Ognjište

Ognjište

Pogled kroz tišinu nadu briše
Toplinu doma su isprale kiše
Jedna za drugom nižu se jeseni
Dok nas ne prekrije brijeg ledeni

Ne okreći se unazad kad odlaziš
Ne puštaj suzu kad tragove tražiš
Odavno si zaboravio da te čekam
Da tvoje potomke radosno gledam

Ne pomišljaj da sam na tebe ljuta
Što si se latio dalekog puta
Samo sam tužna što se gubiš
Što dom drugi sada vijerno ljubiš

Znam da ćeš doći jedne zime
Kad mnogi će spomenuti tvoje ime
Ni mene tada ovdje neće biti
Prekrit će nas sjećanja tanane niti

Sve ovo će se nekad zvati davno
Drugima će biti do mora ravno
Uspomena puna bila je knjiga
Ali koga je sada i za to briga.

(Emina Redžić Muftić/ Mostar 20170929)