(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 3. septembra 2022. godine, autor teksta je Ahmet Kurt)
Na današnju kartu Mostara prenio sam položaj đeriza (plava boja) sa prve katastarske karte iz 1881. godine. Dok je dio grada na lijevoj obali Neretve, do izgradnje vodovoda, imao poteškoće oko snabdijevanja vodom, dotle se na desnoj obali već od kraja XVI stoljeća počela stvarati cijela mreža kanala (đeriza) ne samo za natapanje već i za potrebe domaćinstava.
Od Radobolje, u blizini današnjeg Biskupovog dvora, uglavnom po površini, a mjestimično i ispod zemlje, provlačio se cio sistem kanala, punih čiste hladne vode, koja je osim za piće služila za zalijevanje i navodnjavanje voćnjaka i povrtnjaka. Kao što vidimo najdulji krak (1.750 m) tog sistema išao je (današnjim Centrom II) do visine “Vodovoda”. Na slici je također detalj te karte područja oko Đačkog doma. Cijepanje parcela nasljeđivanjem uvijek se radilo okomito na đeriz, kako bi svi imali jednak pristup vodi. Iz usitnjenosti parcela sa karte vidimo da su parcele u upotrebi više stoljeća. Krupne parcele su vakufske, na primjer parcela 1325, na kojoj je izgrađen Đački dom je oduzeto vlasništvo Memi Cernice vakufa. Objekat sam radi vaše orijentacije nanio na staru kartu.
Dva kraka ovih kanala prolazili su kroz dvorišta Lakišićeve i Memi Cernice džamije iz kojih su vjernici zahvatali vodu za abdest.
Ima dosta opisa tog dijela Mostara. Tako Petar Momirović u mostarskom Osvitu (br. 9. od 24. 08. 1898. godine) piše u tekstu pod naslovom Mostar prije i sada: “Tko je od putnika u prvoj četvrti ovoga stoljeća (oko 1820) zavirio u Mostar, bez sumnje je to u poznije dane sačuvao kao jedan od najljepših, najslađih uspomena života. Tu je narav sabrala sve svoje krasote, naosob s desne strane Neretve gdje se je imalo čim zanositi ljudsko oko. Čudesni prizori! Bujna zelen kao gusta šuma kiti mal (usjeve) da na cijelu zapadnu čest okolice, koja je nareckana obrađenim odžacima. Stabla, južno voće mnogobrojno, svakovrsno umjetne bašče, gusti nasadi ruža ... ta Derviš-paša imao je zašta onako oduševljeno i zanosno opjevati čari Mostara. I još pogledati gdje se tom divotnom ravnicom žive vode križaju u srebrnim mlazovima, kada se sunčani zraci uzliju tom ljepotom, udarajuć joj još čarobniji vid tada ti je duša puna zanosa, puna slasti i zadovoljstva. A tu ubavu dolinu zatvaraju prirodom gizdavo urešeni brežuljci, ponosni, reklo bi se, što, zakriljuju takvu ljepotu.”
(Ahmet Kurt)
Đeriz pun vode, Kalemova 1950.ih, cidom
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen