Donošenje vode u kuću u velikom dijelu svijeta je bio i ostao „ženski” posao. Sa ibrikom u ruci do česme, ili sa teškim burilom na leđima, do dalekog izvora, ili rijeke, jedan monotoni, ali naporan i težak posao.
A u dijelovima svijeta gdje je suša redovna pojava, kao u selu Rasegaon, u Indiji, vode da jedva još ima. U selu postoji jedan ogromni duboki bunar. U saveznoj državi Maharashtra, u kojoj se nalazi i ovo selo, oko 35 miliona stanovnika oskudijeva u vodi. Čak sedam od ukupno jedanaest vještačkih jezera su potpuno prazna. U onim jezerima koja još nisu presušila, nivo vode se smanjuje iz dana u dan. Polja presušuju. Suša je i prošle godine bila katastrofalna.
Političari obećavaju pomoć, i na tome se sve završava. Seljaci su bili promorani da iz protesta obustave saobraćaj na glavnim saobraćajnicama, kako bi barem na taj način ukazali javnosti na ovaj njihov gorući životni problem.
A žene i dalje prte svoje kanistere, i pravac na bunar. Pa šta izvuku to i donesu kući.
Svi jedva čekaju ljeto i vrijeme monsuna sa nadom da će oni donijeti kišu.
(izvor:stern)
Smail Špago
(Novasloboda.ba)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen