Mostarom, nekad i sad: Komadinov most

Komadinov ili Lučki most u Mostaru izgrađen je 1913. godine.


Dolaskom Austrougarske na ove prostore, i oblici transporta roba i ljudi su se promijenili. Ubrzano otvaranje proizvodnih pogona (Fabrika duhana, Stolarija Butazzoni & Venturini i dr.) i s tim vezano povećanje transporta roba, ukazali su na potrebu gradnje još jednog mosta na Neretvi. Dva jedina mosta – Stari most i most na Musali nisu više zadovoljavali narasle potrebe grada, s tim što treba napomenuti da se od ta dva mosta jedino na onom na Musali mogao obavljati saobraćaj kočijama. Još 1888. godine svi faktori u gradu bili su svjesni potrebe za novim mostom – jedino su se koplja lomila oko lokacije. U zakulisnim igricama javnog mišljenja, medija, gradskih vijećnika i običnih građana spominjali su se kao moguće lokacije Čekrk, Predhumlje, Cernica i Luka. Vrijeme je prolazilo u jalovim raspravama i tek 1909. godine je usvojen projekat izgradnje i određena lokacija – Kanber-agin mesdžid na Luci na lijevoj obali, a na desnoj mahala Predhum. Međutim, opet su počele rasprave Vijeća oko načina finansiranja, koje su se produžile sve do 1910. godine, kada dužnost gradonačelnika preuzima Mujaga Komadina.

On ovaj gordijski čvor rješava po hitnom postupku angažuući starog poznanika ing. Miloša Komadinu, koji predlaže svoj projekat usvojen 1911. godine, a koji uvodi potpuno novu armirano-betonsku konstrukciju, ostavljajući istovremeno nepromijenjenu lokaciju mosta. Gradnja je otpočela 1912. godine, a već sredinom 1913. godine most je svečano otvoren, kojom prilikom je zamjenik gradonačelnika Nikola Smoljan objavio odluku Gradskog vijeća o imenu mosta – Most Mujage Komadine.
Nakon izgradnje, počela se naplaćivati i mostarina i to ne samo za ovaj most, već i za onaj na Musali. Mostarina za pješake je bila niža nego za pješake s konjem ili stokom, a ubirala se tako da se plaćao prelazak s desne na lijevu obalu, dok je prelaz s lijeve na desnu stranu bio besplatan.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata, ime mosta je promijenjeno u most Vojvode Stepe Stepanovića, a za Mostarce je on bio i ostao Komadinovo djelo, koga nazivaju Lučki most.

Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago