanje njihovog zajedničkog kulturnog nasleđa u Mostaru”.

Napori na obnovi mosta pojačani su kada je 2002. godine postavljen prvi kamen temeljac. Ronioci su prethodno uklonili originalno kamenje iz rijeke.

Stari most izgrađen je od kamena tenelija, kojega je mimar Hajrudin dao izvaditi iz kamenoloma Mukoša, nekoliko kilometara južno od Mostara. Kamen za rekonstrukciju mosta 2002. do 2004. godine izvađen je iz tog istog kamenoloma. Za obnovu Starog mosta iz Mukoše je izvučeno 1.250 kubnih metara, a svaki je blok sustavno ispitivan i tradicionalnim i suvremenim ultrazvučnim metodama. Kriterij kvalitete kamena odredili su geolozi Zavoda za geologiju iz Sarajeva.

Na koncu je odabrano 360 kubnih metara najkvalitetnijeg materijala, od čega je izrezano 1.088 elemenata, dimenzija 40X50X100 centimetara, za luk i zid mosta, vijence i ogradu.

Za popločavanje mosta, prema originalu, korišten je kvalitetni organogeni krečnjak. Od ostalih je materijala korišten tradicionalni vapneni mort i metal. Metalne dijelove izradio je metalurški kombinat Kemal Kapetanović iz Zenice koji su vrlo slični izvornom. Svaki se metalni element nakon gradnje zalijevao olovom. Zbog specifičnosti postupka lijevanja između dva spojena kamena bloka bilo je potrebno izraditi posebne alate.

Remek-djelo i čudo

Stari most je izgrađen između 1557 – 1566 nakon što su građani Mostara zamolili Sultana Sulejmana Kanunija ili Veličanstvenog da dobiju novi most, jer je drveni podignut u vrijeme sultana Mehmeda Fatiha II bio dotrajao. Prvi temelji Starog mosta udareni su 24. oktobra 1557. godine.

Izvodač gradnje mosta bio je Mehmed-beg Karađoz, najveći vakif (legator) Hercegovine, iza kojeg je ostala centralna mostarska Karađoz-begova džamija i brojne drugi vakufi.

Most se smatra jednom od najljepših znamenitosti iz otomanskog doba. Hivzija Hasandedić ga naziva ne samo remek-djelom već čudom arhitekture turskog vremena. Bio je proglašen objektom svjetske baštine, simbolom složene konstrukcije i, sa 28 metara, bio je najduži kameni most u Evropi. Po njemu je grad dobio ime.

Bez obzira na ovu fizičku vrijednost, imao je i onu simboličnu: most između ljudi različitih kultura.

Iako su lokalni arhitekti i graditelji odmah poslije rušenja počeli da planiraju obnovu, pet godina se čekala ponovna izgradnja. Naime, 1998. godine UNESKO, Svjetska banka i Grad Mostar proglasili su globalno partnerstvo za izgradnju mosta.

Most su srušile kiše

Dan nakon rušenja Starog mosta u Mostaru, 10. novembra 1993. godine predsjednik Hrvatske Franjo Tuđman održao je sastanak sa predstavnicima takozvane Herceg-Bosne Matom Bobanom i Jadrankom Prlićem, te Matom Granićem, Ivićem Pašalićem i drugima.

O time svjedoče Tuđmanovi stenogrami, koji su bili dio dokaznog materijala protiv Jadranka Prlića i ostalih vojnih i političkih čelnika takozvane Herceg-Bosne, a kojima bi uskoro trebalo biti presuđeno za brojne zločine i Hercegovini i srednjoj Bosni.

Tuđman je, usput, pitao ko je srušio “taj mostarski most”?

“On je, bile su strašne kiše, toliko pucan prije, tako da je sam pao”, kazao je Boban Tuđmanu.

Tuđman je ponovo pitao:

“Hoćemo li mi biti optuženi. Inače, među nama, rušenje u vojnom pogledu, kome ide više u korist?”.

Na to je Mate Boban kratko odgovorio: “Nama”.

Anadolija

Nagrade “Mimar mira” povodom 10 godina obnove Starog

Preneseno sa: tacno.net

Piše: Zlatko Serdarević

Centar za mir i multietničku saradnju Mostar prigodinim programom dao je prilog obilježavanju desete godišnjice rekonstrukcije Starog mosta simbola Mostara. Na verandi Koski Mehmed pašine džamije okupilo se više stotina posjetilaca, visokih zvanica, gostiju, prijatelja ovog Centra i građana Mostara koji su svojim prisustvom potvrdili želju da slijede aktiviste Centra za mir u afiramciji mira i suživota.

U ambijentalnom prostoru starog grada odakle se pruže veličanstven pogled na Stari most kao izvornom scenom dodjeljene su novoustanovljene nagrade „Mimar mira“ zaslužnim pojedincima za strpljiv, predan i prepoznatljiv doprinos građenju i afirmaciji mira,  u teškom i delikatnom postratnom periodu na ovim prostorima.

Povelju „Mimar mira“ ove godine dobili su: akademik Predrag Matvejević, bivši gradonačelnik Radmilo Andrić, ing. Zoran Mandelbaum, prof.dr. arh.sc. Amir Pašić, ing. Rusmir Čišić, mostarski paroh Radivoje Krulj, arh. Tihomir Rozić, arh. Esad Humo, arh. Sead Pintul, Emir Balić, Mirsad Pašić, Eldin Palata i Nedžad Kasumović. Ovo priznanje, posthumno je dodijeljeno akademiku arh. Bogdanu Bogdanoviću, orijentalisti Hivziji Hasandediću, pjesniku Aliji Kebi, privredniku Josipu Joli Musi, kulturnom posleniku Safetu Čišiću, umjetničkom fotografu Ćirilu Rajiću, Jadranku Finku, i arh. Zijadu Demiroviću.

Nagrada „Mimar Mira“ biće dodijeljivana svakog ljeta, 23. jula, na godišnjicu obnove Starog mosta.

Posjetioci su imali prilike pratiti projekciju dokumentarnog filma „Stari most spomenik mira- 10 godina poslije“ u produkciji Centra za mir. Režiju potpisuje Ahmed Imamović i u njemu su rekonstruisani događaji iz burnih devedesetih godina kao i diplomatska i graditeljska aktivnost na rekonstrukciji Starog mosta te refleksije Centra za mir na sav taj vrlo zahtijevan i složen posao u koga je bila uključena međunarodna zajednica.

Na svečanosti je pročitano pozdravno pismo akademika Predraga Matvejevića, jednog od laureata nagrade  „Mimara mira“ koji iz zdravstvenih razloga nije prisustvovao mostarskoj svečanosti. Uz pozdrave i zahvalnost Centru za mir, Matvejević je podsjetio i na teške trenutke koje je sa Mostarcima proživljavao kada je Most bio srušen.

„Pisao sam o tome u raznim glasilima, našim i stranim. Dovodio sam domaće i inozemne svjedoke da na licu mjesta vide našu nesreću. Pokušavao sam zainteresirati one koji su imali mogućnosti da pomognu obnovu Staroga mosta. To sam razdoblje provodio u svijetu, daleko od svoga roda: “između azila i egzila“, ni u jednom, ni u drugom, nego upravo „između“ ­ razapet od želje do njezina ostvarenja. Vraćao sam se kad god sam mogao, kući, k vama, svojima, bez obzira koje su vjere bili i ostali. Pratio sam sve što sam uspijevao vidjeti, opisivao to i širio svoj opis koliko sam dospijevao; ništa nisam krio ni zataškavao – tražio sam istinu i razlog.“ – akcentirao je Matvejević.

U ime laureata obratio se bivši gradonačelnik Mostara Radmilo Braca Andrić koji je između ostalog kazao: „Želim da se zahvalim organizatorima Centru za mir na ovom priznanju što je uočila naša temeljna opredjeljenja ne samo u postratnom vremenu  nego i ranije.  Mi smo svojim angažovanjem neprekidno branili i ostali vjerni viševjekovnoj međuvjerskoj i međuetničkoj toleranciji u našem multikulturalnom Mostaru.

Na kraju programa prisutnim se u ime organizatora ove veličanstvene manifestajie obratio direktor centra za mir gospodin Safet Oručević.

-„Svi ste vi večeras ovdje, mimari mira, i svi ste Centar za mir, i želim da se svi skupa na ovom mjestu ponovo okupimo 23. jula naredne godine“ – rekao je Safet Oručević, podsjećajući da je ova asocijacija čuvar sjećanja na kataklizmično vrijeme ali i čuvar sjećanja na dobre ljude koji su u vrijeme najvećih iskušenja pokazali visku moralnost i humanost prema ugroženim ne gledajući pri tom na bilo kakve razlike.

Za kraj programa priređeni su skokovi članova Kluba skakača Mostari. Deset skakača sa bakljama u rukama simbolizovalo je trijumf graditeljstva nakon protekle decenije koja nas dijeli od trenutka kada je Stari most predat građanima na korištenje a gradu vračen njegov viševjekovni simbol.

„Čokoladni neredi“ 2014. Mostar

U svijet poslate pozitivne ideje i vjera u bolju budućnost

 

 

Na Španskom trgu u Mostaru sinoć su održani „Čokoladni neredi“, sada već tradicionalna manifestacija, koja iz još uvijek, nažalost, podijeljenog Mostara u svijet šalje pozitivne ideje i vjeru u neku bolju i svjetliju budućnost.

„Čokoladne nerede“ odrganizovalo ej Udruženje za promociju kvaliteta življen ja „Plus“ iz Mostara, a kao i prošlih godina, cilj je bio da svaki posjetilac sa sobom ponese dvije čokolade – jednu koju će podijeliti s okupljenom ekipom, a drugu koju će donirati građanima s područja koja se najviše pogođena nedavnim poplavama.

Prema riječlima Ivana Rozića, inicijatora ove manifestacije, „Čokoladni neredi“ zamišljeni su, prije svega, da građane podsjete da se što više međusobno druže i uživaju u malim životnim zadovoljstvima, koja u ovo vrijeme itekako nedostaju

„Čokoladni neredi“ sinoć su, istovremeno, održani u Sarajevu, Banja Luci, Visokom, Bosanskom Petrovcu i Zagrebu.

A. Š.
(Novasloboda.ba)

Pogled na Watzmann

Watzmann je centralni planinski masiv u Alpama. Najveći vrh visok je 2713 metara. Nalazi se u Oberbayernu u Njemačkoj, na samoj granici sa Austrijom, 10 km jugozapadno od Berchtesgadena, ili oko 30 km jugozapadno od Salzburga.

Watzman mogu vidjeti svi oni koji ovih dana budu na putu prema jugu, koji voze preko Münchena, kada kod Bad Reichenala pređu iz Njemačke u Austriju.

A da li će stati, skrenuti sa puta, pa bolje pogledati???

Čisto sumnjam!

Kad se ide prema jugu, nema se vremena stajati i uživati u ljepotama prirode.

(fotos:focus)

Mostarluci

Moj komsija Heinz je jedan jako živahan 86-stogodišnji starac , koji još uvjek vozi automobil a ponekad i biciklo. Vrlo je pričljiv i prijatan starčić , koji uvjek ima neku lijepu riječ za svakoga.....Često bi se nas dvojica "Staraca " fino ispričali o svemu i svačemu, o životu, o ratu o ženama, Heinz je imao uvjek za sve odgovor i rješenje...
Već pet dana Heinz mi mnogo nedostaje....Nije umro, živ je i još uvjek vozi svoj Mercedes, ali sa mnom više ne govori....Možda se pitate : Zašto ? Pa i ja se pitam, nisam ga uopšte uvrijedio....Naime, prije pet dana, vidio sam kako Heinz izlazi iz avlije sa biciklom i ja sam ga fino, kao i uvjek pozdravio i upitao: Heinz, gdje ćeš sa biciklom? a on mi odgovori: Idem na groblje....A onda spontano iz mene izleti jedno glupo pitanje: A ko će da ti vrati biciklo?......

Od tada, Heinz ne govori više sa mnom...

(Salko Šuko/Mostarski liskaluci)

Ponesite barem dvije čokolade

Večeras „Čokoladni neredi“ u Mostaru

 

Udruženje za promociju kvaliteta življenja „Plus“ organizuje večeras, u 20 sati, na Španskom trgu u Mostaru manifestaciju „Čokoladni neredi 2014.“.

