By MosHer za vječnost

na slici avatar MosHer, sa foruma

Kako ko, ali korištenje interneta krenulo je masovnije prije petnaestak godina. Nove informacije nove mogućnosti, kontakti preko mailova. Prvo što je čovjek tada radio bilo je sakupiti što više mail adresa prijatelja širom svijeta. Onda su krenula dopisivanja. Nakon toga su hit postali forumi: Mostarska raja, MOFO raja, BiH raja, i stotine drugih. Za mostarsku raju raštrkanu po cijelom svijetu bio je to svojevrstan Rondo – zborno mjesto za razmjenu mišljenja, šala, iskustava dobrih i loših, mjesto svađa i trpljenja svakojakih forumskih diverzanata… Običaj je bio da se na ove forume javljamo s nekim sakrivenim imenom, nick name, ali je to bilo i pravilo. Nakon izvjesnog vremena, sve je bivalo poznato, znalo se ko objavljuje kakve priloge i ko se krije iza kojeg nick-name. A interesovanja za pojedine teme bivala su svaki dan sve veća. Za raju širom svijeta najnovije slike iz Mostara nam je skoro svakodnevno postavljao cobra, za stare slike se specijalizirao tvrancic, za komentare u stilu - hajmo raja, denani, za zajebancije svake vrste gizenga, a prilozi iz istorije Mostara objavljivani su pod imenom MosHer.

Ovo MosHer bilo je na neki način i mistično i ozbiljno i željno traženo, jer su prilozi objavljivani pod tim imenom bili ono što je raji i u Mostaru i širom svijeta baš tada trebalo. Čak smo ga među sobom zvali i Mošer, ne znajući pravo značenje tog tajnovitog imena. Njegovim postovima moramo zahvaliti svi mi koji smo se kasnije zaljubili u istoriju i počeli dublje kopati po temama iz prošlosti Mostara. MosHer je ulagao nadljudski napor da sakupi hiljade stranica materijala, iz starih knjiga, časopisa i postavljao ih je nesebično, s namjerom da ih pročita što više čitalaca, da ostanu zabilježene, da ne umru. Internet je davao nove mogućnosti za taj naum, jer su knjige s tom tematikom bile i rijetke, i nedostupne, a baš forumi su omogućili da ih vidi i pročita što više ljudi. Za pomne čitaoce kad pričaju o ovim prilozima, prije svega ostala je u sjećanju uvodna informacija o samom tekstu, o autoru, o datumu objavljivanja izvornog teksta, što je danas u vremenu copy-paste, jedan znak i kulture i pažnje, a na kraju krajeva i jedna vrsta obaveze za onoga koji takve tekstove objavljuje.

MosHer je na to obraćao posebnu pažnju, pa je prije svakog njegovog priloga po dobrom starom običaju stavljao slijedeće:

 

*NAPOMENA: Tekst koji slijedi napisao je autor (slijedi ime, datum kad je tekst nastao, kada i gdje je bio objavljen, u kojoj publikaciji ...)

 

Ni jedan njegov prilog nije bio objavljen bez ove uvodne napomene. A to budućim čitaocima, koje interesira tematika iz teksta, daje putokaz, gdje je izvor teksta, što daje mogućnosti daljnjih interesovanja i istraživanja.

Svi prilozi koje je  MosHer objavljivao na forumima kasnije su se pojavili i na njegovom blogu: 

http://bymosher.blogger.ba/

a od prije dvije tri godine, onako kako mu to vrijeme dozvoljava, sve priloge sa foruma postavlja na blog pod nazivom "Iz istorije Mostara i Hercegovine"

http://mosher.blogger.ba/

na kome će vremenom biti postaviljeni svi prilozi, koji su svojevremeno bili postavljeni na forumima, uz neophodne tehničke promjene i dopune i tako će postati i ostati pristupačniji širokom krugu čitalačke publike.

To je nesebično postavio za sve one, koji nemaju strpljenja listati po forumima. Kroz njegove priloge upoznali smo se s autorima, koji su napisali najljepše tekstove o Mostaru, od kojih većine više nema među živima, koji su ostavili svoja djela generacijama koje tek dolaze, koja nikad ne bi dospjela do tako širokog kruga čitalaca da nije bilo njegova truda i zalaganja.

Iako mlađi po godinama, MosHer je mnogima od nas dao ideju, putokaz, da radimo nešto slično. Prije svega istraživanje, ali i objelodanjivanje onoga što je pronađeno. Mnogi ne bi imali pojma šta se to događalo u jednom istorijskom periodu, koji nikada nije, a niti će ikada ni biti tumačen u školskom programu, bez tekstova ovakve vrste. A onaj koji traži, naći će. Iza ovih priloga, krije se dosta toga za one koji hoće da znaju.

Posao koji je MosHer napravio je ogroman. Njegova ideja u početku je bila da sve to objedini u jednoj knjizi, ali već na početku vidjelo se da toga materijala ima ne za jednu knjigu, nego za jednu čitavu ediciju. Sam naslov knjige označavao je da se radi o nečemu što će biti vječno, kao i grad koji je vječan.

O knjizi koja nosi naslov „Mostar – vječni grad“, MosHer je u uvodu knjige i na njegovom blogu napisao:

„Kao što sam i najavio u uvodnom postu na ovom blogu, u ovom postu ću pokušati da Vam prezentiram svoju prvu (još uvijek neobjavljenu) dokumentarnu knjigu koju sam nazvao “Mostar - vječni grad”, a rad na njenom rukopisu sam završio 2004. godine. Inače, rukopis ove knjige je i štampan na 682 stranice (regularnog A4 formata) u koji su umetnute kopije od 302 fotografije iz raznih vremenskih razdoblja i zaštićen je autorskim pravima u Washington D.C.-u, u Sjedinjenim Američkim Državama, 2004. godine. Nadam se da će ova knjiga u skorijoj budućnosti napokon biti objavljena, tj. da će se njen rukopis napokon izroditi u knjigu“.

 

Da li će, i kada, ovaj materijal ugledati svjetlo dana u štampanoj formi, neizvjesno je i teško za prognozirati jer današnja vremena nisu za takve stvari. Nadati se da će doći i nekakva drugačija vremena, kad će sve to dobiti mnogo veći značaj i vrijednost. Iz tih razloga, svi prilozi objavljeni na forumima, svi prilozi objavljeni na blogovima, bit će dio pisane istorije.

 

Ovaj tekst koji smo napisali, svojevrsna je zahvala našem dragom MosHeru, na svemu onome što je do sada učinio za Mostar i Mostarce.

 

Za one koji se još dvoume oko imena MosHer, rješenje zagonetke je: to je skraćenica od Mostar – Hercegovina, a za one koji nisu upućeni, iza ovog nadimka krije se naš Mostarac Ensvid Hadžajlić, sa privremenom adresom u St. Louisu u SAD.

 

Hvala još jednom MosHer, uz želju da tvojih priloga bude što više, da tvoj “Mostar –vječni grad” konačno ugleda svjetlo dana.

 

Ovdje ću nas u prvom redu potpisati onako kao smo se potpisivali po forumima:

cobra, tvrancic, denani, gizenga i kmosst, ili:

 

Ismail Braco Čampara, Tibor Vrančić, Denijal Behram, Zdenko Bošković i Smail Špago.