Pas, najbolji čovjekov prijatelj

Prijateljsko lice, prijateljska riječ. Psi raspoznaju i shvataju emociju ljudi bolje nego ijedna druga životinja. A ponekad, sasvim liče i oponašaju svoga gospodara.

Biti najbolji prijatelj, podrazumjeva i zahtijeva mnogo toga. Pogotovo, ako se radi i prijateljstvu dvije vrste koje se bitno razlikuju. Jedan posmatra svijet sa visine od metar i po, s pogledom na svoj smartfon, a drugi svijet njuši, trčkarajući od grma do grma.

Jedan priča mnogo, a drugi sa obješenom njuškom sve kaže. I to funkcioniše. Hiljadama godina Homo sapins i Canis familiaris žive u bliskoj zajednici.

Veza između ljudi i nihovih kućnih ljubimaca je uporediva sa vezom između roditelja i malog djeteta, tako barem tvrde naučnici istraživači. A to se dešava zahvaljujući jedinstvenoj osobini psa, u čitavom životinjskom svijetu, da on zna najbolje protumači ponašanje svoga vlasnika.

Obzirom na njihove velike društvene i kognitivne sposobnosti, psi zaslužuju titulu „najboljeg razumjevanja sa čovjekom“. Dakle, pas ima, ne samo iznijansiranu nadarenost da u bučnom svijetu čovjeka ostane primjetan, nego sasvim suprotno, oni razumiju ljudske riječi zapanjujuće dobro. S dobrim treningom i obukom, psi stiču sposobnost da pasivno razumiju i vladaju riječnikom od oko 1.000 riječi.

Psi ne moraju samo razumjeti mimiku ljudi, nego uz to i odgovarajuće izraze. Sve ovo nije nikakav problem, čak ni za prosječno inteligentnog psa.

Ono što povezuje čovjeka i psa ide puno dalje od zajedničke ljubavi za dobrim zalogajem i mekim ležajem. Ipak, kod pitanja koliko su duboke paralele u rasponu biološke perspektive, istraživanja su još u povoju, jer, istraživanja na tom planu su krenula tek prije nekoliko godina. Dugo vremena nauka je ignorisala pse. Oni su bili okarakterisani kao pripitomljeni vukovi, i okarakterisani kao njihovi divlji preci: ne slušaju, smrde i čitav život se ne daju pripitomiti. A šta je bilo i za očekivati, jer je mozak psa manji od mozga vuka?
(izvor:sdz)

Smail Špago
(Novasloboda.ba)