Mostarom nekad i sad - Carinski most

Da bi se kroz Mostar uspostavila što bolja saobraćajna komunikcija, 1916. godine je počela gradnja novog mosta, čija je gradnja završena 1918. godine. Most kojeg Mostarci od vajkada zovu Carinski most. 

Samo tri godine nakon puštanja u promet Lučkog mosta, grad na Neretvi se pripremao za izgradnju još jednoga. Europom je te 1916. godine bjesnila klaonica Prvog svjetskog rata i austrougarska vlast je željela uspostaviti u Mostaru što bolju cestovnu i željezničku komunikaciju sa Sjevernim logorom.

Imajući na umu hitnost projekta, ing. Miloš Komadina je ponudio idejni projekt mosta kojega je izradio još prije dvije godine za potrebe premošćivanja Neretve u Vojnu. Civilna i vojna komisija je jednoglasno prihvatila projekt uz zaključak da se most izgradi za kolski i željezni promet. Lokacija za gradnju je izabrana na Carini, na onom mjestu gdje je Neretva najuža. Projekt je predviđao armirano-betonsku konstrukciju s dva luka – veći luk bi premošćivao Neretvu, a manji kameni plato obale. Sredinom te godine radovi su bili u punom jeku, s tim da su većinu fizičkog rada obavljali zarobljenici i to Rusi, Talijani i Srbi. Uslijed nedostatka radne snage radovi na mosti nisu napredovali prema planu, ali je ipak 9. marta 1918. godine most završen i svečano otvoren za promet. Vozni dio mosta je pored kolskog dijela imao tračnice i za uski i za normalni kolosijek. Neki dijelovi mosta nisu tada bili završeni kao što je druga betonska kućica namijenjena za naplatu mostarine i dijelovi ograde, ali je nova vlast nastavila gradnju i kompletan most je završen tijekom 1920. godine

Most je 1918. godine dobio ime most kralja Karla, ali je ubrzo nova vlast to promijenila u most Kralja Aleksandra. Mostarci ga oduvijek zovu Carinski most.

(Ismail Braco Čampara/Tibor Vrančić/Smail Špago)

www.novasloboda.ba