Mostaru!

Mostaru!

 

na slici:mostarski jasmin

 

Mnogo li sam obišao sv'jeta

I prešao mjesta i gradova

Al ti slična ne nađoh jarana

Mostar grade, đul-beharski grade !

 

Nit ti nađoh tvojijeh has-bašči,

Kojeno su bulbulistan pravi,

Niti li sam igdje mirisao

Ko u tebi mirisnijeg cvijeća.

 

Što su bašče bagdadskih emira

I po njima mirte i jasmini,

Kad nemadu ni polak milina,

Kojim tvoje obiruju bašče !?

 

Pa kad proljet opuči se javljat,

Ja milina onda tvojih divnih !

Srce mi se rastapa u grudim

Kad sveg toga ja se sjetim tvoga.

 

Često mi se uznese pameca

Te pomislim nije l' Allah silni

Za insana, roba svoga - ovdje

Nekoč eden satvorio milni !

 

Ne znam čemu da se više divim:

Ili tvome mirisnome cviječu,

Il po baščam' tvojim vodicama,

Il bulbulim, što poju u gajim !

 

Jemin smijem uzet pred svakijem

Pa se zaklet svijem na svijetu:

Da je koji bagdadski halifa

Tvoje divne poznavao krase,

 

On bi Bagdad pa i Širaz cvjetni

Ostavio , teb muhadžerio,

Pa po tvojim baščam' lastovao,

Lastovao, s vilam vilovao.

 

Kad je tako, ni čuda mi nema,

Što ja tebe ko rođeno d'jete

Silno ljubim. Ta zar kog imade,

Ko te vidi da te ne uzljubi !

 

Al ja tebe nad sve, nad sve ljubim,

Ne sa tvoga cv'jeća i bulbula,

Neg sa tvoga žarkog rodoljublja,

Rodoljublja slavom ovjenčana !

 

by Ivan Zovko