Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Zahvatanje vode

(tekst koji slijedi objavljen je na facebooku dana 31. augusta 2022. godine, autor je Ahmet Kurt)

Mostar je rastao u obliku položenog slova “T”, uzduž obala Neretve i Radobolje, gdje je mogućnost zahvata vode bio odlučujući faktor u petstogodišnjem razvoju i održavanju naselja. Kad čovjek detaljno pregleda sva mjesta u Mostaru gdje su građene džamije, osmotri obale Neretve i Radobolje, posjetiocu je odmah vidljivo da je glavni razlog odabira mikrolokacije za izgradnju 25 od 37 mostarskih džamija i mesdžida bila mogućnost zahvatanja vode iz Neretve ili Radobolje.

U tu grupu spada i šest džamija(*) podignutih na visokim stijenama iznad rijeke na bezvodnoj lijevoj obali (na slici dvije takve, 1-Sinan pašina i 2-Koski Mehmed pašina). Jedini logičan razlog odabira lokacije je mogućnost zahvatanja vode za piće i vjerske potrebe pomoću takozvanih čekrka. Vjerovatno je na ovaj način vodu dobijao i Sinan-pašin hamam koji se nalazio na stijeni iznad Neretve, na današnjem mjestu bašče Arhiva Hercegovine (HNK/Ž).

U periodu većeg dijela XVI stoljeća, prije izgradnje vodovoda, ovo je bio osnovni način zahvatanja vode. Putopisac Evlija Čelebi je 1664. godine posjetio Mostar i pisao o ovim vodozahvatnim napravama. Izgradnjom vodovoda, ovaj se način snabdijevanja vodom prestao koristiti, mada su neke kuće (Balića, Gluhića, Behlilovića i Kajtaza) sve do 1878. godine uzimale vodu putem čekrka. Jedan čekrk postavljen je prije 1636. godine u kafani koja se nalazila kod taphane u Priječkoj čaršiji.

Na osnovu Čelebijinog opisa(**) nacrtao sam kako bi, tehnički, ta naprava mogla funkcionisati.

(*) Od juga prema sjeveru to su džamije i mesdžidi: Hadži Ahmed-age Kudrića (Kanber-Agin) mesdžid na mjestu Lučkog mosta na lijevoj obali, Ćejvan-ćehajina, Sultan Selima Javuza mesdžid na Starom mostu, Koski Mehmed-pašina, Sinan-pašina i Mehmed-ćehajina.

(**) “I kad neko hoće vode da zahvati iz rijeke, svoju kofu samo natakne na kariku (halku) od lanca i kad lanac spusti i kofa se spusti do (same) rijeke; potom se lancem (kofa) odozgo izvlači. Kad gore izvuče (kofu) punu vode, tad njom puni bardake i testije.”

(Ahmet Kurt)