Odlazak velikana koji je stvorio generaciju mostarskih novinara

 

(tekst koji slijedi objavljen je 20. novembra 2022. na portalu NovaSloboda.ba, autor je Zlatko Hodžić)

Iz Amerike, preko velike bare, dođe tužna vijest da nas je zauvijek napustio Mugdim Mugda Karabeg, legenda mostarskog i bosanskohercegovačkog novinarstva, naša mostarska raja. Čovjek koji je uvijek bio spreman da mlađim kolegama pruži savjet kako vladati rečenicom za novine, kako uobličiti tekst za nesuđenog čitaoca “Oslobodđenja” i šta bi bilo najbolje za naslov teksta.

Koncem ‘60.-tih  godina, pored izlaza iz ondašnjeg kina “Zvijezda” bijaše jedna  kućica sa dvije male prostorije i natpisom “Oslobođenje”. Godine 1969. uredništvo je odlučilo da otvori “Hercegovačku stranicu” i primi grupu dopisnika. Na “testu “ sposobnosti za ovaj posao u Starom radničkom domu, urednik Sabo Selimić i Mugda Karabeg, ovećoj grupi interesenata dali su zadatak da, po datim elementima, sroče novinsku vijest.

Primljeno nas je petnaestak, i svi smo radili u prvoj prostoriji od oko devet kvadrata, u kojoj su se nalazila tri stola sa isto toliko pisaćih mašina. Veliki format “Oslobođenja” značio je i veliku Hercegovačku stranicu koju je, u takvim uslovima, trebalo popuniti informacijama. U drugoj još manjoj prostoriji, sa dva stola, radili su naš Mugda Karabeg, Salko Dizdarić, Alija Kebo i Minja Bojanić.

Niko tako  ljudski toplo kao Mugda nije znao da ti ukaže na greške u koncipiranju teksta, da ti probudi smisao za traženje vijesti ili da koriguje tekst zajedno sa golobradim novinarčićima, spojivši ljudsku i profesionalnu dimenziju u nastup koji je sve ohrabrivao. Stvarajući kod nas neku nestvarnu ljubomoru na njegovu elokvenciju.

Kada bi nešto objašnjavao, najčešće bi gledao preko naočala i vrtio cigaretu među prstima, nastojeći da je ne zapali i ostavi pušenje. Šahovska tabla je bila neizostavni dekor tog skučenog prostora.

Zahvaljujući Mugdi, čitava generacija mostarskih novinara zavoljela je taj poziv i nastavila ga,u raznim dnevnim novinama, raditi po njegovim mudrim savjetima sve do odlaska u penziju.

Bilo je teško prihvatiti da jedan takav kapacitet kao izbjeglica igra žandara i remija u tamo nekom američkom parku … to nije zaslužio, kao ni mnogi drugi muhadžiri, koje je ratni vihor, poput polena, razasuo po svim bijelosvjetskim meridijanima.

Otišao je naš Mugda, doajen bosanskohercegovačkog novinarstva, mostarska raja koji je uvijek ličio na otvorenu knjigu, iz koje će za svakoga izaći prava ljudska riječ.

Zlatko Hodžić

(NovaSloboda.ba)