Priča o indonezijskoj hiljadarci

Na novčanici od hiljadu indonezijskih rupija nalazi se skakač preko kamenog zidaa iz Niasa

Svjetski rekord u skoku u vis iznosi 2,45 metara. To je strahovito visoko. Ko se bilo kada okušao u skoku u vis zna da je i visina od dva metra jedna impozantna visina koju uspjeva preskočiti samo manji broj sposobnih. A ako neko pa pri skoku ne uspije, dole ga dočekuje mekana strunjača.

Sve ovo je puno drugačije nego na indonezijskom ostrvu Nias, koje se nalazi oko 125 kilometara zapadno od Sumatre. Tamo se vjekovima obavlja jedan rirual u skakanju u vis, koji je daleko opasniji od onoga što provode sportisti na atletskim takmičanjima.

Ovaj skok se u lokalnom jeziku naziva “fahombe,  ili “lompat batu” na indonezijskom jeziku. Kako taj sport izgleda može se vidjeti na indonezijskoj novčanici od 1000 rupija. Tu se vidi kako jedan skakač preskače jedan kameni zid u obliku piramide sa ravnim vrhom. U pozadini se vide drvene kuće na stubovima, što je tradicionalni stila gradnje u ovim predjelima, kao i nekoliko gledalaca. Ranije je skok “fahombe” bio rirualni skok mladih ljudi, koji su se na taj način pripremali za ratne pohode. Već od desete godine momčići su trenirali izvođenje ovog skoka uz željeznu disciplinu, kako bi uspjeli preskočiti kameni zid, visok 2 metra i uz to još i širok 90 centimatara. Za preskok nije bilo dovoljno samo skočiti toliko visoko, nego pri tome savladai i širinu zida na vrhu. Sve to se obavljalo u smislu skokova preko zidina nekog utvrđenja, pri čemu skakač ne smije dodirnuti kameni zid. U tu svrhu nekada su se na vrh zida postavljani zašiljeni kočići od bambusove trske. Sve to je dovodilo do teških ozljeda skakača, pa čak i do smrtnih slučajeva, pogotovo što nakon uspješnog skoka, i preskoka svih prepreka skakače sa druge strane zida nije dočekivala meka strunjača nego tvrdo kameno tlo. Zbog toga su skakači, pored uspješnog skoka, morali savladati i posebnu tehniku uspješnog doskoka. Momci kojima bi sve to uspjelo dobijali su mogućnost da postanu ratnici, što im je obećavalo solidnu zaradu, a postajali su cjenjeniji i popularniji i kod djevojaka.

Danas se ritual izvodi slično kao i prije, ali prije svega samo za turiste. A to ima i jeno drugo značenje u domaćim okolnostima: djevojke iz okoline skakači preko zida ne interesuju tako mnogo, kao naprimjer momci koji se tu dovezu u nekom većem autu.

(izvor:sdz)

(spagos)