Pečeni kukuruzi...

Postoji više varijanti kako okusiti ovu poslasticu, u predstojećim jesenjim danima. Najjednostavnija je, negdje na ulici kupiti već pečen kukuruz. Nekada su to bila mjesta uz kioske koje su držali ćitiraši.

Slijedeća varijanta je otići na pijacu, kupiti mladi kukuruz i ispeći ih kod kuće, po sistemu self-made. Da bi se to uradilo, najjednostavnija varijanta je uključiti pekaru i zagrijati je, a onda u tepsiju staviti nekoliko posoljenih mladih kukuruza, povremeno okrenuti, i za nekoliko minuta su gotovi. Druga varijanta je uključiti kolo na šporetu, i lagano ih okretati na kolu, a kad budu gotovi, posoliti. Treća varijanta, naravno, ko za to ima uslove, potpaliti roštilj i lagano ih okretati. Za tri četiri komada se ne isplati, ali ako je u pitanju pravi roštilj, sa svim što se pod tim podrazumjeva, onda se na kraju, kad bude gotov glavni roštilj, dok još ima žara, može staviti nekoliko kukuruza i okrenuti ih. Naravno, ako nakon roštilja još nekome bude do pečenih kukuruza.

A najljepša varijanta, ako za to ima uslova, a za to je potrebno imati nekoga na selu, ko u bašči, ili na njivi ima već posađene kukuruze, i dok su još mladi, ubrati ih. Oguliti zelenu lepušinu, očistiti ih od kukuruznih vlasi, a negdje u kraj bašte potpaliti vatru na zemlji. U ovu svrhu najčešće već postoje mjesta gdje se to radi redovno, ili kao ostatak od prethodnih sezona. Mladi kukuruzi se u tu svrhu nabodu na malo jaču zašiljenu drvenu šipku, dovoljno dugu da se prilikom pečenja ne opečete. Kad se od vatre stvori žar, na žar se stave ovako pripremljeni kukuruzi i lagano okreću, ne dozvoljavajući da zagore, jer tada postaju tvrdi i nisu više za jelo. A kad kukuruz prema vlastitoj procjeni bude pečen, skida se sa žara, ukoliko se pri ruci ima soli, posoli se, a ako nema, onda može i bez soli.

Sve su ovo sjećanja na djetinjstvo i neka druga vremena.

Postoji i varijanta kuhanja kukuruza, koju većina domaćica radije preferira u kući, ako ništa drugo, jer je to čistija varijanta.

Za pečenje na žaru, na zemlji, postoji još jedan dodatak. Ukloko se u blizini nalazi krompirište, onda se u žar koji je preostao nakon pečenja kukuruza stavi nekoliko neoguljenih krompira. I taman dok se pojedu kukuruzi, krompiri su već pečeni. Vade se iz vrelog pepela, prstima im se guli kožica, i pušući i u krompir i u ruke, jedu se. Naravno, dosta takvih krompira često ne bude pečeno do kraja, ali koga to još interesuje, ako se oko vatre nalazi lijepa družina.

Razdoblje u kome ima mladog kukuruza traje veoma kratko, i ako se ne iskoristi na vrijeme, proš'o voz, što se u današnjem vrtlogu života, koji svakog dana, u svakom pogledu, postaje sve brži, to se može vrlo lako desiti. Stoga, i ovaj tekst, ako već nije zakasnio, a propos mladog kukuruza, poziv je da se malo podigne ručna, ako za to ima prilike, da se pozovu prijatelji, familija, da se sjedne oko vatre i sebi dopusti barem malo uživanja u malim, divnim stvarima. U zajedništvu, u prirodi, kao nekad davno, kad smo bili djeca.

Bilo kako bilo, moja lična sjećanja na bilo koju od gore opisanih varijanti sa pečenim kukuruzom datira iz vremena koja su već premašila pola stoljeća.

I naravno, uz sve ovo jedno korisno upozorenje: pazite gdje palite vatru, a žar od vatre nikad ne ostavljajte neugašen u prirodi. Dosta nam je i onako bilo požara čitavo ljeto.

Ugodnu zabavu.

(spagos)

...A ni kuhanim nema mane

Kažu mi, u Mostaru je najčešća varijanta kupovina kuhanog kukuruza kod uličnih prodavača. Fino kuhani komadi, dovoljno posoljeni, zabava uz šetnju. A nakon kukuruza, kao dopuna, fin kolač od višanja. Tako mi barem potvrdiše Emica i Ajša, uz slike napravljene u Mostaru u četvrtak popodne.

Zahvaljujem na slikama i informacijama.

(spagos)