Nerazdvojni blizanci

 

Sve u životu radili smo zajedno: Blizanci Herbert i Günter (93) zajedno su bili u ratu, pa su čak i svoje žene upoznali u istoj plesnoj dvorani

Kada se Herbert Pietrek rodio 28. avgusta 1927. godine u mjestu Eggebeku, južno od Flensburga u Njemalkojm bio je sam tačno 14 minuta, a tada je rođen njegov brat blizanac Günter. Bilo je to prije 93 godine. Braća blizanci su prooživjeli krize, rat i radost. Uvijek zajedno, uvijek tu jedan za drugog. Sve do danas.

Herbert i Günter Pietrek sada žive u malom gradu Tarp (Schleswig-Holstein, Njemačka).

Rijetko možete vidjeti jednog od njih samog, uglavnom, rolaju ulicama rame uz rame na svojim e-skuterima. „Zdravstveno osiguranje plaća samo modele sa brzinom od 6 km / h“, kaže Herbert auf Platt. „Ali to je bilo presporo za nas. Platili smo iz vlatitog džepa malo bržu verziju sa 15 km / h. ž” Kad dva blizanca prođu kroz selo, možete čuti Güntera kako viče:“ Dodaj gas Herberte! ”

Dječaci su djetinjstvo proveli na farmi svojih roditelja i zajedno su išli u školu. Braća su imala 10 godina kada su ih dvije godine poslali u dječji dom. „Naš otac je bio s Husarima i to je bio običaj u ono vrijeme. To nas je još više zbližilo“, kaže Günter ozbiljno.

Blizanci su zajedno pozvani u vojsku, i u početku su služili u istoj pukovniji. Herbert je kao radio operater, a Günter kao vozač. Herbert: „Bilo je dobro što je tamo bio i moj brat. Neko kome biste mogli vjerovati 100 posto u životu.“ Kasnije u ratu, braća su prvi put bila razdvojena na duže vrijeme. Günter je otišao u Istočnu Prusku, a Herbert u Belgiju, gdje je bio zarobljen. Po završetku rata, pola godine nakon brata, vratio se na farmu svojih roditelja.

Blizanci su ponovo bili zajedno. Od sada je za obojici sve postalo bolje. Braća su otišla zajedno u Oster-Ohrstedt, udaljen 18 kilometara, "na položaj". Herbert objašnjava: „Tada je “položaj” značio da ste nakon škole ili vojnog roka, radili na nekoj farmi. Djevojke u kući, a momci vani. Günter i ja smo u to vrijeme vozili kola s mlijekom i obojica smo upoznali naše “deerns”, djevojke, na jednom plesu, u istom baru. "

Herbert se zaljubio u Irene, a Günter u Gerdu. "Tada sam također bila zaposlena kod farmera i brinula sam se o djeci", kaže Irene Pietrek (85), "Gerdini roditelji imali su farmu u susjednom selu."

Herbert, Günter i Gerda su se nešto kasnije zajedno vratili u Eggebek. "Morala sam da čuvam oca još nekoliko godina, a zatim sam i ja tamo otišla", kaže Irene. Herbert je radio na željeznici, Günter je otišao u vatrogasce i sa Gerdom preuzeo farmu roditelja. Vjenčali su se i dobili troje djece.

Herbert i Irene vjenčali su se dvije godine kasnije, sagradili kuću u blizini farme i dobili četvero djece, uključujući i jedne blizance!

Kad su sva djeca otišla iz kuće, oba bračna para preselila su se u susjedni Tarp. Danas žive tamo, udaljeni su manje od 300 metara zračne linije jedni od drugih, i redovno se sastaju na kafi i kolačima.

Kad se cijela porodica okupi, nastane gužva: Herbert i Irene sada imaju devetero unučadi i šest praunučadi. Günter i Gerda imaju petoro unučadi i sedmero praunučadi.

Sretno do stote.

(Bild)

Smail Špago

(NovaSloboda.ba)