nedjelja, 27. studenoga 2016.

Uz prvu jutarnju


Razmišljanje o našem fenomenu

Mostar nije samo puka površina (zgrade,ulice, dućani), Mostar čine i ljudi i mostarski duh, mentalitet, i miris ulica, sjevera i jugovine, odsjaj Neretve. Pa i ono sunce što upeče iznad Huma, Mostar je način razmišljanja, govora, hoda i smijanja. Mostar je i način zezanja. Svi Mostarci koji su u bilo kom trenu i zbog bilo kog razloga odsutni, pri samoj pomisli na svoj grad, pomisle na sve gore nabrojano. Kad se sretnu, odmah pa'ne zafrkancija i napravi se mostarski štimung. Oko sebe naprave takvo ozračje da bar malo skrate kilometre koji ih razdvajaju. I u ovim trenucima dok ovo pišem, mi smo povezani kao da se dozivamo preko Neretve. Prepoznajemo se na kilometar, svak svakog zna, pozdravljamo se i pričamo s osobama koje iz Mostara poznajemo samo po čuvenju.
Ali, sada u Mostaru pušu neki drugačiji vjetrovi , kao svuda u svijetu. Ono što je bilo, a bilo je lijepo, mi to znamo, ne možemo konzervirati i živjeti onim životom. Možemo samo pričati, svojoj djeci ponavljati, pa da oni prenose naša sjećanja dalje u svoju budućnost, da se ne bi izgubio onaj duh koji je karakterističan samo za nas.

Svim Mostarcima, ma gdje bili , siiiiroki zagrljaj, da vam srce naraste k'o Hum.
(Emica)  

Nema komentara:

Objavi komentar