Bijelo zlato iz Viktorijinog jezera

Viktorijino jezero je drugo najveće slatkovodno jezero na svijetu. Od njega je veće jedino jezero Superior u Sjevernoj Americi. Zauzima prostor od 69 hiljada kvadratnih kilometra, najvećim dijelom smješteno je u Tanzaniji i Ugandi, a graniči s Kenijom, dok sjevernim rubom presjeca ekvator.
Uz obale Viktorijinog jezera nalaze se sela i zaseoci sa smeđim krovovima pokrivenim slamom. Mještanima koji žive uz obalu, osnovna namirnica je riba, tako da jezero predstavlja izvor svakodnevne hrane i sredstva za život, za preko 200 hiljada ribara. Ujedno jezero snabdijeva više od 30 miliona Afrikanaca u ove tri susjedne zemlje. Ribarima dan počinje prije zore. Muškarci izbacuju iz svojih čamaca vodu koja je ušla kroz dno i isplovljuju na pučinu nad kojom se uzdiže magla. Jednoglasno pjevajući, veslaju prema dubljim vodama i razapinju pohabana jedra. Žene s obale gledaju kako čamci nestaju negdje na horizontu. U sumrak žene ponovo upiru pogled u tu ogromnu vodenu površinu. Vrhovi bijelih jedara na horizontu nagovještavaju povratak muškaraca. One se raduju i jedva čekaju da vide svoje muževe i ribu koju će oni donijeti.U Viktorijinom jezeru živi preko 400 vrsta riba, a neke od njih ne nalazimo nigdje drugo na svijetu. Najraširenija je riba po imenu šareni smuđ.

Viktorijin smuđ i jezero Viktorija su priča o dramatičnim promjenama.

Pod britanskim kolonijalnim suverenitetom, prije 60 godina, naučnici su otkrili nilskog smuđa, koji je bio široko rasprostranjen, što je bila osnova za stvoranje komercijalne riblje industrije. Od tada su ga nazali Victorijin smuđ. Dvije decenije kasnije postao je dominantna vrsta, bez prirodnih predatora, uništio je stotine autohtonih vrsta, uključujući i većinu algi. Koncentracija kisika u vodi se smanjila, zagađenje se povećalo. Bila je to ekološka katastrofa. Dokumentarni film "Darwinova noćna mora" prikazao je 2004. godine posao s Viktorijinim smuđem, kao najmračniju globalizaciju.

Investitori su s druge strane ovu ribu grabljivicu vidjeli kao bijelo zlato. Nebrojeni radnici su se doselili u ribarske zajednice na jezeru, kako bi iskoristili pogodnosti potražnje. Preko 60 hiljada čamaca se svakodnevno nalazilo u ribolovu na jezeru. A to je stvorilo i posljedice. Prema podacima Međunarodnog Crvenog krsta, u olujama na jezeru, svake godine život izgubi između 3 i 5 hiljada ribara, a kako procjenjuju, to je više nego što pogine migranata na Mediteranu, na putu za Evropu.

U kratkom vremenu populacija smuđeva se smanjila za polovinu. Legalni izvoz smanjen je za trećinu. Pri tome 95 posto smuđeva u jezeru bilo je manje od propisane veličine ulova od 50 centimetara. Crno tržište sa mladom ribom je cvijetalo.

I onda se 2017. godine predsjednik Museveni odlučio na drastičan korak. Naredio je vojsci da raščisti haos na jezeru. Otpušteni su korumpirani službenici, a vojnici i danas patroliraju jezerom. "Jedinice za zaštitu ribarstva" u početku su bile brutalne.

Ljudi oko jezera danas zarađuju relativno dobro, u zemlji koju su Ujedinjeni narodi stavili na 162 mjesto, od ukupno 189 zemalja, po indeksu razvoja. Skoro polovina ljudi na obali jezera zarađuje nešto više od jednog eura dnevno. Ribari često imaju četiri puta više u džepovima, uz infrastrukturu, u kojoj mladi momci vrlo brzo troše teško zarađeni novac.

Grad Kasensero ima 15 hiljada stanovnika. Mjesto je došlo na naslovne strane štampe širom svijeta. kada je AIDS prvi put prepoznat kao epidemija ranih osamdesetih godina. Stopa infekcije HIV-om oko jezera Viktorija, sa preko 40 posto, dvostruko je veća nego inače. Tri četvrtine prostitutki su pozitivne. Zbog toga je začuđujući nonšalantni pristup ovom problemu. Otkako je počelo izdavanje besplatnih lijekova, virus više ne znači smrtnu kaznu. A kako kažu ribari, njih za to ionako nije briga, jer svakog dana, u bilo kojem trenutku mogu i tako umrijeti na jezeru.

Postoji nekoliko desetina međunarodnih studija o jezeru Viktorija, planova upravljanja, projekata održivog ribarstva i akvakulture. U svojoj analizi, Njemačko društvo za međunarodnu suradnju (GIZ) upozorilo je na skorašnji kolaps ribolova Viktorijinog smuđa.

Drama je povećana već sada, otkako kineski investitori odavde izvoze suhi riblji mjehur smuđa.. Kako kažu, u Kini se to smatra delikatesom i medicinskim čudom, a cijena po kilogramu ide i do hiljadu dolara. Pojavljuje se i siva ekonomija, a svi ti sporazumi prolaze pored afričkih ribara, prevoznika i agenata. Razgovor o novom poslu je tabu tema na obalama jezera.

Na slikama u prilogu:

Sudbina miliona Afrikanaca zavisi od jedne ribe iz Viktorijinog jezera, koja završava na tanjirima širom Njemačke i zapadne Evrope, a u najnovije vrijeme i u Kini.

Srebrene čaplje pretražuju ostatke ulova na čamcima uz obalu jezera, u Bukobi, Tanzanija.

Ribari svojim barkama isplovljavaju noću, a ako je vjetrovito, pri tome riskiraju vlastiti život.

Ispred ostrva Ssese u Ugandi, jedan ribar priprema petrolejsku lampu za noćni lov.

Za investitore je Viktorijin smuđ samo posao. Za ljude sa jezera znači život.

Posebno veliki broj smuđeva nalazi se oko kamenog ostrva Migingo. Tu žive isključivo samo ribari. I prostitutke.

Sa pomoćnicima iz svog adventističkog sabora, pastor Moses Bugere krsti dijete u mutnoj vodi, u blizini mjesta Entebbe.

Vodene biljke su napast. U zalivu Asembo, u Keniji, čupaju ih iz vode i prerađuju u đubrivo.

Bijeli fileti idu u Evropu, koščice ostaju u Africi. Ribar svojom mačetom otkida glave smuđeva, koje njegov šef iz mjesta Jinja u Ugandi izvozi u Kongo.

Jedan čovjek pred patrolom sakriva čamac u mutnu vodu. Jedno legalno sredstvo za ribolov on ne može priuštiti.

Nakon noći provedene na jezeru brodovi su ponovo u luci, a ljudi u mjesto Kasensero sređuju svoje ribarske mreže.

Ko ovdje zarađuje novac, još brže ga i potroši. Prostitutka po imenu Ritah, premješta se iz jednog ribarskog naselja u drugo. Sa tri mušterije dnevno zaradi oko 5 eura.

Za transport u Kampalu smuđevi se u Kasenseru prvo zalede.

(stern)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)