Freitag, 24. Januar 2014

Uslikaj i zaboravi odmah!

Fotografisanje i memorija

Uslikaj i zaboravi odmah!

Od kako nam je u svakom momentu pri ruci moderni mobitel, sa kamerom, mnogo češće se odlučujemo da neki događaj, situaciju, osobu, spontano uslikamo. Uslikamo i zaboravimo?
Prilikom fotografisanja najčešće razmišljamo, neka slika ostane u arhivi, za kasnije. I tako zaboravimo i na događaj i na sliku. A sjetimo se, kad otvorimo arhivu, ili prelistamo albume u kompjuteru. Fotografisati kako bismo se nečega sjetili kasnije, ma kako to paradoksalno zvuči, dovoditi do suprotnog efektata i olakšava zaborav. Sve ovo naglašeno je u jednoj američkoj studiji.
Prema rezultatima studije, osobe koje su fotografisale predmete tokom posjeta muzeju imaju manje izgleda da će se sjetiti nekih detalja od osoba koje su pomno posmatrale te predmete.

Ljudi danas vade foto aparate vrlo brzo, bez razmišljanja, kako bi uhvatili neki trenutak, pri čemu vrlo često zaborave čak i šta se dešava pred njima. Ljudi se danas previše oslanjaju na tehnologiju, pri čemu nesvjesno zanemaruju sebe, a to negativno utiče na njihovo vlastito sjećanje, ističe se u studiji.
Istovremeno, tvrdimo da nikad nije bilo ovoliko fotografisanja, nikad se slike nisu toliko javno izlagale, kao u zadnje vrijeme. Nekada je fotografisanje bio događaj. Nekada je fotografisanje bila privilegija onih koji su to voljeli i znali. Dok su sa sobom oko vrata noslili fotoaparate sa filmom, i dok su sa nestrpljenjem očekivali kakva će ispasti neka slika. Sada je sve lakše, brže i jednostavnije. Novim uređajima moguće je jedne sekunde uslikati sliku na jednom kraju svijeta, a da druge sekunde bude na gledanju na sasvim drugom kraju svijeta.

Veliki broj slika i dovodi do zasićenja, do hiperprodukcije, pa se od stotina okinutih slika može izabrati jedna ili ni jedna da valja. A još je manje onih koje će nas istinski podsjećati na neki događaj, na neko putovanju ili na neku dragu osobu.
Stare slike se zbog toga čuvaju i posmatraju kao vrijednst i bogatstvo. Možda baš zbog toga što ih nije bilo puno i što smo nešto stvarno slikali samo onda kad je to trebalo. I nakon toga odlagali slike u foto albume, da nam budu pri ruci, da ih prelistamo i prisjetimo se. A ovako, danas, uslika se, i to ode u nekakav file u kompjuter.
Pa nađi sliku, kad ti iznenada dođu gosti i prijatelji, da im je pokažeš*!
Smail Špago
 
 
NovaSloboda.ba

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen