Kao komentar na jučerašnji tekst u rubrici Šetnja kroz Mostar i njegovu historiju – Zahvatanje vode, autora Ahmeta Kurta, Armin Džabirov je citirao jedan dio iz putopisa “Na slovanském jihu – Dojmy z potulek dalmatsko-hercegovských” (Na slavenskom jugu – Utisci s dalmatinsko-hercegovačkih lutanja) autora Jana Treštika iz 1891. godine, o zhvatanju vode iz Neretve.
“Raskošna slika sada se otvara oku promatrača. Cijelom dužinom Narente, s obje strane, koliko se može vidjeti u gradu, spušta se raznolika mješavina djevojaka, žena, mladića, djece, starijih osoba, čitave grupe se spuštaju dolje. Bučan smijeh ili psovke mnogih ovih skupina, slikovito se spajaju sa šumom valova odozdo.
Iz susjednih kuća se u različitim tonovima čuju lupetavi zvukovi. Gdje god ga vidite, koluturovima spuštaju posude na rijeku. Limena posuda, pričvršćena je jednim uhom na žici, koja je učvršćena u rijeci na posebnom stubu, a druga je čuva u svom toku; posuda se prebacuje duž žice do rijeke, odakle se puni - onda se pažljivo poteže prema gore. Na taj način sve kuće, prema obalama, dobivaju potrebnu vodu za pranje iz Neretve, jer zbog propisa Kur'ana, koji zahtijevaju pranje prije svake molitve, voda u domaćinstvima muhamedanaca je obaveza.
Jan Treštik, 1891...”
prilog: Stari most, 1891. (cidom)
(Armin Džabirov/cidom/20220903)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen