Duško Bajević: Nogometaš koji je igru uzdignuo na pijadestal poezije (foto/video)

(tekst koji slijedi objavljen je u Dnevnom listu 25. februara 2019. godine, autor je Zlatko Serdarević)

Jedan apsolutno nesvakidašnji događaj baca više svjetla na njegov karakter i odnos prema drugim. Naime, na utakmici između Veleža i Sutjeske, u jednom napadu, Duško je snažno šutirao i lopta se našla u mreži iza golmana. Sudac je pokazao na centar čime je dao znak da je postignut gol. Međutim, desilo se ono što nikad nije zabilježeno na nogometnim terenima. Prema sucu je vidno uzbuđen trčao Bajević, i vrlo staloženo priopćio mu da je lopta ušla u mrežu, ali s vanjske strane gola. Sudac je prihvatio njegovu intervenciju i poništio zgoditak.
Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine, na svečanoj ceremoniji kojoj su prisustvovali predstavnici brojnih ustanova i asocijacija, dodijelilo je u Sarajevu Državnu nagradu za sport Dušku Bajeviću, proslavljenom internacionalcu, jednom od najelitnijih nogometaša s ovih prostora i uglednom sportskom stručnjaku.
Nagrada se tradicionalno dodjeljuje pojedincu koji je svojim rezultatima i doprinosom ostavio dubok trag i na najbolji način pružio izuzetan doprinos u razvoju sporta i afirmaciju BiH u svijetu.

Afirmator sportskog ponašanja i ljubavi među ljudima

U izjavi koju je tom prilikom dao medijima jedna misao plijeni posebnu pažnju potvrđujući njegove životne nazore i odnos prema ljudima.
-Danas sam zaista ponosan. Kad se osvrnem na sve što sam učinio, mogu zaključiti da sam vjerojatno mogao više i bolje, ali obećavam da ću nastaviti da cijenim prave životne vrijednosti, kao što su poštenje i ljubav prema ljudima. Vodite računa o mladim ljudima i njihovim uzorima, da biste sutra bili ponosni na njih, akcentirao je Bajević, ostajući dosljedan svom životnom kredu kojeg se pridržavao cijelog života, jednako na terenu kao i u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima.
Zatim je po tko zna koji put pokazao manire uglađenog  gospodina koji ima razvijen smisao za humanitet i osjećaj za pomaganje ugroženim. Pravično je novčani iznos nagrade usmjerio ka djecibez roditeljskog staranja i svom matičnom Veležu u kome je proživio najljepše trenutke života, i kako reče na prijemu „klubu koji me odgojio i bio vezan za sve moje uspjehe“.



https://www.youtube.com/watch?v=l4ja9SSrPGU



Upitamo li se čime su se u Ministartvu civilnih poslova rukovodili prilikom izbora Bajevića za laureata Državne nagrade odgovor nije teško pronaći.

Doprinos stabilizaciji nogometa u BiH

U prvom desetljeću ovog stoljeća Bajević je izabran za člana Odbora za normalizaciju nogometnog stanja u čelnoj ustanovi N/F Savezu Bosne i Hercegovine zajedno s legendarnim Ivicom Osimom, klupskim kolegom Kajtazom i drugim stručnjacima. F/N savezu BiH je zaprijetila suspenzija zbog katastrofalnog stanja u kome se našla ova ustanova.
U tom kriznom periodu Duško je dao nemjerljiv doprinos stabilizaciji našeg nogometa neprestano putujući na liniji Atena – Sarajevo i svojim velikim iskustvom doprinosio rješavanju nagomilanih problema. Naravno, tome su doprinosili i Faruk Hadžibegić i Sergej Barbarez, ambasadori N/F saveza BiH. Usvajanjem novog Statuta prema pravilima UEFA-e i FIFA-e ukinuta je nametnuta suspenzija, tako da je reprezentacija nastavila kvalifikacije, a bh. klubovi su i dalje dobili pravo nastupa u europskim natjecanjima.
Prije ovog priznanja rodni Mostar mu je dodjelio dva priznanja. Specijalnu plaketu grada Mostara primio je 2008. godine u Sportskom savezu Mostara, dok mu je na manifestaciji  Mostar ne zaboravlja svoje prijatelje, na godišnjicu obnove Starog mosta, Centar za mir i multietničku saradnju Mostar 2017. godine dodijelio priznanje ‘Mimar mira’, kao istinskom graditelju mira i povjerenja među narodima.

Najefikasniji nogometaš ‘Mini-mundijala’ u Brazilu

Tokom 1972. godine, nakon deset nastupa u reprezentaciji, Plavi su s Vujadinom Boškovom, šefom stručnog stožera, otputovali na „Mini- mundijal“ u Brazil. Velež je u Peruu gostovao godinu dana ranije i tamošnji stručnjaci i novinari upoznali su maestralnu trojku  Bajevića, Marića i Vladića kojima su tifozi dali skračenicu BMV, aludirajuči na izvrsnu marku automobila.
Bajević je preko noći postao centralna figura „Mini-mundijala“ i njegovo ime se nalazilo u gotovo svim tamošnjim sportskim listovima. Interpretirao je stil igre kakav su oni njegovali s prefinjenim driblinzima i elegantnim potezima. Nakon što je Venecuela  savladana s 10:0 u novinama „Placar“ je osvanu naslov „Opasnost se zove Bajević“.
Opravdano su se pitali jer je postigao pet golova i time postao reprezentativni rekorder.  Na toj turneji u Brazilu Bajević je još postigao osam golova, dakle ukupno 13, i time učvrstio svoje mjesto među elitom Yu nogometa. Pa i pored tako velikog uspjeha, Princ iz Mostara iskazao je žaljenje jer mu je najljepši zgoditak u susretu s Venecuelom, potpuno neopravdano, poništio sudac. Vujadin Boškov je otkrio novu zvijezdu.

Nogometaš godine 1972.

Uspjesi Veleža u nacionalnom natjecanju i dobre igre u reprezentaciji primarno su uticale da Bajević bude izabran za najboljeg  Yu nogometaša godine. Tokom 1972. godine uspio je zauzeti čelno mjesto na listi strijelaca reprezentacije s 15 postignutih golova od kojih je izdvojio dva pogotka u Las Palmasu, u susretu sa Španjolcima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 1974. godine.
https://www.youtube.com/watch?v=2Erz1-IqAHE
U anketi sarajevskih „Večernjih novina“ proglašen je za najboljeg sportistu BiH. Isto priznanje dobio je od sportske redakcije „Oslobođenja“, dok je u anketi „Informativnog centra Mostar“ i SOFK-e Mostara po drugi put izabran za najboljeg sportistu Hercegovine i Mostara.
Kao prva sportska Yu ličnost 1972. godine  izabran je takođe i od strane „Večernjih novosti“, dobivši trofej ovog lista nakon odluke prvoligaških kapitena. U tim godine su pored Duška tada izabrani „Crna pantera“ Enver Marić i „Poslovođa“ i neumorna radilica maestralni paker Franjo Vladić. Još jedan trofej „Zlatna lopta“ pripao je Bajeviću, a dobio ga je od redakcije lista „Eho“, čime je uspjeo postići apsolutni konsenzus od svih meritornih subjekata koji su tradicionalno birali najbolje sportiste.

Suze u Grčkoj zbog isključenja

Pamtit će se njegove suze kada je napuštao stadion u Grčkoj, nakon što mu je sudac Čenčer u susretu za kvalifikacije između Grčke i Jugoslavije, dodjelio crveni karton.
Rijedak je slučaj u sudačkoj praksi da centarfor bude izbačen i na takvu nepravdu emotivno je reagirao. Do kraja fer i korektan na terenu drastično je kažnjen.
Ipak, jedan apsolutno nesvakidašnji događaj baca više svjetla nanjegov karakter i odnos prema drugim. Naime, na utakmici između Veleža i Sutjeske, u jednom napadu, Duško je snažno šutirao i lopta se našla u mreži iza golmana. Sudac je pokazao na centar čime je dao znak da je postignut gol. Međutim, desilo se ono što nikad nije zabilježeno na nogometnim terenima. Prema sucu je vidno uzbuđen tračao Bajević, i vrlo staloženo priopćio mu da je lopta ušla u mrežu, ali s vanjske strane gola. Sudac je prihvatio njegovu intervenciju i poništio zgoditak.
 Ma kolika da je bila samouvjerenost da će postići drugi gol, ipak je takva reakcija Bajevića mogla dovesti u pitanje povoljan rezultat. Bajević je tokom igre postigao drugi zgoditak i time potpuno anulirao negativne komentare publike.

Među svjetskom nogometnom elitom u Njemačkoj 1974.

Na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj 1974. godine meč s reprezentacijom Zaira pamtit će se po uvjerljivom trijumfu plavih s 9:0. Pobjedom nad Španjolskom u majstorici, ekipa Jugoslavije se, nakon duge pauze izostankom nastupa na VIII. i IX. svjetskom prvenstvu,   plasirala među najelitnije nacije svijeta.



https://www.youtube.com/watch?v=x9y5-9lppew



Žrijeb je htio da se nađu u grupi s Brazilom, Škotskom i Zairom. S Brazilom i Škotskom  su odigrali neodlučno a potom je u trećem nastupu Bajević došao do punog izražaja.
„Plavi“ su u Gelsenkirhenu na Parkstadionu pred oko 250.000 gledatelja nastupili u sastavu: Marić, Buljan, Hadžiabić, Oblak, Katalinski, Bogićević, Petković, Ačimović, Bajević, Šurjak i Džajić. Nažalost, u time nije igrao do savršenstva lucidni Vladić, koji je sjedio na klupi. Dvojac Bajević – Vladić često je sam riješavao utakmice. Bejević je uz asistenciju Džajića već u osmoj minuti načeo mrežu golmana Kazadia „Divnim i jednostavnim zgoditkom na školski način“, kako zapisa izvještać zagrebačkih sportskih novosti.
Ostala dva gola Duško je elegantno postigao čelom klasičnim a njemu svojstvenim zakucavanjem, nakon čega je u pravilu rukama popravljao frizuru. Da je kojim slučajem iskoristio sve prilike Bajević je mogao osigurati titulu najboljeg strijelca ovog svjetskog prvenstva.
Francuski izvještač Jean Paol Udo za pariški L’Equipe piše: „Bajević je kolosalan fudbaler i njegov ulazak u tim Jugoslavije preporodio je ekipu. On sada može da krene u istinski pohod i sruši mnoge veličine. Statističari su zabilježili-na prvenstvima svijeta do 2010.godine 41 nogometaš je uspio postići het trick a među njima je upravo Bajević.

Na oproštaju prepunom emocija, ponovo suze

Oproštajnu utakmicu odigrao je u Mostaru protiv splitskog Hajduka 17. kolovoza 1983. godine. Tifozi su zabilježili čak i satnicu kad se to desilo. Suznih očiju u 19 sati i 14 minuta optrčao je počasni krug To je bio njegov 569. nastup u dresu Rođenih.
-S nogometnog sazviježđa uspravno i dostojanstveno odlazi jedna istinska zvijezda, golgeter i kapiten Duško Bajević, bilježi za beogradski Sport mostarski novinar Dragan Miladinović.
Mali Senad Ćena Glavović koji je ušao umjesto svog uzora postigao je zgoditak i time Princu uručio najljepši poklon.
Jedno veliko novinarsko pero, s dugom oštricom, u svojoj ruci je držao doajen zagrebačkog novinarstva Miroslav Rede. Niko kao taj novinarski pjesnik nije „uhvatio“ Bejevićev stil igre, tu gracioznost i eleganciju pred kojom se mora zapljeskati i pokloniti. Uživajući u igri visokog Mostarca koji se poput lahora kretao po terenu, Rede je u stvari napisao neprevaziđeni fudbalski esej o romantičarskom poimanji nogometne igre kao emanacije duha.
Rede poput slikara kreira Bajevićev portret konfrontirajući tadašnjim zmajevima sa vatrenim jezicima harmoniju pokreta:

Nema više dobrog duha, nema tvoje igre

„Ovo je vrijeme zmajeva. Dobro je Ćiro odvagnuo modernizam nogoloptanja. Sedmoglavi zmajevi puni vatre i gustog dima, uzdignutih kopački, isukanih čepova. Ratnici.“
Potom se Rede usresređuje na Princa iz Mostara, kao antipoda takve igre: „Prinčevima  bijelih ruku, plava oka, odzvonilo je hemingvejsko zvono. Kome? Da, tebi. I tebi neretljanski prinče. Tebi Bajeviću. Nisi skinuo kopačke, nisi ih digao iznad glave, nisi prozvao stručnjake, nisu dreknuo: „Ja odlazim, sad vi igrajte.“ Bajeviću ja sam s tobom izgubio Aladinovu svijetiljku. Nema više  dobrog starog duha, nema tvoje igre, nema tvojih poteza, nema slavoluka, nema pjesme, nema vatrometa. Vidio sam tvoj adio, tvoje pete, tvoj „dupljak“, tvoju igru svezanih očiju s Vladićem, tvoju rafiniranost i pribranost, tvoj korak, ideju, tvoj gol. Vidio sam i onaj petom. Ušao si s njime u antologiju nezaboravnih golova. Oduševio me je, tvoj nogomet „odozgo“. Lak, pun Mozarta, nokturna, tvojih mostarskih mostova. Slike Sefićeve, zelena Neretva, miris borova na Bijelom brijegu, nogomet za stolove atenskih bogova. Ovako je igrao prije pola vijeka, bečki čarobnjak Sindi Sindelar, na lijepom plavom Dunavu, ovako danas igra doc. med. visoki i krakati Sokrates.  Nije to bilo teško prepoznati. Bio je to nogomet u lakiranim cipelama, mek u špici, lak na peti. Tanan. Pjesnici bi rekli balet. Matematičari sklad, kipari apolonizam, a ja: artizam.“
Miroslav Rede je poput vrsnog književnika dao iskrenu i duboko jasnu  sliku Bajevićevog poimanja nogometne igre.

Bajević na listi najefikasnijih

Institut za nogometnu povijest i statistiku (IFFHS) iz Koelna, objavio je zanimljivu tabelu najboljih strijelaca svijeta svih vremena: Na listi je 303 napadača, koji su u karijeri postigli 200 i više prvenstvenih golova. Čelno mjesto zauzima mega zvijezda, najbolji nogometaš svih vremena, maestralni Pele iz Santosa sa 541. golom.
Među tom elitom našao se i Duško Bajević sa 231. zgoditkom postignutim za Velež i atenski AEK.
Ipak ovaj rasni nogometaš je jedini vlasnik zanimljivog rekorda koji se veže za njegove realizatorske kvalitete. Bajević je jedini igrač s prvoligaške scena koji je uspio dva puta zatresti protivničku mrežu po pet puta, a u oba navrata to se desilo s timom Maribora (5:1 i 6.2). U njegovu nisku uspjeha treba upisati osvajanje nacionalnog kupa u Beogradu 1986. godine.
Bajević je u Grčkoj nastavio blistavu karijeru kao nogometaš a potom kao šef stručnog stožera i konačno je preuzeo ravnateljsku fotelju atenskog AEK-a. S ovim klubom je postigao najveće uspjehe.
AEK-u donosi 1988. godine titulu prvaka Grčke, a zatim taj uspjeh ponavlja u sezonama 1992., 1993. i 1994. godine. Prelazi 1997. u Olympiakos i odmah ih ovjenčava  šampionskom titulom, a dvije godine kasnije osvajaju kup i šampionat. Kasnije će s njima dospjeti do četvrfinala Kupa UEFA. Novi izazov je PAOK u čije vitrine donosi pokal nacionalnog kupa. Kratka avantura 2006. godine s Crvenom zvezdom iz Beograda je brzo pala u zaborav i slijedi povratak u Grčku gdje vodi Aris, AEK, Atromitos i kiparsku Omoniju.
Princ s Neretvi se popeo na Olimp i trijumfalno poručio da uporan rad, talenat, ambicije ali imperativno i ljudske vrijednosti u simbiozi mogu biti krunisane trajnim i pamtljivim uspjehom kao zadužbinom svake ličnosti.

Piše: Zlatko Serdarević, desk@dnevni-list.b


link: https://www.dnevni-list.ba/dusko-bajevic-nogometas-koji-je-igru-uzdignuo-na-pijedestal-poezije-foto-video/