U objektivu kamere
FOTO: Dvojnici slavnih ličnosti u neobičnim fotografijama
Da ovo nije...Lady Di? Ne nije! Kao ni svi ostali poznati, sa fotografija u prilogu. Sve su to samo dvojnici. Fotose sa dvojnicima poznatih u paparazzi stilu napravila je Alison Jackson, kako bi nam pokazala koliko smo njima opsjednuti.
Gledajući fotose Alison Jackson, umjetnice iz Engleske, ne možemo ostati mirni, a da se ne nasmijemo, ili da bar ne dodamo neki komentar. Jer, ponekad je smiješno vidjeti one odozgo u ljudskim pozama, koje su ponekad glupe, ponekad banalne. Diana svojim osmijehom pokazuje svoje držanje prema svijetu. Kate i William se igraju s krunom. Mick Jager prostire veš. Kraljica čita novine dok sjedi na wc šolji. Pipa Middleton je konačno pokazala golu stražnjicu, a Angelina i Brad u dječijem domu raspravljaju oko izbora djeteta koje će usvojiti. A ako je Marilyn Monroe stvarno imala nešto sa predsjednikom John F. Kennedyjem, onda bi nakon toga morala ovako izgledati
Naravno, sve ovo, s malim izuzetkom, nisu nikakvi stvarni snimci prominentnih. Barem ne, na neki način. U stvari, vrlo brzo primijetimo da se radi o dvojnicima, ali nas zabavlja već sama pomisao, šta bi bilo da su to svarno originalne slike. Umjetnica na ovim slikama od božanstava pravi ljudska bića. Radove ove umjetnice teško je svrstati u bilo u šta. Ne pašu ni u jedan žanr. Fotosi su vickasti, ponekad čak i veoma blizu vulgarnosti. A iza svega toga, krije se više od običnog humora. O tome njene kolege, novinari i fotografi govore: „Alison prominentne ne pravi zabavnim, pa čak ni satiričnim, niti ih optužuje, niti osuđuje, a ne pokazuje baš ni previše zanimanja za njih. Sve se svodi na to da pokaže koliko smo svi mi njima opsjednuti”.
Alison Jackson, rođena 1960. godine u Engleskoj, kaže da je još od djetinjstva fotografisala mnogo, ali bez plana i interesa za tehničke detalje. U vrijeme studija umjetnosti bavila se skulpturom, ali kako kaže, profesori su im uvijek govorili da slušaju sami sebe i da sva prethodna pravila zaborave. Ona je fotografisala i dalje, ali je ka komercijalizaciji toga imala odbojnost.
„Engleska je zemlja bulevarskih časopisa, ovdje se fotografijama manipuliše svakodnevno, vrišti se, tuži, zavodi, razvodi”, i zbog toga je bila skoro zamrzila fotografiju.
A onda, 1997. godine, dogodila se nesreća u Parizu. Poginula je Lady Di. Za Englesku je to bio kolaps njene duše. Milioni ljudi su tugovali za ženom koju uopšte nisu poznavali. Njeno lice postalo je svjetska ikona jedne svetice, pri čemu je, jednostavno, to bilo samo lice jedne razvedene princeze, koja je nastradala sa svojim bogatim prijateljem. Sve to se moglo i tako posmatrati.
Alison, je tada studirala umjestnost performansa, i u njoj se razvila ideja, da napravi nešto, što bi se moglo nazvati umjetnička instalacija. Sa dvojnicima je inscenirala sliku jedne familije: Diana, Dodi i jedna beba, sve sa crnom pozadinom. Jedan motiv, koji je djelovao mirno, zavodljivo i sretno. Slijedili su zajedljivi komentari da je slika besmislena. Sliku je izložila u jednoj galeriji. Ali je engleska štampa otkrila fotos, štampala ga preko čitave stranice novina, uz gromoglasne komentare. „Kako se to može? Ko je žena koja ni mrtvoj Diani ne da mira?“.
„Nisam računala da će to izazvati toliku buru“, kaže Jacksonova.
Ali, dogodilo se i nešto drugo. Bilo je mnogo ljudi koji su smatrali da je slika stvarna.
„Ah, da, pa njih dvoje su stvarno imali dijete. To se moglo i misliti“, govorili su ljudi nakon što su vidjeli sliku u novinama.
Jacksonova je bila fascinirana efektima. I onda je krenula raditi sa dvojnicima. Bulevarska događanja daju joj svakodnevno ogromnu količinu materijala. Ona je radikalna i ništa je ne može zaustaviti da na svoj način ne uđe čak i iza vrata prominentnih. Ponekad je doduše stvarnost pretekne. Baš kao ljetos, kad je jedna slika princa Harryja, s jednog partija na bazenu, izazvala ogromni skandal. Svi su smatrali da je to napravila baš Jacksonova. Ali, u stvarnosti, neko je bio brži od nje.
Engleskinja ne pravi jasne slike, one čak nisu ni dobre, gledajući s tehničkog aspekta.
„Vrlo je važno ovakve snimke napraviti iz skrivenih uglova, iza štoka vrata, iza zavjese, ili preko ograde, jer voajerski pogled je najtajnovitiji“, kaže Jacksonova.
Ona i dvojnike izabire na isti način. Nikad ne uzima one najbolje, koji izgledaju potpuno isto kao original. Uzima radije drugog ili trećeg po redu. Potrebno je da se slože samo dva ili tri važnija detalja. Kod Obame je važan osmijeh i silueta glave, a to je dovoljno za prepoznavanje. Do sada nikad nije bila optužena, a ličnosti koje stavlja u fokus svojih fotografija, u stvarnosti nikad nije ni susrela. Uostalom, a zašto bi?
Jednom prilikom, boraveći u SAD, na ulici je vidjela čovjeka koji ju je podsjetio na jednu hollywoodsku zvijezdu. Porazgovarala je sa njim i zamolila da ga uslika, rekavši: „Vi me neobično podsjećate na Nicolas Cagea, mogu li vas fotografisati?“
Čovjek se naljutio i odmah otišao. Bio je to stvarno Nicolas Cage.
(izvor: derstern)
Priredio: Smail Špago
Naravno, sve ovo, s malim izuzetkom, nisu nikakvi stvarni snimci prominentnih. Barem ne, na neki način. U stvari, vrlo brzo primijetimo da se radi o dvojnicima, ali nas zabavlja već sama pomisao, šta bi bilo da su to svarno originalne slike. Umjetnica na ovim slikama od božanstava pravi ljudska bića. Radove ove umjetnice teško je svrstati u bilo u šta. Ne pašu ni u jedan žanr. Fotosi su vickasti, ponekad čak i veoma blizu vulgarnosti. A iza svega toga, krije se više od običnog humora. O tome njene kolege, novinari i fotografi govore: „Alison prominentne ne pravi zabavnim, pa čak ni satiričnim, niti ih optužuje, niti osuđuje, a ne pokazuje baš ni previše zanimanja za njih. Sve se svodi na to da pokaže koliko smo svi mi njima opsjednuti”.
Alison Jackson, rođena 1960. godine u Engleskoj, kaže da je još od djetinjstva fotografisala mnogo, ali bez plana i interesa za tehničke detalje. U vrijeme studija umjetnosti bavila se skulpturom, ali kako kaže, profesori su im uvijek govorili da slušaju sami sebe i da sva prethodna pravila zaborave. Ona je fotografisala i dalje, ali je ka komercijalizaciji toga imala odbojnost.
„Engleska je zemlja bulevarskih časopisa, ovdje se fotografijama manipuliše svakodnevno, vrišti se, tuži, zavodi, razvodi”, i zbog toga je bila skoro zamrzila fotografiju.
A onda, 1997. godine, dogodila se nesreća u Parizu. Poginula je Lady Di. Za Englesku je to bio kolaps njene duše. Milioni ljudi su tugovali za ženom koju uopšte nisu poznavali. Njeno lice postalo je svjetska ikona jedne svetice, pri čemu je, jednostavno, to bilo samo lice jedne razvedene princeze, koja je nastradala sa svojim bogatim prijateljem. Sve to se moglo i tako posmatrati.
Alison, je tada studirala umjestnost performansa, i u njoj se razvila ideja, da napravi nešto, što bi se moglo nazvati umjetnička instalacija. Sa dvojnicima je inscenirala sliku jedne familije: Diana, Dodi i jedna beba, sve sa crnom pozadinom. Jedan motiv, koji je djelovao mirno, zavodljivo i sretno. Slijedili su zajedljivi komentari da je slika besmislena. Sliku je izložila u jednoj galeriji. Ali je engleska štampa otkrila fotos, štampala ga preko čitave stranice novina, uz gromoglasne komentare. „Kako se to može? Ko je žena koja ni mrtvoj Diani ne da mira?“.
„Nisam računala da će to izazvati toliku buru“, kaže Jacksonova.
Ali, dogodilo se i nešto drugo. Bilo je mnogo ljudi koji su smatrali da je slika stvarna.
„Ah, da, pa njih dvoje su stvarno imali dijete. To se moglo i misliti“, govorili su ljudi nakon što su vidjeli sliku u novinama.
Jacksonova je bila fascinirana efektima. I onda je krenula raditi sa dvojnicima. Bulevarska događanja daju joj svakodnevno ogromnu količinu materijala. Ona je radikalna i ništa je ne može zaustaviti da na svoj način ne uđe čak i iza vrata prominentnih. Ponekad je doduše stvarnost pretekne. Baš kao ljetos, kad je jedna slika princa Harryja, s jednog partija na bazenu, izazvala ogromni skandal. Svi su smatrali da je to napravila baš Jacksonova. Ali, u stvarnosti, neko je bio brži od nje.
Engleskinja ne pravi jasne slike, one čak nisu ni dobre, gledajući s tehničkog aspekta.
„Vrlo je važno ovakve snimke napraviti iz skrivenih uglova, iza štoka vrata, iza zavjese, ili preko ograde, jer voajerski pogled je najtajnovitiji“, kaže Jacksonova.
Ona i dvojnike izabire na isti način. Nikad ne uzima one najbolje, koji izgledaju potpuno isto kao original. Uzima radije drugog ili trećeg po redu. Potrebno je da se slože samo dva ili tri važnija detalja. Kod Obame je važan osmijeh i silueta glave, a to je dovoljno za prepoznavanje. Do sada nikad nije bila optužena, a ličnosti koje stavlja u fokus svojih fotografija, u stvarnosti nikad nije ni susrela. Uostalom, a zašto bi?
Jednom prilikom, boraveći u SAD, na ulici je vidjela čovjeka koji ju je podsjetio na jednu hollywoodsku zvijezdu. Porazgovarala je sa njim i zamolila da ga uslika, rekavši: „Vi me neobično podsjećate na Nicolas Cagea, mogu li vas fotografisati?“
Čovjek se naljutio i odmah otišao. Bio je to stvarno Nicolas Cage.
(izvor: derstern)
Priredio: Smail Špago
NovaSloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen