Na početku rata 1992. godine, kad je bilo jasno da će se taj
rat voditi prekidom svih mogućih životnih tokova, prekidom napajanja strujom i
vodom, prekidom telefonskih komunikacija, prekidom TV signala, prekidom
saobraćajnih komunikacija, rušenjem puteva i mostova, što je dovelo do prekida
snabdijevanja osnovnim životnim namirnicama, razgovarao sam sa jednim starijim
čovjekom, koji je čitav Drugi svjetski rat predeverao radeći na željeznici u
Mostaru.
On mi je često znao reći, kako čitavo vrijeme toga rata nije
došlo do prekida saobraćanja vozom između Mostara i Sarajeva, osim kratko, u
periodu najžešćih ofanziva. Kasnije je to prikazano i u velikom broju ratnih
filmova, u kojima se radnja odvijala u vozovima, u kojima su glavne uloge
odigravali ljudi odjeveni u tamno plave uniforme.
Mostar je 1992. godine, u prvim danima rata, doživio rušenje
dva željeznička mosta, tako da o uspostavljanju nekog želježničkog saobraćaja
nije moglo biti govora, sve dok mostovi nisu obnovljeni, tek nakon rata.
U toku Drugog svjetskog rata mnogo željezničara je dalo svoj
život u borbi za slobodu, neki kao aktivni učesnici u oslobodilačkim
jedinicama, a neki na radnom mjestu, kao željezničari.
Na ovim stranicama dosta puta smo pisali o Čiri, koji je
više od sedamdeset godina prolazio kroz Mostar, spominjali smo ljude koji su
radili i na vozovima i u svim pratećim službama, bez kojih nije bilo moguće da
vozovi uopšte funkcionišu. Od vozovođa, konduktera, kočničara, skretničara,
rampadžija, mehaničara u ložionici, nadzornika pruge, i još mnogo drugih
zanimanja vezanih isključivo za željeznicu.
Nakon Drugog svjetskog rata Mostar se odužio svojim
željezničarima koji su dali svoj život za slobodu, i postavio spomen ploču na
jedan objekat, koji je onoga vremena bio uza samu željezničku prugu, sjevernije
od gornje rampe, u blizini nekadašnje ložionice. Ta zgrada stoji i danas na istom mjestu. Nekad je
bila stambena zgrada, u kojoj su stanovali željezničari, danas oronula,
čekajući ili na rušenje, ili na obnovu, za koju nema sredstava.
Na fasadi ove
zgrade nalazi se polomljena Spomen ploča, koja doživljava sudbinu većine
sličnih obilježja u gradu Mostaru. Skoro da nikoga više ne interesuje. Niti
spomen ploča, niti ono zbog čega jeona nekada bila postavljena, kao ni imena
ljudi kojima je u pomen podignuta.
Ploča je skoro nečitljiva,
a samo uz veliki trud, i uz pomoć moderne foto tehnike bilo je moguće
odgonetnuti dio onoga što na njoj piše:
Palim borcima i civilnim žrtvama fašističkog
terora u narodnooslobodilačkom ratu podiže se ova SPOMEN PLOČA i onda popis u
dva dijela.
U prvom su naktivni borci NOR-a a u drugom civilne
žrtve terora.
Ploča je
otkrivena 1955. gpdine, što se vidi po godini upisanoj u dnu ploče.
Otrgnuto od
zaborava.
(fotosi:
Kristijan Akmadžić, Ismail Braco Čampara)
(spagos)
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen