Fast food nije proizvod novog vremena

Ako bi neko želio pisati istoriju brze hrane, ili fast food, kako je to i kod nas skoro udomaćeno, krenuo bi od datuma 15. maja 1940 godine.

Toga dana, braća Mac i Dick Mc Donald otvorili su njihov prvi burger restoran u San Bernardinu u Kaliforniji. Restoran je bio smješten na sred jednog velikog parkinga, a čitava četa konobarica su poručenu hranu donosile gostima direktno u auto. Lokal je postao vrlo omiljen, tako u narednom periodu braća nisu mogli udovoljiti ogromnoj potražnji, a konobarice su padale s nogu, noseći hranu do parkiranih auta. I onda su došli do nove ideje, otkazali su konobaricama, a gosti su sami morali doći do pulta, i sami poručiti i preuzeti svoju hranu.

A u ponudi je bio hamburger, cheesburger, pomfrit i desert. Sve su to bila jela, koja su se mogla vrlo brzo pripremiti. MC Donalds je kasnije postao poznat u čitavom svijetu.

Međutim, ovdje nije riječ samo o Mc Donaldsu, nego o brzoj hrani uopšte, i ako bi se krenulo dalje u istoriju, priča bi mogla ispričati sasvim drugačije. Prije hiljade godina, trgovci su putovali putevima trgovina po onom dijelu svijeta, koji je tada bio poznat. Na primer, od Atine do Pireja u Grčkoj. Na putevima kojima su se kretali trgovci bilo je gostionica i neke vrste restorana, koji su za goste, kojima se žurilo, pripremali posebnu vrstu hrane: pržena riba, punjena tjestenina, tj. pite, kao i kolači sa medom. Putnici su pravili kratke pauze, kupovali hranu, uzimali je u ruku i nastavljali put dalje.

Obadvije priče u središtu pažnje imaju brzu hranu. Fast food je hrana kakvu mi danas poznajemo, brzo se pripremi, i pojede odmah. Fast food je mnogo stariji. A koliko tačno?

U popularnom crtanom filmu iz kamenog doba, Fred i Barney uživaju jedući bronto burger. Međutim, taj crtani film je stvar mašte scenarijste. Tada, prije 10 hiljada godina, ljudi su još učili da žive na jednom mjestu, da sade žitarice, da odgajaju i drže životinje. Usput, nisu jeli u restoranima niti je tada bilo nečega sličnog.

Zabilježeno je da su stari Egipćani, koji su živjeli prije 6 hiljada godina, imali prave pekare, a iz toga perioda potiču saznanja o načinu pripremanja i pečenja hljeba, koja se danas koriste u čitavom svijetu.

Nešto, kao mali restorani za brzu hranu, bilježi se u vremenima starih Rimljana i stare Grčke, prije 2 hiljade godina. Bilo ih je ne samo uz trgovačke puteve, nego i u centrima tadašnjih gradova. Kao naprimjer u Rimu, 200 godina prije nove ere, veliki broj ljudi je iz okoline dolazio u metropolu. Mnogi su se nastanjivali u jeftinim objektima, koja nisu bili grijani u svakoj prostoriji, nego su u prizemlju imali ognjište na kome se u loncima kuhala kaša i čorba od graha, graška ili sočivice. To je bila hrana koju su i siromašni mogli priuštiti kako ne bi bili gladni. A i u to vrijeme, ko je imao malo više novca, mogao je poručiti štogod kvalitetnije.

Brza posluga, bez pribora za jelo, većina je tada jela samo rukama. Fast food nije zabilježen samo u siromašnim četvrtima Rima. Bilo ga je i kod bogatih, naročito u vrijeme velikih proslava. A tamo gdje dolazi veliki broj ljudi, gdje ima dovoljno mušterija, kuhari su uvijek pripremali nešto za pregristi. Slično je bilo uzduž svih trgovačkih puteva, prije 1.000 godina. Na određenim udaljenostima bila su mjesta gdje se moglo nešto za pojesti, isto kao i na pijacama, gdje se nudila brza hrana. Sličnu ponuda se bilježi se i u Kini, kao i u sjevernoj Africi. U Kairu u 14. vijeku, kako su pisali tadašnji putopisci, zabilježeno je da veliki broj kuhara kuha na ulici i nude svoju hranu, komade kuhanog mesa, i po danu i u sred noći.
A ko zna, možda je već tada nekome palo na pamet da taj komad mesa stavio između dva komada hljeba, a tako je mogla nastati neka vrsta burgera.

A ko je otkrio današnji hamburger? Mnogi eksperti misle da je to bio čovjek po imenu Fletcher Davis. Zabilježeno je da je on po prvi put ponudio prženo mljeveno meso stavljeno u zemičku. Ljudima se to svidjelo, sakupili su novac i omogućili mu da ode na veliku izložbu u St. Louisu, SAD, 1904. godine, gdje je sa svojim burgerom ostavio veliki utisak.

Da li je to stvarno bio prethodnik današnjeg hamburgera, ili je možda bilo i nekako drugačije, niko ne zna. Sigurno je samo jedno: braća Dick i Mac sa njihovim poznatim prezimenom nemaju ništa sa tim.

Smail Špago

novasloboda.ba