Žirafe: Društvo na visokoj nozi

Žirafe predstavljaju naučnicima jednu pravu zagonetku: Šta ih to još održava u životu, ako upravo ne jedu, ne žvaću, ili ako ne provode samo njima poznate rituale.

Životinje, koje zbog svoje visine, ne mogu sakriti kad se ljubakaju, kad pokazuju ljubavi, ili kad se udvaraju i u to ime umotavaju svoje duge vratove oko vrata ženke. Pri tome im se ne može prigovoriti za lijenost, jer svakog dana, uz pomoć svoga dugog jezika ,obrste blizu 30 kilograma lišća sa najvećih okolnih grana.

Stil njihovog života nije nimalo spektakularan kao kod nekih drugih životinja. Čitav dan stoje, žvaću, posmatraju. Nisu previše probirljive ni kod izbora njihovog životnog prostora. U negostoljubivoj okolini, kakva je u svakoj afričkoj savani, one se mogu vrlo dobro organizirati. Čak ni bodljikavo trnje ne može pokvariti apetiti ovim kolosima. Dlakave usne pomažu im da zaštite jezik i usta od povreda.

Ženka nosi mlado punih 15 mjeseci, a onda ga istovari u život, ne baš nježno, sa jednim padom sa skoro dva metra visine. A mladi, tek prispjeli na svijet odmah dobijaju svoju sigurnost. I, naravno, duboki naklon svoje majke.

Žirafe su po svojoj prirodi uvijek gladne. To nije slučaj sa žeđi. Potrebe za vodom pokrivaju jedući svježu hranu, prije svega listove akacije.

I na kraju prikaza ovog ne baš reprezentitativnog načina života na visokoj nozi, nekoliko enciklopedijskih podataka:
Žirafe dostižu visinu od 5,30 metara, mužjaci i 4,30 metara, ženke.

Težina im je oko 1200 kilograma, mužjaci i oko 830 kilograma, ženke.

Dostižu 25 godina života.

Hrane se listovima, plodovima i travom.

Životni prostor im je savana.

Spadaju u jednu ugroženu životinjsku vrstu, zbog načina života.

Otprilike polovina mladih ne prežive dalje od prvih šest mjeseci života.

Smail Špago
(Novasloboda.ba)