Prošlo je više od 100 godina od putovanja Mrs. E.R. Whitwel
kroz Bosnu i Hercegovinu. Ona je na put krenula sa slikarskim kistom i
štafelajom, putovala od mjesta do mjesta i svoje utiske prebacivala na platno.
Daleke 1908. godine putovala je kroz Bosnu i Hercegovinu, a
godinu dana poslije objavila je knjigu „Thruogh Bosnia and Herzegovina, With a
Paint Brush”. U Mostaru je boravila tri dana, u aprilu 1908. godine. Izuzetno lijepim i biranim riječima
opisala je njen boravak u hotelu „Neretva”.
Skice i zabilješke koje je Mrs. E.R.Withwel objavila u ovoj knjizi
su, kako ona kaže, „njene lične reminiscencije sa jednog vrlo zanimljivog i
ugodnog putovanja i odmora u ovoj zemlji, van uobičajenih staza”. Gospođa
Whitwell (1853 -1929), pod pravim imenom Mary Janet Leatham, bila je supruga
Edwarda Robsona Whitwella, koji je bio vlasnik jednog rudnika, a kasnije
izvršni direktor i podpredsjednik Hordern rudnika na sjeveroistoku Engleske..
Njen otac bio je bankar i parlamentarac. Izlagala je svoje slike u Društvu žena
umjetnika 1922 -1923 godine.
Gospođa Whitwell putovala je njihovom porodičnom jahtom i
pisala knjigu o svojim putovanjima. 1907. godine boravila sama deset dana na
Korzici i objavila knjigu sa crtežima sa tog putovanja, a sljedeće godine, 1908. pošla je na
putovanje sa svojim prijateljima i ostala šest sedmica. Na tom putovanju, posjetila je
Dalmaciju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Nakon tog putovanja, izdala izdala je ovu knjigu. U
Dalmaciji je posjetila Dubrovnik, Split i Šibenik, u Crnoj Gori Kotor i Cetinje, a u Bosni i
Hercegovini, Mostar, Blagaj, Sarajevo i Jajce. U Mostar je doputovala vozom iz
Dubrovnika, 4. aprila 1908. godine. O svom putu iz Dubrovnika u Mostar i o boravku u Mostaru, pisala je:
„Iz Dubrovnika
smo krenuli praćeni jakim pljuskom, kiša je počela padati dan ranije i
nastavila je padati čitavo vrijeme puta do Mostara. Kad smo stigli u Mostar,
oko 19,30, bilo je vrlo lijepo. Putovanje traje osam sati. Voz se penje
uz planinu, od kraškog, hrapavog, sivog kamena, Na vrhu puše jak vjetar, pogled sa obje strane
visoravni je više nego lijep. Voz se zaustavlja na mnogo malih stanica, putnici na tim stanicama
izlaze iz voza, kupuju piće u bifeima. Na nekim stanicama, voz je stajao i čitavih deset
minuta, bez nekog velikog razloga, a putnici su izlazili iz voza i hrlili put bifea.
Hercegovina se od 1878. godine nalazi pod titularnom vlasti
Turskog sultana, a pod administrativnom upravom Austro-Ugarske. Omeđena je na
sjeveru i istoku sa Bosnom, na jugu sa Crnom Gorom, na zapadu sa Dalmacijom, a Jadran
dodiruje jedino u Sutorini. Ljudi žive pretežno u selima, postoji samo pet gradova, a glavni
grad je Mostar. U Mostaru, na rijeci
Neretvi, nalazi se lijepi Stari Most, koji povezuje dva dijela grada. U dolini
rijeke Neretve rastu masline, murve, smokve, uzgaja se bostan, grožđe, riža i
kukuruz. Na planinama, koje prelaze visinu 2.000 metara, rastu šume bukve i
borova. Najveće planine nalaze se na granici sa Crnom Gorom. Uzgajaju se ovce i
koze, a od vune se prave dugi debeli bijeli ogrtači, koji se mogu vidjeti
izloženi na vratima mnogih kuća u selima pokraj pruge, usput sve do Mostara. Ovuda
prolazi cesta iz Sarajeva u Bosni, kroz Hercegovinu, pa sve do Jadrana. Ove
krajeve posjetili smo u aprilu, to je rani period godine i ponekad malo
pohladno, a ostalima bih preporučila da ovamo ne dolaze, barem prije juna.
U Mostaru smo odsjeli u prilično udobnom hotelu ‘Neretva’,
uz koji se nalazi i prelijep restoran. Tu možete poručiti šta god želite, a primijetili
smo da se ovdje kuha mnogo bolje nego u Dubrovniku. Čak i dvije žene, kao što smo bile nas
dvije, mogu bez problema putovati ovim putem ako govore talijanski ili njemački, a u hotelima
svi govore engleski.
Ja sam unajmila vodiča i nosača, koji nosi moj materijal za
slikanje i čuva me od gužve. Zove se Karabajić. Sve je to praktično, ali nije i nužno.
Sljedećeg dana pošli smo u grad. Svuda okolo bilo je puno blata. Kiša je padala u intervalima, ali
smo, Irak, uspjeli vidjeti stari grad, sa mnoštvo malih dućana, sa izloženom robom. Nije bilo ništa
posebno što bi nas dovelo u iskušenje da nešto kupimo, iako je bilo vrlo zanimljivo
gledati sve to. Vidjeli smo mnogo džamija sa malim minaretima. Bilo je suviše mokro da bih
nešto slikala, zato sam uključila memoriju. Imala sam namjeru uzeti kočiju i provozati se
poslije ručka, ali je udario takav pljusak, da sam odustala. Čak smo se u jednom momentu
pitali, hoće li ikad prestati padati!
Poštanske marke u Hercegovini su fascinantne, vrijednost im
je od četvrt penija pa naviše, a
prilično su velike i zauzimaju dobar dio omotnice pisma.
U Mostaru smo bili impresionirani ženskom nezgrapnom odjećom
sa širokim ogrtačem, sašivenim od nekog crnog materijala, cijeli gornji dio
tijela i glava bili su pod feredžom, a žene su se gegale kao patke, kad ih gledate otpozadi. Ovdje sam naslikala jedan moj pogled prema Starom Mostu.
Poslije podne sam
napravila izlet kolima u Blagaj. Od Mostara je Blagaj udaljen osam
milja. Bila sam sretna da je prestala kiša i mogla sam nacrtati
izvor Bune, jedne od najljepših rijeka u ovoj zemlji, koja se na čudnovat način probija kroz
planinu i ovdje izvire. Mlinica i džamija (tekija, op.a.) su se uklopile u moju sliku, kao i duboka
plava voda sa svim svojim šarmom. Bilo mi je žao što je vrijeme u Mostaru bilo tako loše.
Slijedećeg dana pojavilo se sunce i prije našeg polaska
vozom za Sarajevo napravile smo kolima još jednu posjetu gradu, ali sada drugim ulicama. Sve
je bilo tako slikovito. Mnoštvo malih dućana sa raznom robom. Žene iz boljeg staleža nosile
su za nas interesantnu feredžu, sa jednim nastavkom na glavi, poput poklopca na motoru, tako
da joj niko ne može vidjeti lice, a one same gledale su, kao negdje iz dubine. Boje ovog
pokrivača bile su ili crne ili tamno plave. Mnoge žene nosile su duge gaće (dimije, op.a.)
ispod ogrtača i podizale ih visoko, da ih ne bi zaprljale blatom nakon kiše”.
Nakon trodnevnog boravka u Mostaru, puna lijepih utisaka,
Mrs.Whitwell je nastavila put vozom u Sarajevo, a kasnije u Jajce.
Naslov originala:
Thruogh Bosnia and Herzegovina
With a Paint Brush
By Mrs. E. R. Whitwell
Januar 1909.
Priredio: Smail Špago
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen