Nemam ni jednu sliku na starom Starom

Nemam ni jednu fotografiju na kojoj sam fotografisan na „starom“ Starom mostu ili ispod njega, baš kao što je nema najmanje 99% Mostaraca. Jednostavno bili smo tada tu svakodnevno, prečesto i nije nam padalo na um još se i slikati na njem. Pomogao sam na stotine puta u prolazu nekoj turističkoj grupi ili familiji, koji su dolazili mostu u pohode, da ih uslikam njihovom kamerom kako bi svi stali na sliku, ali ja se nisam fotografisao nikad. Toga sam se tek sjetio nakon 1993., nakon rušenja „starog“ Starog. Moji poznanici iz Sarajeva, Tuzle, Banja Luke, a bogami i Švabe, pokazivaše mi svoje likove slikane na mostu ili pod mostom, ovjekovječene na nekom prolazu kroz Mostar za more. Iako nisam stanovao u blizini, za most sam bio vezan čitav život. Preko starog bi se prolazilo skoro svakodnevno, obično se zastajalo na vrhu, bacio pogled u zelenu ljepoticu, osmotrio Lučki, upro pogled prema Tepi, pogledala kakva lijepa strankinja u minici i u tom bi se prešlo na drugu stranu.

Sačekao sam prvu priliku i pravo pod most. Prvo „Koschnikova“ skela, a nekoliko godina kasnije drvena ćuprija, a od 2004. i „novi“ Stari most. Sad mi ne može promaći da se ne uslikam bar jedanput godišnje.
Ali slike sa „starim“ Starim nemam…I ne mogu je stvoriti

(spagos)