Filmski klasici: „Tačno u podne“

Oni malo stariji ljubitelji kina i western filmova, rado će se sjetiti starog kina Zvijezda u Mostaru, prije renoviranja, a možda su im još u sjećanju bezbrojne uramljene fotografije filmskih glumaca, izvješene na zidovima u foajeu kina. Među brojnim fotografijama u sjećanju svakako stoji fotografija Gary Coopera, kauboja bez premca iz onog vremena. Američke western filmove smo gledali sve odreda, a sa imenima glumaca smo se igrali, recitujući stihove: „Gari Kuper nosi kufer, Kirk Daglas prno naglas“ i slične. Naravno, tu se nalazio i John Wayne, omiljeni i neprevaziđeni junak kubojskih filmova. Tek kasnije su u kina došli talijanski špageti westerni, kao i njemački serijal o Winetouu, čuvenom poglavici indijanskog plemena Apachi.

Film „Tačno u podne“ i danas budi interesovanja kako starije filmske publike, tako i mladih. Stoga nije čudo da se i 67 godina nakon snimanja ovog filma, o njemu govori u medijima, a i kod nas se još može pogledati, barem na televiziji, na kanalima koji prikazuju klasike filmske umjetnosti. Ovdje nekoliko najzanimljivijih detalja o filmu „Tačno u podne“.

"Tačno u podne", „High Noon“, režisera Freda Zinnemanna smatra se jednim od najboljih djela u istoriji filma Besmrtni su ostali Gary Cooper i Grace Kelly, kao Will i Amy Kane, koje su njih dvoje glumili u ovom western klasiku.

"Tačno u podne" (1952.) jedno je od najpoznatijih djela u istoriji filma. Radnja filma se dešava u jednom danu, osim manjih kolapsa, u realnom vremenu između 10 sati i 35 minuta prije podne, a završava tačno u podne. A upravo toliko je trajenje filma: tačno 85 minuta.

Dan, u kome se dešava radnja, dan je vjenčanja šerifa Will Kanea, koji se nakon vjenčanja s Amy (Grace Kelly) želi povući, jer Amy odbija nasilje.

Gary Cooper dobio je svog drugog Oscara za portret ne tako svježeg šerifa. To što je stvarno izgledao tako slomljeno tokom snimanja, posljedica je nekoliko okolnosti. Između ostalog, zbog zdravstvenih i bračnih problema.

Prije nego što je Fred Zinnemann postao holivudski režiser, studirao je kameru u Parizu i radio kao asistent u Berlinu, a školsku klupu je u Beču dijelio, između ostalih i sa Billy Wilderom, kasnije scenaristom, režiserom i filmskim producentom.

Mnogi su gledaoci film smatrali "antizapadnjačkim". Za Johna Waynea film je bio „najneamerikanskija stvar koju je ikad vidio u životu". Kao predsjedavajući Saveza za očuvanje američkih ideala, Wayne se osjećao pozvanim da osudi film kao nepatriotski, a šest godina kasnije sa filmom Rio Bravo, u režiji Howarda Hawksa, snimio svoju "američku" verziju High Noon".

"Tačno u podne" ima i brojne žestoke obožavaoce, a među njima i neke vrlo poznate. Bivši američki predsjednik Bill Clinton priznao je da je ovaj western gledao najmanje sedamnaest puta tokom njegovog predsjedničkog mandata.

Početkom 80-ih snimljen je i emitovan nastavak na američkoj TV. Taj je nastavak sigurno bio skup jer je glumac koji je preuzeo ulogu Willa Kenea u filmu "High Noon II" bio Lee Majors, poznatiji po glavnoj ulozi u seriji „Čovjek od šest miliona dolara“.

Prije nekoliko godina prikazana je jedna spektakularna epizoda iz njemačkog serijala „Tatort“ sa raznovrsnim filmskim i pozorišnim citatima. U epizodi se našla i scena sa stanice iz filma „Tačno u podne“. Naslov epizode je bio „Rođen u bolu“

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)