U Mostaru je 1902. godine završena izgradnja Katoličke crkve, koja je započeta 1866. godine.
Katolička župa sa sjedištem u malom Biskupskom dvoru u Vukodolu (završen 1857. godine), seli 1862. godine iz Vukodola u grad. Biskup fra Rafo Barišić te iste godine dobio je od sultana Abdul Aziza dopuštenje za gradnju katoličke bazilike, te je počelo skupljanje potrebnih sredstava za tu namjenu. U tu je svrhu provedena akcija skupljanja dobrovoljnih priloga širom Evrope i po Hercegovini. Zemljište, u stvari „državnu bašču“, u ime turske vlade biskupiji je poklonio Omer paša Latas – vrhovni zapovjednik oružanih turskih četa. Bio je to gest dobre volje, kako bi se nagradio katolički narod za „korektno držanje“ u vrijeme ustanka iz 1860./61. godine.
Idejni projekat i plan crkve izradio je Matteo Lorenzoni iz Vicenze, a sam početak gradnje usporila je fra Rafina smrt (1863. godine), pa je novi biskup fra Anđeo Kraljević za voditelja gradnje imenovao fra Petra Bakulu. Gradnja je započeta 7. marta 1866. godine i, uprkos poteškoćama, pod vođstvom fra Bakule gradnja je napredovala. Gradnju je usporilo prije svega to što je građena na pjeskovitom i podvodnom tlu uz samu Radobolju, pa je u temelje bilo nužno pobiti cijeli niz tvrdih hrastovih trupaca duboko u zemlju. Gradnja ove crkva posvećene sv. Petru i Pavlu u cjelosti je završena 1902. godine. Uz crkvu je podignuta i župna zgrada, a 1892. godine i veliki franjevački samostan.
Nakon zadnjeg rata, crkva je bila oštećena, te se pristupilo obnovi, međutim nije renovirana u izvornom obliku, nego je srušena i izgrađena potpuno nova crkva znatno većih gabarita.
Ismail Braco Čampara / Tibor Vrančić / Smail Špago
nova sloboda.ba
Keine Kommentare:
Kommentar veröffentlichen