Dienstag, 17. Dezember 2013

Skoro zaboravljena skupa zabava sa ulice


Šibicari

 

Da li se još igdje valjaju kuglice?



 

Koliko god mislili da je ova zabavno-prevarantska igra zaboravljena, ima je itekako. Ponekad se u novinama pojavi članak, kako su se pojavili, negdje, u nekom mjestu, oko stanice, na mjestima gdje ima dosta prolaznika, a trenutno malo policije, kako su “ presvukli” nekog novog lakovjernog, i slično. Prije desetak godine amerikanci im čak posvetiše jedan film, sa svjetski poznatim glumcima u glavnim ulogama. Ima ih itekako, sve dok svjetom hodaju naivni, lakovjerni, sa puno para u džepu, a malo pameti u glavi. Dok je jednih biće i drugih. Jedan tekst na jednom zagrebačkom blogu opisao je njihovu, blic operaciju. Upravo onako, kakve ih i ja pamtim iz Sarajeva, prije nekih četrdesetak godina, na relaciji od stanice do Marijin dvora. Ništa se u zanatu nije promjenilo. Samo akteri, sa obje strane.
 
 

 

Purgerska nostalgija

Napisao: Zdenko

Kaj je to… tko su šibicari? Jeste li ih ikad vidjeli; sreli? Radi se o vrlo staroj prevari, ali je prosto nevjerojatno da ljudi još uvijek nasjedaju na to.

Prevara funkcionira po sljedećoj šemi. Obično prevaranti rade zajedno i to u grupama od 3 do 5 osoba, a vrlo često u toj grupi ima i poneka žena radi uvjerljivosti.

Najčešće, mjesta rada su im tamo gde se okuplja dosta ljudi, autobuske i željezničke stanice, sajmovi, parkovi… Na tim mjestima organiziraju kockarsku igru u kojoj je cilj pogoditi  ispod koje kutije šibica se nalazi neka kuglica, papirić ili neki drugi manji predmet.

Ovo se može izvoditi i sa nečim drugim, recimo plastične čaše i slično, ali su ipak najviše u upotrebi kutije šibica, pa otuda i naziv šibicari. Dok ovo rade, grupa diže galamu, da bi privukla ostale ljude, koji u početku gledaju o čemu se radi. Onaj koji premješta kuglice, to radi tako, da lice sa strane može lako pogoditi, ispod koje kutije šibica se nalazi kuglica. U tome i je štos, da neko iz mase pomisli da će lako pogoditi gde je kuglica i da će tako LAKO zaraditi novac i ulazi u igru.

Žrtva će možda u početku i zaraditi neki novac, čisto da ga navuku da igra u veće uloge. Ishod je jasan i onaj ’ko se upecao na ovaj stari štos sigurno ostaje bez novaca, jer nema nikakve šanse da pogodi i to zato jer kuglica nije niti ispod jedne kutije šibica. Upamtite da ovo rade dobro uvježbani maheri, a ako i otkrijete prevaru možete dobiti dobre batine, jer je ipak u pitanju organizirana grupa. Zato kada negde vidite šibicare, sjetite se ovog teksta i samo prođite pored njih. Budite sigurni da ne postoji način da ih nadmudrite i zaradite novac.

Skrivajući kuglicu ispod kutije šibica, šibicari najčešće uspiju nasamariti gastarbajtere koji se mahom iz njemačkih gradova hrvatskim autobusima s punim novčanicima vraćaju kućama. Vozači autobusa na samo dvadesetak minuta od konačnog odredišta; zagrebačkog Autobusnog kolodvora, nakon višesatne vožnje zaustavljaju autobuse. Evo jednog primjera kako posluju šibicari.

Nešto iza tri sata ujutro, što je najčešći termin za dolazak autobusa, kriminalce smo zatekli na benzinskoj stanici u Zaprešiću. Sedmorica sredovječnih muškaraca sjedila su za stolom na terasi, a nitko se izgledom i načinom odijevanja nije isticao, jer je to pravilo zanata; mušterija ne smije znati tko je sve u igri. Dvojica budno motre okolinu, gledajući da ne naiđe netko nepoželjan.

Ubrzo ”uzbuna”, dolazi autobus Croatiabusa, a žrtve su doputovale iz Münchena. Skupina se razdvaja, a proćelavi muškarac, stručnjak za neprimjetno varanje, iz jakne izvlači omalenu prostirku, tri kutije šibica i kuglicu. Čeka se samo da se vozači autobusa izgube, kako ne bi izgledalo da i oni sudjeluju u predstavi. Dva robusna šofera bez zadržavanja odlaze u tridesetak metara udaljeni WC, a za njima i jedan od šibicara, dok dio putnika negoduje jer se ”stalo ni pola sata od Zagreba”.

Naš sugovornik kaže kako će se u WC-u dogoditi isplata, jer vozači uzimaju svoj dio kolača, bez obzira hoće li u autobusu biti ”mušterija”. No, pokazat će se da onih koji još uvijek ne znaju kako funkcionira šibicarenje, nikad ne manjka.

Proćelavi tat čučeći miješa kutije šibice i dižući ih otvoreno pokazuje ispod koje od njih se nalazi kuglica. Bez imalo koncentracije svatko vidi gdje je kuglica. No, u prvih dvije minute zainteresiranih igrača nema, iako cijeli show promatra desetak putnika iz autobusa među koje se umiješao i ostatak varalica. Stvar pokušava promijeniti jedan od lupeža, hineći da igra. Ulaže 200 eura. Pogađa i dobiva dvostruko. To je, čini se, ohrabrilo prvu žrtvu. Mladić od kojih dvadesetak godina, s teškim njemačkim naglaskom pri izgovoru hrvatskog. Daje 200 eura i gubi.

Maknuo je, maknuo je! Zajebao me! Jeste vidjeli ljudi, odmah je zagalamio mladić, ali pomoći više nema, te ljutito odlazi u autobus nastavljajući tužno gledati kroz prozor autobusa.

Situacija se ponavlja još nekoliko puta s različitim ulozima, pa jedan od putnika počinje nervozno objašnjavati o kakvoj je prevari riječ, ali malo tko ga sluša. Nasjeda još jedan naivac, pa još jedan, kojeg su prvi put pustili da pogodi, pa mu u drugom navratu uzeli trostruko više. Neki gastarbajteri dižu glas i vidjevši da je šali došao kraj, zadovoljno trljajući ruke ”šibicari” se povlače u kut i kao hijene počinju diobu plijena, koji je prema procjeni novinara premašio iznos od 2.000 eura. Kao na znak dolaze vozači, pale grdosiju i bez riječi odlaze. Sedmorka opet sjeda za isti stol. Jedan će ponovno stražariti, sve dok ne stigne novi bus i predstava ne krene ispočetka.

 

Keine Kommentare:

Kommentar veröffentlichen