Ime sveto: Velež je tu, gord i ponosan!

(Tekst koji slijedi objavljen je na portalu Nova Sloboda, 17. maja 2016. godine, autor je glavni i odgovorni urednik portala, Fazlija Hebibović)

U vrijeme kad pišem ovaj tekst, srce plače, duša jeca, ali se ponos javlja. U inat dušmanima, mrziteljima svega i lijepog i zajedničkog, Velež nije umro, Velež je tu, gord i ponosan. Kakav je uvijek i bio. Baš kao i ona golema planina iznad Mostara, po kojoj je dobio ime.

Ime koje je, od postanka, bilo simbol slobode, otpora, ljubavi među ljudima, dobrote. Ime koje je spajalo mostove među ljudima, bez obzira na ime, vjeru i naciju. Ime koje se s poštovanjem izgovaralo u svakom mostarskom sokaku i mahali, pa onda i po vaskolikom svijetu. Ime koje je svijetlilo nekom neobjašnjivom svjetlošću i bojom, koju ni najveći slikarski mag ne bi uspio stvoriti.

Ime s kojim se rađalo, cijeli život živjelo, umiralo i u grob odnosilo.

Ime puno topline i ljubavi. Koje se voli više od nečeg najsvetijeg, što se MAJKA zove.

Ime koje je slavu i ime Mostara pronosilo kroz sav dunjaluk. Ime koje je iz mostarske fudbalske bašče iznjedrilo najljepše i najmirisnije ruže, Imena tih dragulja znaju svi istinski fudbalski sladokusci u svakom kraju svijeta. Svi oni imali su ime i prezime, vjeru i naciju, ali su bili i ostali ROĐENI. Koji nose crveni dres.

I koga vole svi oni koji slave ljubav, koji iz kuće nose pravi odgoj, koji poštuju druge.

Koji ne znaju za rijč MRŽNJA.

A imali bi hiljadu i jedan razlog za to. ..

Velež je tokom postojanja dobijao udarce, ali nikad nije pao. Uvijek se dizao jači i jači, u inat onih koji bi da ga nema, a na radost onih koji zaspu i bude se s njegovim svetim imenom..

I sada, kad su Rođeni poklekli i preselili u niži rang takmičenja, svima onima koji ga mrze i koji bi najrahatniji bili da ga nema, valja poručiti glasno i jasno: Velež nije umro. Velež je tu. Gord. I ponosan.

Jer, Velež je besmrtan.

Vratiće se na krilima ljubavi onih koji ga istinski vole i ljube, u ime hiljada mostaroljubaca u ovoj vali, ali i onih rasutih širom zemaljske kugle.

Od rođenja pa do groba, najljepša je Veležova crvena boja.

Vazda bila i ostala.

Fazlija Hebibović

(novasloboda.ba)