Ideja je organizatora da svi učesnici manifestacije ponesu sa sobom dvije čokolade, te da jednu podijele sa svojim sugrađanima, a drugu doniraju u humanitarne svrhe – djeci s područja koja su najteže pogođena nedavnim poplavama.

„Čokoladni neredi“ će, osim u Mostaru, u isto vrijeme biti održani i na platou ispred BBI centra u Sarajevu, te u Parku „Petar Kočić“ u Banjoj Luci.
(Fena)

Raritet - Radio prenos skokova sa Starog Mosta

448. skokovi sa Starog mosta u Mostaru

Tradicionalni 448. skokovi sa Starog mosta održaće se u nedjelju 27.07.2014. godine, a tačan broj skakača na noge i glavu znaće se pred sami početak skokova, rečeno je na današnjoj konferenciji za novinare, održanoj u Klubu skakača u vodu „Mostar“.

Prema onome što se danas čulo, na ovogodišnjim skokovima učestvovaće skakači iz cijele regije, ali će, kao i ranijih godina, najviše skačaka biti iz Mostara.

Za razliku od ranijih godina, neće biti direktnog TV prenosa, već će skokove direktno prensiti BH radio 1.

Uz ovogodišnje skokove biće organizovan turnir u tavli i večernji skokovi sa bakljama, koji će se održati u nedjelju u 22 sata.

U nedjelju ujutro, kao po tradiciji, ispod Čardaka, biće upriličeno ispijanje kafe iz najveće džezve na svijetu.

Karta za skokove košta 5 KM

E. R.
(Novasloboda.ba)

Il' sam poš'o, il' sam doš'o

Kondukter u vozu traži karte na pregled.

Jedan putnik potegao malo više, prebire džepove, pa prtljag, sve gunđajući:

-Ma gdje sam te stavio?

Kondukter čeka strpljivo pa reče:

-Dobro, dobro, vjerujem vam da ste kupili kartu!

Putnik odgovara:

-Ma nije stvar u tome jesam li je kupio, nego bez karte ne znam, kud sam pošao!

Double O Arch u SAD kao Hajdučka vrata na Čvrsnici

U nacionalnom parku Arches u Utahu, SAD posjetioci se najčešće zadržavaju pored kamenog luka pod imenom Double O Arch i pitaju se: Ko je ovo isklesao?

To je pješčana stijena nastala tokom milenijuma kao posljedica erozije. Naučnici, koji su istraživali ovaj prirodni fenomen tvrde da ovakvih stijena ima širom svijeta. Ovakve prirodne tvorevine nastajale su kroz zajedničku igru vjetra, kiše i gravitacije. Na pojedinim mjestima u stijeni izražen je veći pritisak, jači od snage erozije, pa se sve ovo i održalo vijekovima ovako kako izgleda.

Dok se na Double O Arch u Utahu radi o pješčanoj stijeni, na našoj Čvrsnici postoji sličan prirodni fenomem. Hajdučka vrata. Dobila su ime, jer se smatralo da su nekada kroz njih prolazili samo hajduci. Daleko od bilo kakvih komunikacija. Dostupna samo pješke, izrazitim ljubiteljima planine i planinarenja. Na obroncima Dive Grabovice. Trideset pet kilometara od Mostara.

Hajdučka Vrata (2000 m/nv), nalaze se na istočnom dijelu planine Čvrsnica. To je prirodni fenomen, neopisive ljepote. Hajdučka vrata su vijekovima stvarali prirodni uslovi na tom mjestu. U stvarnosti, to je kameni prsten, kroz koji prolaze vjetrovi, a nalaze se na rubu kanjona Dive Grabovice. Sa Hajdučkih vrata pružaju se vrlo lijepi pogledi na Veliki Kuk, Mezića stijenu, Pestibrdo, Čabulju, Prenj. Jednom riječi, mjesto sa najljepšim pogledom, mjesto na kome zastaje dah. Mjesto koje se posjećuje jedino uz prethodnu pripremu i dobru kondiciju.

A vrijedi ga barem jednom posjetiti.

Smail Špago

http://novasloboda.ba/double-o-arch-u-sad-kao-hajducka-vrata-na-cvrsnici/

Prije tačno deset godina, obnovljen je Stari most

Prije tačno deset godina, 23. jula 2004. godine, obovljen je Stari most u Mostaru.

Prigodnoj svečanosti, koja je upriličena tim povodom na platou ispod Starog mosta, bilo je prisutno više od pedeset stranih delgacija, državnika, predsjednika vlada, ministara vanjskih poslova, predstavnika međunarodne zajednice, bh. vlasti, predstavnika kulturnog i vjerskog života u BiH, kao i preko pet stotina akreditovanih novinara iz cijelog svijeta.

Projekat obnove Starog mosta zajednički su finansirali Hrvatska, Turska, Italija, Holandija, Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, te Grad Mostar s 1,5 miliona dolara.

Godinu dana kasnije, tačnije 15. jula, na zasjedanju UNESCO-a u Južnoafričkoj Republici u gradu Durbanu, Stari most uvršten je na popis zaštićenih spomenika kulture UNESCO-a, kao spomenik kulture i pomirenja.

A. Š.
(Novasloboda.ba)

Dječak na stepenicama

Stepenice na Hendeku kod Starog Mosta

Fotografija stranog fotografa, u kadru dječaka koji je posao na obalu ispod Starog mosta.

Ovo bi moglo biti uslikano iza 1995...kada su stepenice bile očišćene...na ovom mjestu je prije rata bila jorgandžijska radnja...a ista plava boja fasade je zadržana je i do danas...iznad biroa se još vidi tabla od jorgandžijske radnje...dva poleda na isto mjesto, sa terase i odozdo…u prilogu...

 

 spagos.

Mostarom, nekad i sad - Banja

U centru Mostara je 1914. godine napravljeno gradsko javno kupatilo, među Mostarcima i danas poznato kao Banja.

 

razglednica Mostara sa Banjom, 1918.

Kako bi se dopunio sadržaja hotela „Neretve“, ali i centra Mostara, gradsko javno kupatilo, među Mostarcima poznatije kao Banja, podignuta je 1914. godine, znači pune 22 godine nakon izgradnje hotela „Neretva”.

Može se sa sigurnošću reći da je pokretač ideje o gradnji javnog kupatila bio tadašnji mostarski gradonačelnik Mujaga Komadina. Naime, početkom 1910. godine zasjedalo je Gradsko vijeće u novom sazivu i tom prilikom je iznesen prijedlog od strane novog gradonačelnika Mujage Komadine i njegova dva podnačelnika Nikole Smoljana i Vojislava Šole, da se posjeta cara Franje Josipa I., koji je uskoro trebao uslijediti, svečano obilježi gradnjom jednog veličanstvenog kupatila. Usprkos otporu pojedinih članova gradske uprave, Mujaga je uspio realizovati ideju, koja mu je na um pala za vrijeme njegove posjete Budimpešti. Gradska uprava odmah je odlučila poslati svog stručnjaka, tada upravnika gradskog vodovoda – Miroslava Loosea, na stručnu ekspediciju sa zadatkom da „pregleda nekoje svjetske banje i na temelju toga i prema mostarskim klimatskim prilikama sastavi glavne nacrte, a arhitektonske (nacrte da predloži) Građevinsko dioničko društvo u Sarajevu.“

Tako je idejni nacrt Banje osmislio Miroslav Loose, a arhitektonski dio je preuzeo na sebe znameniti Rudolf Tönnies ispred Bosanskohercegovačkog građevinskog dioničkog društva.

Zgrada je projektovana kao mješavina nekoliko stilova, s mnogo više nestandardnih elemenata, nešto između egipatsko-maurskog i secesije. Na svečanom otvaranju, u to vrijeme najvećeg i najljepšeg objekta ove vrste na Balkanu, kome dadoše ime Franz Ferdinand, 3. juna 1914. godine, Mujaga se Mostarcima obratio i prigodnim govorom (već odavno legendarnim), na svoj način – kratko i narodski jasno:

„Narode, evo Bane za one koji imaju para. Za one koji nemaju – eno hin Neretve!“

Banja je oštećena u ratnom razdoblju 1992 – 1995. godine. Ponovo je otvorena nakon obnove, 31 marta. 2000. godine.

 

interijer banje 1914.

 

u uglu, naznačen strelicom, Miroslav Loose, izgradnja dimnjaka 1913.

Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago

http://novasloboda.ba/

Neka nova vremena dođoše

Priča jedna baba doli (i ja ću ko ovi neki, neznate je vi ).

Kaže baba: Isuse moj mili, mi prije sadi duvana po sto iljad struka, cjelu godinu se muči, sadi, kopaj , beri, niži, demeti… kad dođe dogana, ima i kila, ali brate para ništa. A sad ovi moj unuk posadi ništa malo na bašči i samo pobere i odnese ga đavo neđe, i eto ti ga sa punim vrećama para. Đavo će ga znat sve iđe naprid pa i duvan…

(sa stranice:mostarski liskaluci)

Prije 120 godina u Parizu: Prva auto trka na svijetu

Prva auto trka na svijetu

Na Pariškoj kapiji Porte Maillot, 22. jula 1894. godine, na startu prve automobilske trke uistoriji, pojavilo se ukupno 26 automobila. Tu je bila prva zvanična auto trka na svijetu. Inicijator je bio pariški žurnal “Le Petit Journal”. Dužina staze, od Pariza do Rouena, bila je duga 126 kilometara.. Predviđena je nagrada za pobjednika od 5 hiljada zlatnih  franaka. Kako piše u komentaru trke, to je bilo više novca nego što danas dobije jedan pobjednik Grand Prixa za jednu trku.

Stigle su ukupno ukupno 102 prijave, ali se na startu našlo svega 26 vozila, sa benzinskim, dizel, ali i parnim pogonom. Neki automobili su imali inovativne pogone, komprimirani zrak, ili elektromotor, ali to je egzistiralo samo na papiru, sa potpunom neizvjesnišću, da li će tako nešto ikada biti u pogonu.

Obzirom da je sve bilo i novo i nepoznato, organizatori su napravili pravilnik u kojem je samo stajalo: “trka je otvorena za sve vrste vozila, uz uslov da nisu opasna, da se njima lako upravlja od strane vozača i da ne koštaju previše novca”.

Vjerovatno je to bila jedina trka u istoriji koja je bila oslobođena bilo kog propisa. Jer, trka se nije zasnivala samo na brzini, nego i na lakom upravljanju, komforu, sigurnosti, ali i udobnosti putnika.

Ono što je sigurno, na startu se pojavio jedan kolos na točkovima, vlasništvo francuskog groga de Diona, automobil pokretan na paru. On je prvi i prošao kroz cilj, vozeći lično. Ovaj grof, veliki ljubitelj novotarija, pa i automobila, za relaciju od 126 kilometara trebao je punih šest sati i 48 minuta. Rezultat i nije tako loš, ako se kaže da je dvije tone teški kolos imao tek 20 KS. Nažalost, grof tom prilikom nije uspio nadmašiti rekored koji je na istoj stazi postavio jedan ljubitelj bicikla. Biciklo je tada  bilo brže od automobila?  Svi ostali učesnici trke stigli su mnogo kasnije, a grof se usput zaustavio i čak napravio pauzu za ručak u jednom restoranu. Parni automobil grofa de Diona imao je jedan rezervoar od 800 litara vode, a to nije baš bilo po onome kako je bilo napisano u propozicijama trke. Zbog toga mu pobjeda nije priznata.

Za pobjednika je proglašeno “vozilo bez konja” iz kuće Panhard & Levassor, i jedno vozilo marke Peugeot, koji su u cilj stigli samo nekoliko minuta iza grofa.

Oba ova vozila bila su pokretana motorom snage 3,5 KS, na benzinski pogon, iz pogona Daimler, kako je tada izvjestio “Le Petit Journal”.

 Priredio: Smail Špago

http://novasloboda.ba/

Fejzina kafana, Gožulj - Ljubuški

radovi napreduju, objekat građevinski ozidan, a terasa skoro u funkciji

Fejzina kafana...Gožulj, Ljubuški...fotos Salko Caka Lalić

Mubarek mjesec ramazan među Bošnjacima u Ljubuškom
Lijepa su sijela uz kahvu nakon teravije
Gožulj, Žabljak, Vitina, Gradska...
Tekst objavljen u Dnevnom avazu, 21. jula 2014.