Odlazite na vrijeme. Svojoj kući, čak
i ako vas nitko ne čeka, poslije zabave, od gostiju, iz propalih
veza i od loših navika. Odlazite od depresije i mračnih misli, od
bolnih uspomena, od negativnih ljudi, ili od osobe pored vas.
Odlazite na vrijeme. Ne ostavljajte na
tijelu vašeg života duboke ožiljke, ne inficirajte svoju dušu
proždrljivim virusom krivnje – osjećajem, koji s nevjerojatnim
entuzijazmom odbacuje vas od vašeg života i vas samih. Odlazite na
vrijeme, ne grebite crtež na krhkom platnu vaš sudbine. I nemojte
prelaziti po tuđoj koži.
Cijenite svoj žvot više, nego što ga cijene drugi. Odlazite na vrijeme, ako netko svoj život stavi iznad vašeg, shvatite da ste vi, prije svega, odgovorni za svoj život, i tek onda za nečiji. Nitko nije došao na ovaj svijet kao žrtva. Život od čovjeka ne traži da žrtvuje velike darove- sam život i sposobnost da voli.
Nije teško izgubiti sebe, nije teško pretvoriti se u nešto drugo, živjeti nečiji život, živjeti u nekom drugom svijetu, drugačijoj realnosti. Nije čak teško to zahtijevati i željeti.
Pronaći sebe – jeste teško. Jer samo mi možemo dozirati mjeru korištenja sebe. Jer, žrtvujući se uzalud, vi automatski ne dodajete sebi snagu, nego je, naprotiv oduzimate.
Naučite se da na vrijeme odlazite iz raznih životnih okolnosti i situacija. Uvijek ćete znati prepoznati taj trenutak: vjerujte sebi, svojoj intuiciji, ne lažite sebe i ne lažite druge.
Nema loših ljudi bez obzira na potrebu rasprave o tome. Postoje ljudi koje se razlikuju od nas. I nema druge odgovornosti, osim osobne.
Sve što se događa u našem životu, sve što se događa oko nas i na nekim udaljenim otocima Ekvadora, događa se s našom dozvolom. Mi smo dozvolili našem životu biti onakvim kakav jest. Mi smo dozvolili sivilu dominirati u našem životu, mi smo dozvolili strahu da se useli u naš život, mi smo sebi dozvolili da postanemo autsajderi u vlastitom životu.
Osvrnite se, jer možda je došlo vrijeme odlaska od svega. Nevjerojatno je teško ostaviti sve, sve proživljeno, i otići, bez obzira tko što kaže i piše. Teško je otići, ali otići u pravom trenutku je, jednostavno, neophodno.
Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali i dalje nastojte sanjati, nastojte probavati. Ne bojte se griješiti – jer to znači da ste pokušali. Ne bojte se reakcije drugih ljudi, jer vi, svejedno, ne možete stopostotno predvidjeti, dok ne napravite zamišljeno, a ako i možete – onda je i strah besmislen. Ali imat ćete šansu na vrijeme otići. Tako je, otići i krenuti dalje.
Mi znamo kad nam nedostaje nešto što želimo imati, kad nam nešto nisu pružili, a očekivali smo. Ali nikad ne razmišljamo o tome, od čega su nas sačuvali ne pružajući nam željeno odmah.
Istina je jednostavna: Sve dolazi u svoje vrijeme, čak i čuda. Zato odlazite na vrijeme, ne zadržavajte nikoga. Jer, ako se zadržavate, scenarij života se prepisuje, i to, za druge ljude.
Cijenite svoj žvot više, nego što ga cijene drugi. Odlazite na vrijeme, ako netko svoj život stavi iznad vašeg, shvatite da ste vi, prije svega, odgovorni za svoj život, i tek onda za nečiji. Nitko nije došao na ovaj svijet kao žrtva. Život od čovjeka ne traži da žrtvuje velike darove- sam život i sposobnost da voli.
Nije teško izgubiti sebe, nije teško pretvoriti se u nešto drugo, živjeti nečiji život, živjeti u nekom drugom svijetu, drugačijoj realnosti. Nije čak teško to zahtijevati i željeti.
Pronaći sebe – jeste teško. Jer samo mi možemo dozirati mjeru korištenja sebe. Jer, žrtvujući se uzalud, vi automatski ne dodajete sebi snagu, nego je, naprotiv oduzimate.
Naučite se da na vrijeme odlazite iz raznih životnih okolnosti i situacija. Uvijek ćete znati prepoznati taj trenutak: vjerujte sebi, svojoj intuiciji, ne lažite sebe i ne lažite druge.
Nema loših ljudi bez obzira na potrebu rasprave o tome. Postoje ljudi koje se razlikuju od nas. I nema druge odgovornosti, osim osobne.
Sve što se događa u našem životu, sve što se događa oko nas i na nekim udaljenim otocima Ekvadora, događa se s našom dozvolom. Mi smo dozvolili našem životu biti onakvim kakav jest. Mi smo dozvolili sivilu dominirati u našem životu, mi smo dozvolili strahu da se useli u naš život, mi smo sebi dozvolili da postanemo autsajderi u vlastitom životu.
Osvrnite se, jer možda je došlo vrijeme odlaska od svega. Nevjerojatno je teško ostaviti sve, sve proživljeno, i otići, bez obzira tko što kaže i piše. Teško je otići, ali otići u pravom trenutku je, jednostavno, neophodno.
Odlazite na vrijeme od opsesivnih iluzija i nametnutih strahova, ali i dalje nastojte sanjati, nastojte probavati. Ne bojte se griješiti – jer to znači da ste pokušali. Ne bojte se reakcije drugih ljudi, jer vi, svejedno, ne možete stopostotno predvidjeti, dok ne napravite zamišljeno, a ako i možete – onda je i strah besmislen. Ali imat ćete šansu na vrijeme otići. Tako je, otići i krenuti dalje.
Mi znamo kad nam nedostaje nešto što želimo imati, kad nam nešto nisu pružili, a očekivali smo. Ali nikad ne razmišljamo o tome, od čega su nas sačuvali ne pružajući nam željeno odmah.
Istina je jednostavna: Sve dolazi u svoje vrijeme, čak i čuda. Zato odlazite na vrijeme, ne zadržavajte nikoga. Jer, ako se zadržavate, scenarij života se prepisuje, i to, za druge ljude.
(uspesnazena.com)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen